Преминуо истакнути књижевник Марко Вешовић, један од најбољих хроничара опсаде Сарајева

комшија

Stara legenda
Poruka
96.548
1692428584844.png





Preminuo istaknuti književnik Marko Vešović, jedan od najboljih hroničara opsade Sarajeva



marko-vesovic-696x469.jpg


18/08/2023

Istaknuti bosanskohercegovački i crnogorski književnik Marko Vešović preminuo je u četvrtak u Sarajevu u 78. godini.


Veliki dio Vešovićevog života bio je vezan upravo za Sarajevo. Nakon završene gimnazije u Bijelom Polju, Vešović upisuje Filozofski fakultet u Sarajevu, a nakon toga i postdiplomski studij na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Tokom 1976. godine Vešović je izabran i za asistenta na Filozofskom fakultetu gdje je radio sve do 1986. godine nakon čega se počinje baviti i uredničkim poslom u izdavačkoj kući”Veselin Masleša”.

Period rata također provodi u Sarajevu te je opisan kao jedan od najpriznatijih hroničara života građana Sarajeva pod opsadom. Upravo iz tog perioda izdvaja se i knjiga “Poljska konjica” koja govorio o granatiranju glavnog grada BiH i svim ratnim strahotama koje su građani proživljavali.

“Poezija Poljska konjica, posvećena jednoj ubijenoj sarajevskoj djevojčici, prijateljici pjesnikove kćeri, ostat će kao blistavi spomenik jednoj jezivoj pomrčini rođenoj u glavama provincijalne balkanske inteligencije na koncu dvadesetog stoljeća”, navodi se u opisu knjige.
Kroz svoju karijeru Vešović je često govorio o Sarajevu i o tome šta mu glavni grad BiH znači.

“Prije ovoga rata ja nisam previše osjećao Sarajevo. Trebalo mi je da mi bosanska prijestolnica pokaže svoje rane i da smjesta postane moj rodni grad. Nesreća izjednačuje ljude – svi smo mi ustravljena živinčad, koja svaki dan očekuje da od njenog mesa Karadžićevo topništvo napravi nadrealističke kolaže. Postali smo braća po čekanju granata, po drhtanju pred eskplozijama, po utrobnom strahu za svoju djecu, čije plačeve ni Bog s nebesa ne bi mogao podijeliti na srpske, hrvatske i muslimanske”, napisao je Vešović u jednom od svojih tekstova.

Pored “Poljske konjice”, Vešović se izdvaja i po djelima “Nedjelja”, “Osmatračnica”, “Rodonačelnik”, “Četvrti genije”, “Smrt je majstor iz Srbije”, “Kralj i olupina”.

Nakon rata djelovao je također u Sarajevu gdje je pisao kolumne za brojne medije.


link


Од граната и снајпера је током четворогодишње опсаде Сарајева убијено 11.541 Сарајлија и 1.601 сарајевско дете. Али, нису злочинци успели да убију сарајевског писца Марка Вешовића, и он је написао: "Кад је српски снајпериста мојој пријатељици убио дете у наручју, престао сам да верујем у Бога. Јер мени не треба Бог који дозвољава да се мајкама деца у наручју убијају из забаве. Бог је отишао. Разапет је за сва времена и тачка".
Нека је вечна слава и хвала Марку Вешовићу, великом сарајевском и црногорском писцу!
 

Preminuo istaknuti književnik Marko Vešović, jedan od najboljih hroničara opsade Sarajeva



marko-vesovic-696x469.jpg


18/08/2023

Istaknuti bosanskohercegovački i crnogorski književnik Marko Vešović preminuo je u četvrtak u Sarajevu u 78. godini.


Veliki dio Vešovićevog života bio je vezan upravo za Sarajevo. Nakon završene gimnazije u Bijelom Polju, Vešović upisuje Filozofski fakultet u Sarajevu, a nakon toga i postdiplomski studij na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Tokom 1976. godine Vešović je izabran i za asistenta na Filozofskom fakultetu gdje je radio sve do 1986. godine nakon čega se počinje baviti i uredničkim poslom u izdavačkoj kući”Veselin Masleša”.

Period rata također provodi u Sarajevu te je opisan kao jedan od najpriznatijih hroničara života građana Sarajeva pod opsadom. Upravo iz tog perioda izdvaja se i knjiga “Poljska konjica” koja govorio o granatiranju glavnog grada BiH i svim ratnim strahotama koje su građani proživljavali.

