Pozorište Preporuka: predstava "Voz" - Zvezdara teatar, 31. mart, 20h

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.084
Predstava "Voz" se oslanja na dubok i intelektualno izazovan tekst Kormaka Makartija,
istražujući ključna pitanja o smislu života, veri, sudbini i izborima.

Radnja se odvija na železničkoj stanici, gde dva lika – Beli, profesor filozofije (Voja Brajović)
i Crni, bivši osuđenik (Sergej Trifunović) vode intenzivan dijalog.

Screenshot_63.png


Crni, nakon što je sprečio Belog da izvrši samoubistvo skočivši pod voz, započinje razgovor
koji se pretvara u metafizičku i emocionalnu raspravu. U tom razgovoru Beli izražava svoje
razočaranje svetom i osećaj beznađa, dok Crni, uprkos svojoj prošlosti, pokazuje snagu vere
i životnog optimizma. On, svojim rečima i verom u život, postaje katalizator promene u Belom.
Njegova iskrenost i snaga vere pomažu Belom da preispita sopstvenu perspektivu i pronađe
tračak nade u svetu koji mu se činio beznadežnim.

Screenshot_65.png


Predstava "Voz" ne daje jednostavan odgovor na pitanje kako je Beli odustao od samoubistva,
već kroz dijalog između Belog i Crnog istražuje duboke unutrašnje borbe koje vode do te odluke.

Crni mu ne nudi gotova rešenja, već ga vodi ka unutrašnjem preispitivanju, gde Beli sam pronalazi
razlog da odustane od svog plana. To je trenutak kada se suočava sa sopstvenom ljudskošću i
odlučuje da pruži šansu životu, makar i nesavršenom.

Screenshot_62.png



Kako priča odmiče, publika svedoči ne samo sukobu između dva lika, već i unutrašnjem
preispitivanju svakog od njih. "Voz" tako postaje simbol prekretnice, izbora, i trajne dileme – da
li da nastavimo da živimo suočavajući se sa izazovima, ili da odustanemo.

Kroz snažan tekst i briljantnu glumačku igru Brajovića i Trifunovića, predstava preispituje duboke
istine i ostavlja publiku sa mnogo pitanja, ali i sa tragom nade.

Ne mogu, a da ne spomenem tekst koji je napisao Voja Brajovič, a koji glasi:

Screenshot_53.png


Ovaj tekst je duboko emotivan i simboličan, jer pokazuje kako ljudski kontakti i razumevanja mogu
promeniti tok nečijeg života.

Ova predstava se retko daje, vidim da se se igrati sutra, 31. marta u 20h u Zvezdara teatru...
Vidimo se u pozorištu!

:vzagrljaj: :heart2:
 
Predstava "Voz" se oslanja na dubok i intelektualno izazovan tekst Kormaka Makartija,
istražujući ključna pitanja o smislu života, veri, sudbini i izborima.

Radnja se odvija na železničkoj stanici, gde dva lika – Beli, profesor filozofije (Voja Brajović)
i Crni, bivši osuđenik (Sergej Trifunović) vode intenzivan dijalog.

Pogledajte prilog 1706436

Crni, nakon što je sprečio Belog da izvrši samoubistvo skočivši pod voz, započinje razgovor
koji se pretvara u metafizičku i emocionalnu raspravu. U tom razgovoru Beli izražava svoje
razočaranje svetom i osećaj beznađa, dok Crni, uprkos svojoj prošlosti, pokazuje snagu vere
i životnog optimizma. On, svojim rečima i verom u život, postaje katalizator promene u Belom.
Njegova iskrenost i snaga vere pomažu Belom da preispita sopstvenu perspektivu i pronađe
tračak nade u svetu koji mu se činio beznadežnim.

Pogledajte prilog 1706435

Predstava "Voz" ne daje jednostavan odgovor na pitanje kako je Beli odustao od samoubistva,
već kroz dijalog između Belog i Crnog istražuje duboke unutrašnje borbe koje vode do te odluke.

