Preminuo Zoran Rankić Popara

Џорџи

Srebrna tastatura
Poruka
237.024
Poznati srpski glumac i književnik Zoran Rankić preminuo je u Beogradu, u 84. godini, posle duže i teške bolesti. Glumac je preminuo u staračkom domu


Bio je najpoznatiji po ulogama Nikole Kalabića u mini TV-seriji „Poslednji čin“ i Žarka Popare u TV-seriji „Srećni ljudi“, emitovanim na TV Beograd i RTS-u.

Rankić je rođen u Derventi (BiH) 1935. godine. Bio je prvak Beogradskog dramskog pozorišta, satiričar, dramski pisac, reditelj, aforističar i pesnik.

Ostvario je 26 uloga na filmu i televiziji i više stotina na radiju, a bio je poznat i po izvanrednim interpretacijama poezije na brojnim književnim večerima.

Bio je član Udruženja dramskih umetnika Srbije, Udruženja književnika Srbije, Udruženja dramskih pisaca Srbije, Udruženja književnika Republike Srpske i počasni član Beogradskog aforističarskog kruga

Pozorišnu karijeru započeo je u Narodnom pozorištu u Sarajevu, čiji je bio član do 1960. godine. U malom pozorištu Sarajevo bio je od 1971. godine, u Savremenom pozorištu Beograd od 1961—1975. godine, a u Beogradskom dramskom pozorištu od 1975—1999. godine.

Prvu televizijsku ulogu dobio je u filmu „Sektor D“ 1962. godine, a naredne godine pojavio se u televizijskoj seriji „Šest svečanih pozivnica“.

Autor je dramskih dela „Kalemegdanci“ i „Skretnica“. „Kalemegdanci“ su, u njegovoj režiji postavljeni na sceni Beogradskog dramskog pozorišta. Zoran Rankić je autor zbirki pesama „Aorist“ (1992.) i „Ekser“ (2006). Objavio je i knjige aforizama: „Doviđenja, kako ste?“ (1990, 1993); „Aforizmi“ (1999); „Balkanski nervčik“ (2005); „Ovde kiša, ali i Srbija“ (2006) i „Kod cara u podne“ (2012). Aforizme je objavljivao u dnevnim novinama i časopisima „Reflektor“, „Ekspres Politika“, „Večernje novosti“, „Politika“, „Otadžbina“, „Kafane“…

Više od 15 godine bio je stalni saradnik „Ošišanog ježa“, u kojem je objavljivao aforizme u rubrici „Balkanski nervčik“. U „Večernjim novostima“ je osamdesetih godina prošlog veka, na strani „Vedra strana sveta“ imao satiričnu rubriku „Aforizmi jednog glumca“.

Zoran Rankić je za književni rad dobitnik nagrada: „Braća Ormai“ i „Ježeva bodlja“, „Ošišanog ježa“; „Radoje Domanović“, Udruženja književnika Srbije; „Dragiša Kašiković“, Izdavačke kuće „Srpska reč“; „Zlatna značka“ Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i „Jovan Hadži-Kostić“, „Večernjih novosti“.

 
Sopranos, Breaking Bad, Wire, Six feet under, Monty Python... bolje su od 95% filmskih ostvarenja.
Nisu. To ti tako mislis, jer nemas pojma sta je prava umetnost, sta je cinema. Da si istinski cinefil i filmofil kao ja nikad ne bi napisao tako nesto.
Sopranos mafijasi vajning i vajning, bljuje mi se. Monti Pajton isto bljuvotina.
Ja sam istinski pravi cinefil u krvi od rodjenja, i to nisam ja izabrao, to je izabralo mene.
Imam vise od 400 nemih filmova.
Ljudi danas retko gledaju dobre filmove, jako retko stare filmove, a mnogi ne vole neme filmove, a nemi filmovi su medju 2,3 najbolje ere filma.