“Poezija Poljska konjica, posvećena jednoj ubijenoj sarajevskoj djevojčici, prijateljici pjesnikove kćeri, ostat će kao blistavi spomenik jednoj jezivoj pomrčini rođenoj u glavama provincijalne balkanske inteligencije na koncu dvadesetog stoljeća”, navodi se u opisu knjige.
Kroz svoju karijeru Vešović je često govorio o Sarajevu i o tome šta mu glavni grad BiH znači.

“Prije ovoga rata ja nisam previše osjećao Sarajevo. Trebalo mi je da mi bosanska prijestolnica pokaže svoje rane i da smjesta postane moj rodni grad. Nesreća izjednačuje ljude – svi smo mi ustravljena živinčad, koja svaki dan očekuje da od njenog mesa Karadžićevo topništvo napravi nadrealističke kolaže. Postali smo braća po čekanju granata, po drhtanju pred eskplozijama, po utrobnom strahu za svoju djecu, čije plačeve ni Bog s nebesa ne bi mogao podijeliti na srpske, hrvatske i muslimanske”, napisao je Vešović u jednom od svojih tekstova.

Pored “Poljske konjice”, Vešović se izdvaja i po djelima “Nedjelja”, “Osmatračnica”, “Rodonačelnik”, “Četvrti genije”, “Smrt je majstor iz Srbije”, “Kralj i olupina”.

Nakon rata djelovao je također u Sarajevu gdje je pisao kolumne za brojne medije.


link


Од граната и снајпера је током четворогодишње опсаде Сарајева убијено 11.541 Сарајлија и 1.601 сарајевско дете. Али, нису злочинци успели да убију сарајевског писца Марка Вешовића, и он је написао: "Кад је српски снајпериста мојој пријатељици убио дете у наручју, престао сам да верујем у Бога. Јер мени не треба Бог који дозвољава да се мајкама деца у наручју убијају из забаве. Бог је отишао. Разапет је за сва времена и тачка".
Нека је вечна слава и хвала Марку Вешовићу, великом сарајевском и црногорском писцу!

Da li je u romanu napisao šta o zarobljenim, silovanim, mucenim, u Kazane pobacanim sarajevskim Srbima?
Da li je sta pisao o logoru za Srbe Viktor Buban i xy privatnih podrum-logora?
Da li je napisao ko ubi snajperom Boška i Admiru?

Nije?
Zna se gde mu je sad mesto na onome svetu...

...
 
... престао сам да верујем у Бога. Јер мени не треба Бог који дозвољава да се мајкама деца у наручју убијају из забаве. Бог је отишао. Разапет је засва времена и тачка".

Dakle sektaš...

...
 
Da li je u romanu napisao šta o zarobljenim, silovanim, mucenim, u Kazane pobacanim sarajevskim Srbima?
Da li je sta pisao o logoru za Srbe Viktor Buban i xy privatnih podrum-logora?
Da li je napisao ko ubi snajperom Boška i Admiru?

Nije?
Zna se gde mu je sad mesto na onome svetu...

...
On je rat živio. Ti rat znaš sa foruma, tv-a, iz rekla-kazala saznanja. Nije lijepo o mrtvom, još neukopanom čovjeku govoriti tako.
I da, nije ukusno porediti ubijenu bebu u naručju majke sa bilo kim.
 
On je rat živio. Ti rat znaš sa foruma, tv-a, iz rekla-kazala saznanja. Nije lijepo o mrtvom, još neukopanom čovjeku govoriti tako.
I da, nije ukusno porediti ubijenu bebu u naručju majke sa bilo kim.

Ti nemas pojma kako sam ja živio rat...i moje reči nisu iz druge ruke, niti druge glave, niti sa CNN-a...cijoj do lakata krvavoj voditeljki Kristini Amanpur gradonacelnica Sarajeva dodeli plaketu pre dva dana....

Takodje zanemarivati smrti i patnje gorepomenutih sarajevskih Srba je takodje vrlo neukusno...

...
 
Ti nemas pojma kako sam ja živio rat...i moje reči nisu iz druge ruke, niti druge glave, niti sa CNN-a...cijoj do lakata krvavoj voditeljki Kristini Amanpur gradonacelnica Sarajeva dodeli plaketu pre dva dana....

Takodje zanemarivati smrti i patnje gorepomenutih sarajevskih Srba je takodje vrlo neukusno...

...
Svi ideali svijeta nisu vrijedni suze jednog djeteta, kamoli života. Moje pominjanje se odnosilo na bebu u naručju. Ne zanemarujem niti umanjujem tugu, patnju, strah, očaj bilo koga ko je proživio rat, a naročito ne onih koji ga nisu preživjeli. Ma kako se zvali..:(
 
Ti nemas pojma kako sam ja živio rat...i moje reči nisu iz druge ruke, niti druge glave, niti sa CNN-a...cijoj do lakata krvavoj voditeljki Kristini Amanpur gradonacelnica Sarajeva dodeli plaketu pre dva dana....