Crni mu ne nudi gotova rešenja, već ga vodi ka unutrašnjem preispitivanju, gde Beli sam pronalazi
razlog da odustane od svog plana. To je trenutak kada se suočava sa sopstvenom ljudskošću i
odlučuje da pruži šansu životu, makar i nesavršenom.

Pogledajte prilog 1706438


Kako priča odmiče, publika svedoči ne samo sukobu između dva lika, već i unutrašnjem
preispitivanju svakog od njih. "Voz" tako postaje simbol prekretnice, izbora, i trajne dileme – da
li da nastavimo da živimo suočavajući se sa izazovima, ili da odustanemo.

Kroz snažan tekst i briljantnu glumačku igru Brajovića i Trifunovića, predstava preispituje duboke
istine i ostavlja publiku sa mnogo pitanja, ali i sa tragom nade.

Ne mogu, a da ne spomenem tekst koji je napisao Voja Brajovič, a koji glasi:

Pogledajte prilog 1706439

Ovaj tekst je duboko emotivan i simboličan, jer pokazuje kako ljudski kontakti i razumevanja mogu
promeniti tok nečijeg života.

Ova predstava se retko daje, vidim da se se igrati sutra, 31. marta u 20h u Zvezdara teatru...
Vidimo se u pozorištu!

:vzagrljaj: :heart2:
gledao sam pre cini mi se 4-5 god.
u sustini OK mi je bila ali verujem da mnogima moze da deluje previse apstraktno i sporo a radnja nedovoljno jasna pa se neki i razocaraju. za one koji vole umetnicku slobodu, avangardu, simboliku i sl. moze da bude zanimljivo, ali ne racunajte na obicajenu predastavu sa nekom jasnom radnjom, zapletom, raspletom i sl.
 
Ako se predstava oslanja na dubok i intelektualno izazovan tekst pisca Kormaka Makartija, ako istražuje ključna pitanja o smislu života, veri, sudbini
i smrti, onda je to izuzetno duboka predstava u kojoj se odvija sukob različitih pogleda na život i ljudsku prirodu... verovatno je teška za mnoge koji su
u pozorište otišli da se zabave...
 
Meni jedna od boljih, dosta jak utisak je ostavila na mene. Sergej je brilijantan
Sergej je jedna furiozna glumačka energija koja može sve, nemerljivo više od ostalih...
Obožavam Sergeja toliko da mi je žao što nemamo više Sergeja, ili bar polu Sergeja...

Obožavam sve ono šašavo što radi van scene, pa i ono, kada na telefonu umesto "alo"
svima koji ga pozovu kaže: "reci, ljubavi!" ...
 
Dobra je predstava, mada je malo previse razvucena, traje skoro 2h i 15min bez pauze, a dijalozi i teme su dosta filozofske i apstraktne, te se kako vreme prolazi gubi koncentracija. Mislim da bi daleko efektnija bila da je kraca bar za nekih 20-30 minuta.
Sve ste prethodno rekli, Sergej je sjajan, ogromnu energiju unosi u svoj lik, tako da svi ti teski dijalozi postaju prijemcivi i laki za pracenje svakome u publici (pride se vidno nervira kada nekome zvoni telefon za vreme predstave, prekine svoj tekst i podyebava onoga kome zvoni, jer pre ulaska u salu opominje da se gase), tim pre sto je on na "pozitivnoj" strani price. Voja je sa druge strane mirniji i svedeniji, mada je i njegov lik tako postavljen, ali na kraju u zadnjih 15ak minuta i on zivne i majstorski energicno odradi svoj zavrsni monolog, manifest nihilizma. Na kraju zasluzene stojece ovacije za obojicu (Voja je cak opominjao publiku da je kasno i da smo im vec dovoljno aplaudirali). Naravno sve preporuke za gledanje!
 

Back
Top