Evo ti par dobrih komedija filmova.
Withnail and I
Gold Rush (Chaplin)
Circus (Chaplin)
Safety Last!
Mr. Houlot Holiday
Planes Traines and Automobiles
Being There
Whiskey Galore! (1949)
Dr. Strangelove (1964)
 
Poslednja izmena:
Nisu. To ti tako mislis, jer nemas pojma sta je prava umetnost, sta je cinema. Da si istinski cinefil i filmofil kao ja nikad ne bi napisao tako nesto.
Sopranos mafijasi vajning i vajning, bljuje mi se. Monti Pajton isto bljuvotina.
Ja sam istinski pravi cinefil u krvi od rodjenja, i to nisam ja izabrao, to je izabralo mene.
Imam vise od 400 nemih filmova.
Ljudi danas retko gledaju dobre filmove, jako retko stare filmove, a mnogi ne vole neme filmove, a nemi filmovi su medju 2,3 najbolje ere filma.

Evo ti par dobrih komedija filmova.
Withnail and I
Gold Rush (Chaplin)
Circus (Chaplin)
Safety Last!
Mr. Houlot Holiday
Planes Traines and Automobiles
Being There
Whiskey Galore! (1949)
Dr. Strangelove (1964)
To je kao kad bih ja definisao da je ajvar jedino pravo jelo, i da samo ajvar vredi, a da su sarma, pasulj sa kolenicom i biftek čista prevara - jer nisu ajvar.

Neboja Pantelić: "To ti tako misliš jer ne znaš šta je prava kulinarska umetnost. Da si istinski ljubitelj gastronomije ti bi bljuvao od sarme, torti, bifteka i gibanice. Ja imam preko 400 vrsta ajvara..."

Šalu na stranu, to što ti ne znaš šta vredi nije naš problem ovde. Idi gledaj neme filmove i slušaj predratna Decca izdanja. Smaraj neke druge ljude.
 
Sotir. i ti i sizif lupate gluposti, ali nemam snage da objasnjavam, znam da niste filmofili. Serije nisu cinema, i serije su bezvredne.
Prava cinema i vrhunski filmovi su koga zanima neka pogleda filmove moje postove na temi najbolji filmovi svih vremena i preporuci film.

Rece ti ostade ziv. Pricas s covekom koji je u osnovnoj skoli godinama gledao po 6 i 7 filmova na dan. I ja sam ti vec napisao na temi o serijama, danasnje serije su 100 posto film, samo u nastavcima, zar to nije genijalno? Ti si napravio sebi neku blokadu necu da gledam serije, ali to nema smisla jer serija odavno nije sapunica... Da imas makar malo osecaja za film i umetnost ti bi serijama dao sansu, ne bi tero inat samom sebi... Nisu bezvredne nego genijalne. Sad je za glumca veca cast i priznanje da se pojavi u seriji nego na filmu. Zato sto se dramski kvalitet pretocio iz jedne forme u drugu, a ti zivis u proslosti...
 
sotir. Vidi ti u sustini ne znas sta znaci pravi filmofil. Sve sto pises je pogresno. Ne teram ja nikom inat, i ne odlucujem da li hocu ili ne da gledam serije, ja ne volim organski i prirodno su mi odbojne serije, a to se desava kad si pravi istinski filmofil. Serije nisu cinema, i u sustini su anti-umetnost.
Film treba da se gleda iz jednog dela, sedne se i gleda od pocetka do kraja bez prekida.
Serije su za mene kao neki proto-rijaliti pre rijalitija.
Ja vollim samo da gledam dobre filmove, pravu cinemu. Moji omiljeni filmovi su ove komedije koje sam naveo, moji omiljeni filmovi koje sam gledao vise puta su
2001: A Space Odyssey (1968)
Koyaanisqatsi (1982)
Andrei Rublev (1966)
i jos mnogo...
 
sotir. Vidi ti u sustini ne znas sta znaci pravi filmofil. Sve sto pises je pogresno. Ne teram ja nikom inat, i ne odlucujem da li hocu ili ne da gledam serije, ja ne volim organski i prirodno su mi odbojne serije, a to se desava kad si pravi istinski filmofil. Serije nisu cinema, i u sustini su anti-umetnost.
Film treba da se gleda iz jednog dela, sedne se i gleda od pocetka do kraja bez prekida.
Serije su za mene kao neki proto-rijaliti pre rijalitija.
Ja vollim samo da gledam dobre filmove, pravu cinemu. Moji omiljeni filmovi su ove komedije koje sam naveo, moji omiljeni filmovi koje sam gledao vise puta su
2001: A Space Odyssey (1968)
Koyaanisqatsi (1982)
Andrei Rublev (1966)
i jos mnogo...