Takodje zanemarivati smrti i patnje gorepomenutih sarajevskih Srba je takodje vrlo neukusno...

...
I svako vam mudo smeta, vrijeđaš Kristin jer je eto, možda i slučajno, bila na jednoj strani, po tvom mišljenju pogrešnoj. Od svega napravite dramu, atak na vas, stvorite mržnju totalno nebitnu i neosnovanu. Boli Kristin patka i za tebe a i za mene.
 
I svako vam mudo smeta, vrijeđaš Kristin jer je eto, možda i slučajno, bila na jednoj strani, po tvom mišljenju pogrešnoj. Od svega napravite dramu, atak na vas, stvorite mržnju totalno nebitnu i neosnovanu. Boli Kristin patka i za tebe a i za mene.

Pa naravno da je boli patka
Ali ja ti to pokusavam reci da je toj boli-patki gradonacelnica Sarajeva dala plaketu za sta? Za to sto su njene gazde i ona zaradili na krvi i promovisanju iste...

...
 
Pa naravno da je boli patka
Ali ja ti to pokusavam reci da je toj boli-patki gradonacelnica Sarajeva dala plaketu za sta? Za to sto su njene gazde i ona zaradili na krvi i promovisanju iste...

...
A dobro, budala ima na svim mjestima planete.
Kristin, Benjamina i Vešovićeva smrt nemaju baš puno veze :)
 
On je rat živio. Ti rat znaš sa foruma, tv-a, iz rekla-kazala saznanja. Nije lijepo o mrtvom, još neukopanom čovjeku govoriti tako.
I da, nije ukusno porediti ubijenu bebu u naručju majke sa bilo kim.
Ja rat znam uživo. Za razliku od tebe. Što je tvoja sreća. Pokojni je pa neću komentarisati šta mislim o dotičnom.
 
Da li je u romanu napisao šta o zarobljenim, silovanim, mucenim, u Kazane pobacanim sarajevskim Srbima?
Ти ваши покушаји изједначавања злочина почињених током рата у Босни и Херцеговини су увек јадни и - бедни. Зато ћемо још једном да поновимо да су убиства сарајевских цивила не-бошњачке националности, а која се везују за јаму Казани, починили сарајевски криминалац Мушан Топаловић Цацо и припадници одметнуте 10. брдске бригаде Армије РБиХ, као и оно шта ви увек "заборављате" да кажете везано за Казане, а то је чињеница да је Мушан Топаловић Цацо убијен приликом хапшења 1993. године од стране припадника МУП-а РБиХ и Армије РБиХ током Операције Требевић 2. Та акција је била организована управо с циљем да се држава Босна и Херцеговина обрачуна са овом одметнутом и злочиначком групом. Мушан Топаловић Цацо и његови људи су приликом те операције убили девет припадника МУП-а РБиХ.

Дана 15. новембра 2021. градоначелница Сарајева Бењамина Карић, потпредседник ентитета Федерација БиХ Милан Дуновић и Високи представник за БиХ Кристијан Шмит су на Казанима открили споменик жртвама Мушана Топаловића Цаце и његових одметнутих бандита. Бошњачког злочинца Цацу нико данас у ентитету Федерација БиХ не слави и сви га сматрају за злочинца који је обрукао бошњачки народ, шта није случај са Младићем, Караџићем и другим "српским" крволоцима правноснажно осуђеним у Хашком трибуналу за четвородишњу опсаду Сарајева и ГЕНОЦИД, а који се и дан-данас без икакве задршке славе у мањем босанско-херцеговачком ентитету и то понајвише од стране актуелног режима.


Чињеница да 102 убијена детета Приједора, значи деца која су од стране припадника такозване "Војске Републике Српске" у граду у коме није било ратних дејстава убијена само зато што нису носила српска имена, ни данас немају споменик, сама за себе говори о неупоредивој разлици у природи диктаторског режима у мањем босанско-херцеговачком ентитету у односу на ентитет Федерација БиХ.
 
