Predsjednik RS?

Samo vlast može lustrirati a AV nikada neće lustrirati žute jer mu odgovara da tako omraženi budu njemu glavna opozicija. Dovoljno je da ih blati preko tabloida i televizija i tako pojačava mržnju prema njima i može vladati do smrti. Sa nekom drugačijom opozicijom on je svestan da ne bi mogao tako. Žuti će uvek biti tu a ako se pojavi neko novi biće kupljen od vlasti ili mu jednostavno neće biti omogućen pristup medijima i neće postojati.

E jbg ja sam mislio da Jami tu igra odlučujuću ulogu pošto stalno poteže
tu lustraciju... :think: :lol:

Pa ja rekoh da strah od žutih parališe narod...
 
E jbg ja sam mislio da Jami tu igra odlučujuću ulogu pošto stalno poteže
tu lustraciju... :think: :lol:

Pa ja rekoh da strah od žutih parališe narod...
Svi dok su opozicija pričaju o lustraciji i hapšenjima ali kada dodju na vlast samo obuhvate taj suprotni tabor a ostatak satanizuju. U suštini to ti je populizam jer narod se loži na zabrane i hapšenja iako je to moguće samo nakon revolucije i gradjanskog rata sa diktaturom kao 1945. a ne nakon izbora. Sam proces izbora i demokratija i ko dobija i zavisi od preletanja dok revolucija i diktatura počivaju na zabrani i hapšenjima.
 
Poslednja izmena:
OK, dakle da probam doći do nečeg. Usput- ja naravno ne trolam, nisam ni za ni protiv, nego želim spoznati istinu.

Po ovom napisanom (ne bih uplitao RH zbog kontroverzi):

1. postoje zemlje raznog stupnja uređenosti, transparentnosti, odgovornosti za korupciju, "javne svijesti",.....

2. u svakoj postoji, da uzmeno popularni noviji američki naziv, "duboka država", razni muljatori i profesionalni špijuni, korupcionaši, ljudi s vezama, tajnama, umreženosti, raznim prljavim rubljem iz prošlosti, vezama s ekonomskim moćnicima u zemlji i svijetu itd.

3. u modernim i stabilnijim državama, te su strukture uglavnom pod kontrolom, i uza sva skrivena petljanja kojima su skloni, ne mogu iza kulisa određivati život zemlje u svojoj zemlji. Taj život određuju rezultati izbora, tj. volja birača, uz pritisak medija, javnosti, stranih tijela, međunarodne zajednice...

4. u Srbiji i dalje, u najvećoj mjeri, vlada "duboka država", pa za nju ne vrijede kriteriji ni jedne Grčke (možda ni Turske-no to ne znam), a kamoli Danske...

Pa i jeste stavio Vučić pod kontrolu duboku državu...velikim delom. To je, otprilike, i suština. Mada tu ima dve škole...neki koji tvrde da je on i dalje pod izvesnim njihovim uticajem i drugi da je apsolutni pobednik.

Moje mišljenje, dakle lično, jeste da je tu negde između. Verujem da je stavljena pod kontrolu, ali tako što je potkupljena; novcem, možda i više nego što je popunjena režimom odanim ljudima. Ako ne samo direktnim novcem, iz javnog budžeta, onda i određenom saradnjom sa mafijom koja je danas uglavnom pacifikovana. Bilo da govorimo o npr. Ibarskom kolašinu na Kosovu ili drugde. Npr. na to misle mnogi kada kažu da je Srbija mafijaška država. Malo preterivanja, svakako, ali ima razloga zbog kojih to tvrde.

P. S. Evo jednog konkretnog primera...kako to izgleda. Ima jedan mnogo čuveni restoran u Beogradu, vrlo stari. Pre nekoliko godina jedno veče Andrej Vučić se sa batinašima ušetao u njega i objavio da ga od sada reketira. S tim što batinaši koji su upali nisu neki prosti ulični unajmljeni, već agenti službe bezbednosti (ako ne zvanično, onda barem na crno). Niko nema pravo da se pobuni protiv toga, jer svakog ko se pobuni ili kaže nešto što ne treba u takvim, krucijalnim momentima, zahvati neka nesrećna sudbina. Bude otpušten(a), verovatno uslede i neke pretnje, a DB dolazi posebno na red ukoliko tu ima kapaciteta za nekakve ucene. Dakle, džepovi bezbednjaka su puni, organizovani kriminal je pacifikovan jer je u izvesnom smislu spojen sa državom, odnosno sa njenom dominantnom vladajućom političkom strankom. Nema obračuna po ulicama; bezbednost je generalno na boljem nivou, ali je povećan stepen reketiranja kako bi se namirili svi pomenuti relevantni faktori. Mir na ulicama je dobra strana jednog takvog društvenog sporazuma, čisto da se razumemo (setimo se klanovskih obračuna iz 1990-ih ili početkom 2000-ih...monopol donosi stabilnost kakvu ljudi na ovom području vole, pa zato mnogi i glasaju sa entuzijazmom za naprednjake).
 
