Preko cega se ne moze preci?

Po meni je to sitnicarenje,zivot je kratak da bi se bavili nekim sitnicama,tipa"nikad ne bih mogla ovo,ili ono..."sta sam sve prezivala u zivotu i preko cega sam sve mudro presla...ih,u suprotnom bih vec bila u "L.Lazarevicu"...kad smo mladji skloni smo tome da imamo kao neke principe,pa ako neko izneveri nasa ocekivanja,mi kao ne mozemo da predjemo preko toga i bla,bla....Moj moto je da se ne treba previse nadati pa neces ni biti razocaran...covek tek kada dodje u situaciju da mu je zivot ugrozen shvati preko cega sve moze da predje...bila sam u situaciji da nisam mogla najboljoj drugarici da oprostim sto me je u jednom trenutku izdala a branila sam njene interese(srednja skola..),i nisam vise htela da cujem za nju,godinu dana nisam pricala sa njom,a odrasle smo zajedno,sedele u skolskoj klupi 10 g...i kada sam ja upisala fax,ona je poginula u saobracajnoj nesreci!!Ne mogu da opisem koliko mi je i dan-danas zao sto se nismo pomirile,a taj povod svadje,sa ove distance je bio cista glupost,da ne kazem sitnica..
 
Ne mogu oprostiti kada me neko psihički maltretira, (moj tata npr.), toga je bilo, ne tako strašno, ali u dovoljnoj meri da smeta... o fizičkom zlostavljanju ni ne pišem jer mi je to dno-dna; ne mogu oprostiti kada je neko u odnosu tvrdica i kada sve što ne valja u odnosu prebacuje na drugu stranu, pa makar to bilo i koliko-toliko tačno, ipak je žensko - žensko i treba nam malo progledati kroz prste, a muško treba da bude muško, jak, da bude spreman da za svoju ženu da i svoj život ako treba. :-)
Plašim se da me mnogi koji čitaju ove moje rečenice - neće razumeti.
Treba i oprostiti neke stvari, ne bežim od toga, opraštala sam i ja u svom životu.
Koliko znam, nikad me niko nije prevario od mojih prošlih ljubavi (bar nisam znala) - šteta što ih je bilo tako malo - kad bolje razmislim, a nisam ni ja, mada je sve to relativna stvar, kao i sve uostalom na ovom svetu.
 
Poslednja izmena:
jeste patak moze se preci preko svega
ali da li to prelazenje podrazumeva gazenje
ili prelazenje sa sve oprostom i zaboravom
e to bratac malo teze
i obozavam sto pisete stvari u koje i sami ne verujete
mojne samo da se primas, nisam procitala ceo post, samo prvu recenicu, a i to ti je mnogo.
ljudi lazu kada kazu da prelaze, jer gledaj oko sebe, svako malo pa cim neka zackoljica, vraca se prica na to nesto preko cega se navodno preslo.
retko ko ima toliko ljubavi, razumevanja, duha i sirine, da shvati i prihvati sebe i druge, pa da predje onako kako se o tome samo fantazira u ljudskim glavama.
 
Ne mogu oprostiti kada me neko psihički maltretira, (moj tata npr.), toga je bilo, ne tako strašno, ali u dovoljnoj meri da smeta... o fizičkom zlostavljanju ni ne pišem jer mi je to dno-dna; ne mogu oprostiti kada je neko u odnosu tvrdica i kada sve što ne valja u odnosu prebacuje na drugu stranu, pa makar to bilo i koliko-toliko tačno, ipak je žensko - žensko i treba nam malo progledati kroz prste, a muško treba da bude muško, jak, da bude spreman da za svoju ženu da i svoj život ako treba. :-)
Plašim se da me mnogi koji čitaju ove moje rečenice - neće razumeti.
Treba i oprostiti neke stvari, ne bežim od toga, opraštala sam i ja u svom životu.
Koliko znam, nikad me niko nije prevario od mojih prošlih ljubavi (bar nisam znala) - šteta što ih je bilo tako malo - kad bolje razmislim, a nisam ni ja, mada je sve to relativna stvar, kao i sve uostalom na ovom svetu.

