Pravim se da ne vidim...

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
83.826
Može biti ljubavni odnos, poslovni, prijateljski, nebitno. Al je nešto
trajno što nije baš prijatno prekinuti. Prvo pokušavam da rešim
razgovorima, pa kad vidim da nema od toga ništa, počnem da se
pravim da ne vidim. Nije kao vidim, al rešim da glumim da ne vidim,
nego stvarno ne vidim. Kako stvarno ne vidim, kad posle premotam
film, pa se setim svega, to ni meni nije jasno. A kako ću tek vama
da objasnim..
Evo na primer. Kažem prijateljici da mi nije prijatno da poteže neke
teme pred ljudima koje ne poznajem dobro. Ona je kao sve to
razumela, nije namerno, neće više i sve ok. Da bih se posle par
meseci setila svih situacija u kojima je to ponovo uradila, a da
sam se ja samo glupavo smeškala i pokušavala da se izvučem iz
toga što bezbolnije. Samo sam se pravila da ne vidim, jer mi je
jasno da se to neće promeniti i da prijateljstvo treba da se prekine.

Primer je nebitan. Služi samo da objasnim o čemu se radi i ne
bih o prijateljici pričala. Kad sam prvi put primetila tako nešto, bila
sam u šoku. I mislila sam da sam shvatila i da se neće ponavljati,
al šipak. Jel se i vama to dešava? Jel se to leči?
 
Postoje ti tzv nedokazani ljudi, kojima ne vredi pričati ili ih ubeđivati ili ih zamoliti, uvek će uraditi ono što njima u nekom trenutku odgovora, bez obzira što te može to povrediti. Ako je neko blizak tebi takav, može uticati na hlađenje odnosa, bar je takav slučaj kod mene. Par puta ću se praviti da ne vidim, tolerisati ali na kraju ću pući i završiti takav odnos.
 
Postoje ti tzv nedokazani ljudi, kojima ne vredi pričati ili ih ubeđivati ili ih zamoliti, uvek će uraditi ono što njima u nekom trenutku odgovora, bez obzira što te može to povrediti. Ako je neko blizak tebi takav, može uticati na hlađenje odnosa, bar je takav slučaj kod mene. Par puta ću se praviti da ne vidim, tolerisati ali na kraju ću pući i završiti takav odnos.
Da, ljudi mogu biti nedokazani i ignorisati moja osećanja i granice.
Na kraju mogu biti i iznenađeni što sam se naljutila. Ono, taman pomisle
da sam legla na rudu, a ja odoh. Završim i ja takav odnos, ali mi nije
jasno gde sam dok se dešava ono što mi nije prijatno i zašto tog trenutka
ne reagujem.
 
Postoje ti tzv nedokazani ljudi, kojima ne vredi pričati ili ih ubeđivati ili ih zamoliti, uvek će uraditi ono što njima u nekom trenutku odgovora, bez obzira što te može to povrediti. Ako je neko blizak tebi takav, može uticati na hlađenje odnosa, bar je takav slučaj kod mene. Par puta ću se praviti da ne vidim, tolerisati ali na kraju ću pući i završiti takav odnos.
Постоји проблем када такав однос не може да се заврши.
 
ali mi nije jasno gde sam dok se dešava ono što mi nije prijatno i zašto tog trenutka
ne reagujem.
Зато...
jer mi je
jasno da se to neće promeniti i da prijateljstvo treba da se prekine.
И зато останеш присутна самој себи уместо да на силу мењаш свет тј. нешто што се променити не да при чему би још узалуд покидала себе саму покушавајући.
Агресија није неопходна да би се остварило или постигло оно што желиш. Рецимо, чак можеш и да уплашиш некога ко ти је претња без генерисања агресије у себи. Штавише, у присебном стању ћеш далеко боље да урадиш шта год да радиш што је добро и за тебе и за теби драге особе.
 
