Je l' ste primetili da kad se kaže ,, pokazao je svoje pravo lice '' uvek odnosi na nešto loše.
Što ljudi imaju tendenciju da smatraju druge ljude zlim, i da je baš to zlo koje je prikazano u stvari pravo lice, možda je čovek imao loš dan šta znam pa uradio nešto bezveze, mislim sa psihološke strane šta ima u tome da jedni druge smatramo zlim? XD
Ljudi da nisu svesni svoje tamne strane ličnosti, ne bi imali toliku potrebu, da istu zabašure, znaš...Čim si toga svestan negde, moraš ti to negde dobro da zamaskiraš, znaš...ali kad tad to nekako ispliva, valjda kada se kao ljudi najmanje nadamo. I oni kojima je to karakterna crta pretpostavljam, a kao i mi, koji to od njih gledamo. Jednako se svi iznenadimo..oni, kako je nisu dobro zauzdali a mi ono..."Jaoj, pa bili su tako dobri, cakani , medenjaci pravi, šta bi ovo? "

Znaš, to je taj efekat...:
Verovatno ih nekada precenjujemo, p aih vidimo boljima. Nekada nećemo da vidimo čega nema. A, nekad zaista i ničega nema, a mi tupimo da garant to tamo, negde kao u njima čuči, pa će kao da se probudi..Malo morgen.
Zlo, kao zlo..je širok pojam. U osnovi sakog zla je strah da neće biti prihvaćeni onakvi kakvi su stvarno i nemogućnost prihvatanja sopstvene nesavršenosti.
Svako ima loš dan, loš tajmnin, mane i tako to..Istinsko zlo, kao zlo..je uvek pritajeno. Jer nema čim da se pohvali...a narcisoidno je do bola najvećeg mogućeg.
