Naravno, nemam ni ja nista protiv samo me nervira momenat da su ljudi to prihvatili kao normalu i da to tako treba , pa više ni ne vide granicu. Tj vide granice kad je njihov život u pitanju, slabije kad je život nas zaposlenih
Necu nikada zaboraviti pre par godin u jednom lokalu radno vreme bilo do 22h i zove me gazdarica, lokal se prazni i kao e taman dok pokupis i sredis, mici to je jedno 15 min gore dole nije to nista. Rekoh ok.
Projde par dana nema posla zove ona e mico slušaj zatvorices pola sata ranije , upises sebi manju dnevnicu 100 din , nije to strasno i ideš kuci. Rekoh neću. Ona cuti. Milo, ja ću da ostanem do kraja radnog vremena, a sledeći put kad ostanem duže, svaku započeti sat 200 rsd.
Mislite li da sam ikada ostala duže?

nikad
Na kraju sam tražila veću dnevnicu ili prijavu kad je počelo da se zaglavljuje vidim ja koleginica ostaje , račuaju i ja cu, a kod mene duplo više posla , mene više gotivili. Nisu mi povećali ja dam.otkaz.
Zvali su me majke mi 50 puta da se vratim, opao im posao, ova ne zna da radi, nudili mi troduplo veće pre nikad se nisam vratila