Ok. Hajmo ovako. Ti kazes: Ja obozavam da jedem zalucenu papriku ali samo ako je u crvenoj ciniji, i niko ne ume da je obozava kao sto ja umem, niko je ne jede sa takvim uzivanjem kao ja, a pogotovo ne ti Sotire jer ti i nisi istinski ljubitelj zalucene paprike. A onda dalje kazes: Zalucenu papriku u plavoj ciniji organski prezirem, ona mi se gadi i to nije prava zalucena paprika. Eto to si ti ukratko. Hocu da ti kazem drama je drama i umetnost je umetnost, nebitno da li je u ovoj ili onoj formi... Forma je nebitna, bitno je ono sto se emituje i sto gledas, sadrzaj.. I ko tebi brani da odgledas 5 ili 10 epizoda odjednom, bez prekida... A poredjenje sa rijalitijima ti je tek no koment..

I jos jedna stvar. Delujes mi kao tip koji je iz fazona nisam nikad gledo serije, znam da sam propustio i sad umesto da krenem da ih gledam (sto bi svako racionalan uradio), necu nego cu da pljujem jer ako ja nisam gledo to je onda antiumetnost... Znaci nidje veze.. A serija i film ti je danas jedno te isto, s tim sto su serije bolje.. Imas godisnje 1 ili 2 filma u najboljem slucaju koji ostave bez daha, a serija znatno vise.
 
Sve pises pogresno, poredjenja su ti totalni promasaj. Mrzi me da objasnjavam a i besmisleno je objasnjavati nekom ko ne kapira.
Serije (tv shows) nisu cinema i filmska umetnost. Cinema se gleda na velikom platnu u bioskopu ili na velikom monitoru kakav ja imam (kao kucni bioskop).
Kad sam bio mladji davno pogledao sam 10ak epizoda Sopranovih i jos neke epizode nekih serija, i to je jednostavno glupost i uopste nemam zelju da ih gledam. Poredjenje serija sa rijalitijima je odlicno poredjenje posebno Sopranovih kad stalno vajning vajning se deru i na to se svodi serija, mafijasi vajning.
Nisam ja nista propustio, nego mi se ne gledaju serije, odbojne su mi.
Drugo poredjenje (tvoja konstrukcija) ti je isto kao da si mi napisao "ti si neko ko nikad nije slusao death i black metal, pa si propustio, pa umesto sad da slusas black i death metal (sto bi svako racionalan uradio), ti sad pljujes."
Ti mislis da su novi filmovi Tarantina dobri filmovi i cinema, a oni su u sustini bljuvotine (nebuloza i papazjanija) i dokaz da je cinema danas mrtva.
 
Sve pises pogresno, poredjenja su ti totalni promasaj. Mrzi me da objasnjavam a i besmisleno je objasnjavati nekom ko ne kapira.
Serije (tv shows) nisu cinema i filmska umetnost. Cinema se gleda na velikom platnu u bioskopu ili na velikom monitoru kakav ja imam (kao kucni bioskop).
Kad sam bio mladji davno pogledao sam 10ak epizoda Sopranovih i jos neke epizode nekih serija, i to je jednostavno glupost i uopste nemam zelju da ih gledam. Poredjenje serija sa rijalitijima je odlicno poredjenje posebno Sopranovih kad stalno vajning vajning se deru i na to se svodi serija, mafijasi vajning.
Nisam ja nista propustio, nego mi se ne gledaju serije, odbojne su mi.
Drugo poredjenje (tvoja konstrukcija) ti je isto kao da si mi napisao "ti si neko ko nikad nije slusao death i black metal, pa si propustio, pa umesto sad da slusas black i death metal (sto bi svako racionalan uradio), ti sad pljujes."
Ti mislis da su novi filmovi Tarantina dobri filmovi i cinema, a oni su u sustini bljuvotine (nebuloza i papazjanija) i dokaz da je cinema danas mrtva.
Ti si kao Jehovin svedok koji otpadne od hrišćanske vere i onda tvrdi da su samo Jehovini svedoci istinska vera, a svi ostali su u krivu.

Sektašenje oštećuje mozak, druže. Svako sektašenje, pa i to kojim se ti baviš. Tvoj osećaj za filmsku umetnost je jednak osećaju moje babe za međunarodnu politiku. (i ona, kao i ti, tvrdi da sve zna)
 

Back
Top