Puno stvari s nabrojala, ali sta je to sto i dan danas utice na tvoj zivot, a nije tako izgledalu u trenutku kada ti se desavalo?

BTW. Skoro sam pratio temu gde je zakljucak bio da je optimalan broj 'proslih ljubavi' sest, mada druga struja zastupa teoriju da je dosta tek onda kada nadjes pravog z:)
 
Puno stvari s nabrojala, ali sta je to sto i dan danas utice na tvoj zivot, a nije tako izgledalu u trenutku kada ti se desavalo?

BTW. Skoro sam pratio temu gde je zakljucak bio da je optimalan broj 'proslih ljubavi' sest, mada druga struja zastupa teoriju da je dosta tek onda kada nadjes pravog z:)

Nabrojala sam onoliko stvari koliko sam se setila u datom trenutku, ima ih još... ali ne znam da Ti odgovorim na tvoje pitanje, jer ga malkice ne razumem, ne znam šta te konkretno interesuje, koja sfera života?

A što se tiče broja prošlih ljubavi pod znacima navoda, ne znam koji je optimalan broj, ali mislim da je dosta tek kada naidješ na pravog - a to je nemoguća misija these days.
 
Nabrojala sam onoliko stvari koliko sam se setila u datom trenutku, ima ih još... ali ne znam da Ti odgovorim na tvoje pitanje, jer ga malkice ne razumem, ne znam šta te konkretno interesuje, koja sfera života?

A što se tiče broja prošlih ljubavi pod znacima navoda, ne znam koji je optimalan broj, ali mislim da je dosta tek kada naidješ na pravog - a to je nemoguća misija these days.

Procitaj moj originalni post, odnosi se na sve sfere zivota. Naprimer, nesto sto ti je neko rekao, roditelj, prijatelj, nekada davno, savet, primedba, slucajna napomena, sto bi vec trebalo da je zaboravljeno a nije.
 
pa kako može sama primedba da bude toliko bitna , tj bitan je čitav kontekst ,a to bi već ulazilo u domen ozbiljne ispovesti :)

Ispovest, ili otvorenost, istina, licni stavovi, a sve to pod okriljem anonimnosti; to je ono sto cini ove forume tako popularnim.
Svako nadje ono sto mu treba; mesto da kaze ono sto inace ne bi i da pita stvari na koje ne bi dobio/la odgovor na drugom mestu.
 
Ima situacija u zivotu kada nam se desi nesto sto se nikada ne da zaboraviti, sto nas toliko dotakne, da preko toga ne mozemo preci. Mozemo se pretvarati da je i dalje sve u redu, ali znamo da je samo pitanje vremena kada ce prava osecanja u vezi tog dogadjaja izbiti na povrsinu.

One jednostavnije situacije su, naprimer, neverstva u braku ili vezi ili laz u vezi necega zaista vaznog; vecina vas zna ili ce verovatno spomenuti neku od takvih situacija.

Koje su one neobicnije situacije, koje mozda, u pocetku, i na povrsini, ne izgledaju toliko znacajne, ali ih se nikada ne mozete otarasiti, i ostavljaju trag? Secate li se neke?


Ne postoji situacija ili rec.Postoji gubitak poverenja.Kada se poverenje jednom izgubi,gotovo je nemoguce ponovo ga steci.Dakle,kad nekom prestanem da verujem tu je kraj svega.Poverenje se ne stice odjednom,ali se i ne gubi odjednom.Ali kad se izgubi,to je kraj.
 
Presla sam preko nekoliko prilicno gadnih dogadjaja, reci, situacija, ali nikad nisam zaboravila sve to. Moj stav prema osobi koja mi je to priredjivala - ogromna distanca, posto smo prinudjene da komuniciramo (samo najnuznije). Neko spomenu gubljenje poverenja... kad se jednom prokocka, to je zauvek.
 

Back
Top