Poslednja izmena:
Pa i jeste stavio Vučić pod kontrolu duboku državu...velikim delom. To je, otprilike, i suština. Mada tu ima dve škole...neki koji tvrde da je on i dalje pod izvesnim njihovim uticajem i drugi da je apsolutni pobednik.

Moje mišljenje, dakle lično, jeste da je tu negde između. Verujem da je stavljena pod kontrolu, ali tako što je potkupljena; novcem, možda i više nego što je popunjena režimom odanim ljudima. Ako ne samo direktnim novcem, iz javnog budžeta, onda i određenom saradnjom sa mafijom koja je danas uglavnom pacifikovana. Bilo da govorimo o npr. Ibarskom kolašinu na Kosovu ili drugde. Npr. na to misle mnogi kada kažu da je Srbija mafijaška država. Malo preterivanja, svakako, ali ima razloga zbog kojih to tvrde.

Nemam dovoljno znanja da bih sudio, no meni ovo s AV izgleda ovako: glavni gangster savladao inferiornu mafiju. Bitna razlika je što glavni ima legitimitet izbora.

No u modernim društvima proces je "mekši" i prirodan: "elite" se ne svladavaju silom i prijetnjom, a i treba gledati od situacije do situacije. U UK svi ti Mi 5, 6...nikad nisu bili ništa važno za određivanje politike.

U SAD je složenije, no veliki zaokret uvijek određuje šef koji je dobio na izborima. Nixon je napravio zaokret prema Kini, i tu svi (CIA, NSA, bogataši,...) nisu mogli ništa. O svemu je odlučio jedan jedini- Nixon (što god urotomani fantazirali).

S Trumpom je kompleksnije. On je javno porazio i ponizio cijelu elitu, njih bar 95%, na svim poljima. U nekim je stvarima napravio kompromis; negdje je privremeno popustio; no u većini (od izbora za Vrhovni sud do politike prema Kini)- on je taj koji odlučije. Nije ni CIA, ni FBI, ni NSA, ni prvih 20 najbogatijih u SAD- nego on i jedino on (koliko god bio pod utjecajem ovih i onih i nekad mijenjao stavove). Većina medija ga mrzi i vodi rat protiv njega- no on ih javno ponižava i ismijava. Većina, velika, multimilijardera je protiv njega - no on, iako im ide u dosta stvari niz dlaku, svejedno vodi svoju politiku.

Pola FBI-ja i CIA-e je odletjelo, no ništa nisu uspjeli, i nisu stradali u krimi obračunima-preostaje im da pišu memoare. SAD su, u tom pogledu, demokracija- izbori odlučuju većinu glavne politike i ekonomije, neovisno o inerciji oligarhija, bar ne uz njihov odlučujući utjecaj.

Špijuni- ništa.
Superbogataši- ništa.
Mediji- ništa.
Hollywood- ništa.
Vojni kompleks- ništa.

Oni max pokušavaju omesti ga koliko ide i prilagoditi se.
 
Nemam dovoljno znanja da bih sudio, no meni ovo s AV izgleda ovako: glavni gangster savladao inferiornu mafiju. Bitna razlika je što glavni ima legitimitet izbora.

No u modernim društvima proces je "mekši" i prirodan: "elite" se ne svladavaju silom i prijetnjom, a i treba gledati od situacije do situacije. U UK svi ti Mi 5, 6...nikad nisu bili ništa važno za određivanje politike.

U SAD je složenije, no veliki zaokret uvijek određuje šef koji je dobio na izborima. Nixon je napravio zaokret prema Kini, i tu svi (CIA, NSA, bogataši,...) nisu mogli ništa. O svemu je odlučio jedan jedini- Nixon (što god urotomani fantazirali).

S Trumpom je kompleksnije. On je javno porazio i ponizio cijelu elitu, njih bar 95%, na svim poljima. U nekim je stvarima napravio kompromis; negdje je privremeno popustio; no u većini (od izbora za Vrhovni sud do politike prema Kini)- on je taj koji odlučije. Nije ni CIA, ni FBI, ni NSA, ni prvih 20 najbogatijih u SAD- nego on i jedino on (koliko god bio pod utjecajem ovih i onih i nekad mijenjao stavove). Većina medija ga mrzi i vodi rat protiv njega- no on ih javno ponižava i ismijava. Većina, velika, multimilijardera je protiv njega - no on, iako im ide u dosta stvari niz dlaku, svejedno vodi svoju politiku.