Poslednja izmena:
Ти ваши покушаји изједначавања злочина почињених током рата у Босни и Херцеговину су јадни и - бедни. Дакле још једном ћемо да поновима да убиства сарајевских цивила не-бошњачка националности, а која се везују за јаму Казани на територији сарајевске општине Стари град, починили су Мушан Топаловић Цацо и припадници одметнуте 10. брдске бригаде Армије РБиХ. Оно шта увек "заборављате" да кажете Мушан Топаловић Цацо је убијен приликом хапшења 1993. године од стране припадника МУП-а РБиХ и Армије РБиХ који су организовали Операцију Требевић 2, с циљем обрачуна са овом одметнутом групом. Мушан Топаловић Цацо и његови људи су приликом те операције убили девет припадника МУП-а РБиХ.
15. новембра 2021. градоначелница Сарајева Бењамина Карић, потпредседник ентитета Федерација БиХ Милан Дуновић и Високи представник за БиХ Кристијан Шмит су на Казанима открили споменик жртвама Мушана Топаловића Цаце и његових одметнутих бандита. Бошњачког злочинца Цацу нико данас у ентитету Федерација БиХ не слави и сви га сматрају за злочинца који је обрукао бошњачки народ, шта није случај са Младићем, Караџићем и другим "српским" крволоцима правноснажно осуђеним у Хашком трибуналу за опсаду Сарајева и ГЕНОЦИД, а који се и дан-данас без икакве задршке славе у мањем босанско-херцеговачком ентитету и то понајвише од стране актуелног режима.


Чињеница да 102 убијена детета Приједора, значи деца која су од стране припадника такозване "Војске Републике Српске" у граду у коме није било ратних дејстава убијена само зато што нису носила српска имена, ни данас немају споменик, сама за себе говори о неупоредивој разлици у природи режима у мањем босанско-херцеговачком ентитету у односу на ентитет Федерација БиХ.
Dok je tvoje negiranje zločina nad Srbima odvratno.
 
Ja rat znam uživo. Za razliku od tebe. Što je tvoja sreća. Pokojni je pa neću komentarisati šta mislim o dotičnom.
Ja nosim geler u sebi ;)
Jes da sam bila skoro pa beba, ne sjećam se ali ga nosim. Zato pssst meni!
 
Ja nosim geler u sebi ;)
Jes da sam bila skoro pa beba, ne sjećam se ali ga nosim. Zato pssst meni!
Bila si beba sve sto znas o tadasnjim dogadajima znas iz prica i propagande koju kreira sarajevska secija
Muslimanska propaganda je daleko od istine
 
Чињеница да 102 убијена детета Приједора, значи деца која су од стране припадника такозване "Војске Републике Српске" у граду у коме није било ратних дејстава убијена само зато што нису носила српска имена, ни данас немају споменик, сама за себе говори о неупоредивој разлици у природи диктаторског режима у мањем босанско-херцеговачком ентитету у односу на ентитет Федерација БиХ.

Ne lazi u Prijedoru je itekako bilo ratnih dejstava
Na teritoriji opstine Prijedor u muslimanskim selima postojale su jake i dobro naoruzane muslimanske snage olicene paravojnim formacijama SDA patriostkoj ligi i zelenim beretkama koje su i zapocele sukob napadom na kolone JNA i vojnike tadasnje JNA

30 maja 92 su muslimanske paravojne formacije napale i sam grad Prijedor samo zahvaljujuci hrabrosti srpskih boraca uz ogromne zrtve srpski narod u opstini Porijedor je izbjegao da mu se ponove masovni pokolji kao 1941

Прича о одбрани Приједора 1992.год.​



 

SJEĆANJE NA UBIJENE SRBE NE BLIJEDI Šestoricu vojnika JNA koji su krenuli kući zaustavili meci​

Gradska organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prijedor danas je posjetila mjesto u Hambarinama na kojem su ubijena dvojica vojnika i četiri ranjena.
Ovo je prvi put da je ova organizacija organizovano obilježila njihovo stradanje, te su zajedno sa porodicama ubijenih položili ruže na mjestu ubistva vojnika. Obišli su i njihova grobna mjesta u naselju Marini na koja su položili vijence i prislužili svijeće.

Potpredsjednik Gradske organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prijedor Slaviša Knjeginjić podsjetio je da su 22. maja 1992. u 17.30 na punkt u Hambarinama u civilnom autu “golf” naišla šestorica vojnika JNA. Knjeginjić kaže da su vojnici krenuli na kućni odmor, ali da je na njih pucano bez ikakvog povoda .

-Dvojica su poginuli, Radovan Milojica i Rade Lukić, četvorica su ranjena. Mi želimo danas da obilježimo to mjesto, da pokažemo da su se u maju, od početka, odnosno od ubistva (Radenka) Đape i sa ovim slučajem u Hambarinama, kao i 30. maja kada je bio napad na Prijedor, dešavale mnoge stvari koje su bile priprema da se desi ovdje zlo tvrdi Knjeginjić.