Pola FBI-ja i CIA-e je odletjelo, no ništa nisu uspjeli, i nisu stradali u krimi obračunima-preostaje im da pišu memoare. SAD su, u tom pogledu, demokracija- izbori odlučuju većinu glavne politike i ekonomije, neovisno o inerciji oligarhija, bar ne uz njihov odlučujući utjecaj.

Špijuni- ništa.
Superbogataši- ništa.
Mediji- ništa.
Hollywood- ništa.
Vojni kompleks- ništa.

Oni max pokušavaju omesti ga koliko ide i prilagoditi se.

Prilično je teško porediti SAD i Srbiju. To su dva sveta toliko da bi nam bila potrebna velika knjižurina.

E sad, da li je to demokratija? Sistem u kojem onaj ko dobije manju podršku može biti pobednik, u kojem je gerrymandering svakodnevna pojava i u kome je kandidatura vrlo ograničena na strašno usku grupu ljudi (npr. zemlja u kojoj je doslovno nezamislivo da se dogodi jedan Zelenski)?

Amerika je svakako dosta transparentnije društvo i sa drastično većim medijskim slobodama od Srbije, ali da li je to demokratija u pravom izbornom smislu? Teško. Mogu i ja napraviti u Srbiji izborni sistem tako da npr. sa 35 posto pobedim iako ima nekog ko je i više uzeo; u Evropi bi to svi sem možda Britanaca doživeli kao šok. I neću uopšte da ulazim u to što je to federacija pa kao zaštita blabla (federacija je danas mnogo moćna u odnosu na države) itd. već govorimo vrlo direktno. Klintonova je osvojila više glasova od Trampa i u većini sveta ona bi bila predsednik.
 
Posebno slučaj Srbije jeste taj što je za razliku od drugih zemalja istočnog bloka bila nezavisna od SSSR. U drugim zemljama posle 1989. godine vršene su lustracija jer je dobar deo obaveštajnog sektora bio po kontrolom crvenih Rusa. Borba protiv tog sistema, najuspešnije provedena u Poljskoj, možda nije u apsolutno svakoj zemlji bila potpuna, ali je bila pod duhom nacionalnog oslobođenja od strane okupacije.

Toga ovde nije bilo; štaviše, taj deo duboke države percipiran je dosta pozitivno, kao nešto što ganja ustaše koji beže od pravdw po svih 7 kontinenata, a tokom 1990-ih godina mobilisan je i za vojne potrebe u kontekstu raspada SFRJ. Milošević je u izvesnom smislu proizvod tog sistema, istog koji mu je 5. oktobra 2000. godine okrenuo leđa, odnosno bez kojeg su nezamislive i antibirokratske revolucije, kao i buldožerska.

Radi se o sličnom fenomenu u kojem se nalaze i pojedine druge zemlje u regionu; npr. Crna Gora (u kojoj nije bilo petooktobarskih promena i imamo otprilike jedan te isti režim još od revolucije 1944. godine) ili Albanija. I suprotno mišljenju mnogih Vučićevoj ljubitelja, to je nešto podosta drugačije od Orbanove Mađarske.
 
Problematika o kojoj baš nisam razbijao glavu, no eto...... zašto se stalno apostrofira Aleksandar Vučić?

I u RH i u RS predsjednik republike je zapravo malo jači fikus. Predsjednik vlade, tj. premijer- tu je prava vlast.

U doba Tuđmana, predsjednik republike je bio glavni jer se radilo o polu-predsjedničkom sustavu (Francuska, Rusija,...). Na, nakon prijelaza na parlamentarni sustav, predsjednik (Mesić, Josipović, KGK) imaju neke funkcije u obrani, imenovanju vlade, odličjima i sl., dakle više od simboličkih nego u slučaju Njemačke- no prava je vlast bila u premijerima (Račan, Sanader, Milanović, sada Plenković).

Zašto u Srbiji, gdje po definiciji predsjednik republike ima čak i manje ovlasti nego u slučaju RH, Aleksandar Vučić ima toliki publicitet i pozornost javnosti, kad bi, realno, za Brnabićevu trebao biti nešto kao mali od kužine, tamo nešto za pokazivanje i ništa više?

...

Imas manjak kalcijuma...
 
pitaj penzionere da li su redovno primali penzije za vreme demokrata zato i vole Vucica

ekonomisti, cak i oni protiv Vucica govore da Srbija JESTE BILA pred bankrotom

Пензионери су примали пензије уредно и било је два повећања пензије годишње и нико им није закидао на пензијама (што је Вучић радио, поред тога што је укинуо редовна шестомесечна повећања).

Што се јавног дуга тиче (од кога зависи банкрот) ево ти слике

374287_javni-dug-srbije1_ls.jpg
 

Back
Top