On je istakao da srpske žrtve moraju imati zasluženo mjesto u spominjanju i obilježavanju događaja iz prošlih ratnih sukoba.

-Hoćemo da pokažemo da srpske žrtve nikada nisu bile ni bitne ni važne ni za koga, niko to ne spominje, sudove to ne ineteresuje, radi se o dosta ljudi koji su svoj život dali bez potrebe! Ovo su bile komšije i prijatelji, poznavali su se, išli su u školu zajedno i ovi na putu što su bili i ovi što su prolazili. Nisu tu dolazili ljudi iz drugih sela, znači to su susjedna sela. Ljudi su pošli na odmor svojoj kući, pripadnici JNA četiri Srbina i dva Hrvata, vrlo interesantna situacija i pucano je. Ne znam šta bi tu trebalo više dodati i reći, to je tragično, ružno i jednostavno mora se spominajti. Moraju da shvate ,ako oni svoje žrtve spominju, i mi moramo svoje da spominjemo i treba da ih spominjemo i mora da se pamti ovo – poručio je Knjeginjić.

Knjeginjić je najavio da se treći događaj koji će biti obilježen dogodio 30. maja kada se 1992. godine odigrao napad na Prijedor, te ukazao da je to kulminiralo svim kasnijim događajima koji su se dešavali u tom gradu.


https://srpskainfo.com/sjecanje-na-...ika-jna-koji-su-krenuli-kuci-zaustavili-meci/
 
Evo ga cak je haski sud koga je zapad osnovao da bi sudio Srbima je potvrdio da su Muslimani prvi zapoceli rat u Prijedoru

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju objavio je i sljedece:


. Otprilike u 19:00 sati 22. maja 1992. došlo je do pucnjave na jednom od muslimanskih kontrolnih punktova na autobuskoj stanici Polje nadomak Hambarina, kada je zaustavljen automobil u kojem su bila šestorica vojnika, pripadnika JNA, od kojih su četvorica bili Srbi a dvojica Hrvati.
Da se ovaj incident zaista dogodio, potvrdilo je svjedočenje nekoliko svjedoka i dokumentarni dokazi. Međutim, postoji neslaganje u vezi s tim šta se zapravo dogodilo na tom kontrolnom punktu, naročito u pogledu toga ko je prvi otvorio vatru.
Jedan dokazni predmet sadrži razgovor u kojem Siniša Mijatović, jedan od vojnika JNA koji su bili u automobilu, opisuje šta se dogodilo. On je rekao sljedeće:…sjedio sam sa još četvoricom drugova na zadnjem sjedištu tog vozila. I onda, onda nas počeli gađati sa svih strana. Nastala je klaonica. Ratko i ja smo uspjeli nekako the izađemo iz auta. Ja sam dobio više rana u području nogu, ruku I stomaka.
Drugi dokazi pokazuju da su vojnici JNA u automobilu bili ti koji su prvi zapucali. Konkretno, Mirsad Mujadžić koji je takođe razgovarao s učesnicima s obje strane I očevicima, posvjedočio je da su vojnici JNA izašli iz vozila i počeli pucati. Koliko je Mujadžić mogao utvrditi na osnovu onog što je čuo, do toga je došlo jer je vođa grupe na kontrolnom punktu Aziz Ališković tražio od vojnika JNA da predaju oružje na punktu I vrate se u kasarnu.
Međutim, svjedok DH je u svom svjedočenju rekao da su ljudi angažovani na muslimanskom kontrolnom punktu prvi otvorili vatru. On je ranije tog dana prošao taj kontrolni punkt. Posvjedočio je da su Muslimani na kontrolnom punktu bili dobro naoružani. Svjedok DH je potvrdio da je Ališković tražio da vojnici JNA predaju oružje I da je, kad su oni to odbili, iz obližnjeg bunkera otvorena vatra iz teškog mitraljeza M54.
Na osnovu ovih dokaza Pretresno vijeće presuđuje u prilog optuženom I smatra da su u ovom incidentu Muslimani na kontrolnom punktu bili ti koji su prvi otvorili vatru.
https://www.icty.org/x/cases/stakic/tjug/bcs/030731.pdf
 
Bila si beba sve sto znas o tadasnjim dogadajima znas iz prica i propagande koju kreira sarajevska secija
Muslimanska propaganda je daleko od istine
Vjerovatno je istina negdje između. Ne vrijede ni moji a ni tvoji pišljivog boba :D
 

Back
Top