Da, ljudi mogu biti nedokazani i ignorisati moja osećanja i granice.
Na kraju mogu biti i iznenađeni što sam se naljutila. Ono, taman pomisle
da sam legla na rudu, a ja odoh. Završim i ja takav odnos, ali mi nije
jasno gde sam dok se dešava ono što mi nije prijatno i zašto tog trenutka
ne reagujem.
To se zna dogoditi i meni, tako da te potpuno razumijem. Nisam promućurna, stvarno i ne vidim što se dešava tog momenta, pa tako i ne odreagujem. Ispadnem i naivna, jer tek sa odmakom ukapiram šta se dogodilo. Prije sam opraštala do besvjesti, ali sada više ne. Sa takvima sa kojim moram da budem u kontaktu držim se koliko god mogu na distanci, a ako je u pitanju privatno, polako zahlađivanje do potpunog prekida odnosa. Jer nema tu slučajnosti ako se takvo ponašanje ponavlja, ljudi to rade namjerno kad vide da im prolazi.
 
Znas li sta je prvi sukob Sofista koji vaze za retoricare i kasnijih filozofa koji vaze za objektivce.....to sto bi razvoj sofista doveo do negativnosti objektivne realnosti....pa su to izbegli kroz pitke ali efikasne sofizme....lepo upakovane nekad dvosmislene parole, izjave, poslovice...

Onda su ih mocniji filozofi koji su razvili skole iz svog bogatstva a bili su bogati , nazvali nedovoljno ucenim i tako ih je istorija odbacila kao laike i pomodare koji idu po narodu i glume savetnike i advokate i to naplacuju...

To ne verujem da ces razumeti i tu je osnova svega...

Ako u tvojim stavovima i reakcijama i recima ima neceg sto daje dozvolu da se koristi odredjena struktura ili pristup , onda ce osoba koja je savesna i svesna a pored tebe da upotrebi ono sto ti aktivno koristis....

Ona koja je premazana nece, jer je zabole dupe, govorice samo ono sto joj dajes dozvolu da govori , uvesce cenzuru ....sto ces osetiti kao da je lazna i nije kao pre...Ali sama si zahtevala uvodjenje cenzure...
Najcesci primer je oklop proslosti , to je psiholoski primer, gde osoba zeli promenu , a drzi se tog oklopa jer joj je potreban kao dokaz da ga je prevazisla, ali ako si nesto prevazisao onda ti ne treba oklop kao dokaz da nisi vise unutar oklopa nego neces ni primetiti gde je oklop i gde su granice...
Sama tehnika prisecanja oklopa daje za pravo drugima da ih upotrebe kao relativni orjentir...

Prica o bivsem, prica o nekom nezeljenom relacijskom odnosu....itd itd..

U tom smislu sve je vise ljudi koji ne zele da imaju sagovornike nego samo slusaoce....
Tu je jasan pristup , svako se istrteljise onoj drugoj, i svima lakne...
Ocekivano je da istog trenutka zaborave sta su cule....jer ako ne zaborave onda nije taj odnos...
 
Poslednja izmena:
Može biti ljubavni odnos, poslovni, prijateljski, nebitno. Al je nešto
trajno što nije baš prijatno prekinuti. Prvo pokušavam da rešim
razgovorima, pa kad vidim da nema od toga ništa, počnem da se
pravim da ne vidim. Nije kao vidim, al rešim da glumim da ne vidim,
nego stvarno ne vidim. Kako stvarno ne vidim, kad posle premotam
film, pa se setim svega, to ni meni nije jasno. A kako ću tek vama
da objasnim..
Evo na primer. Kažem prijateljici da mi nije prijatno da poteže neke
teme pred ljudima koje ne poznajem dobro. Ona je kao sve to
razumela, nije namerno, neće više i sve ok. Da bih se posle par
meseci setila svih situacija u kojima je to ponovo uradila, a da
sam se ja samo glupavo smeškala i pokušavala da se izvučem iz
toga što bezbolnije. Samo sam se pravila da ne vidim, jer mi je
jasno da se to neće promeniti i da prijateljstvo treba da se prekine.

Primer je nebitan. Služi samo da objasnim o čemu se radi i ne
bih o prijateljici pričala. Kad sam prvi put primetila tako nešto, bila
sam u šoku. I mislila sam da sam shvatila i da se neće ponavljati,
al šipak. Jel se i vama to dešava? Jel se to leči?
To se ukratko kaže "Ti nisi glupa nego slepa" i to "slepilo" je paradoksalno odlika inteligentnih ljudi.

(Zato što se inteligentni ljudi neće spuštati na "seljačku politiku", tako da je jedino rešenje da se udaljiš, dobro si postupila, odnosno na jedini mogući način, drugačije ne može.)
 
Da, ljudi mogu biti nedokazani i ignorisati moja osećanja i granice.
Na kraju mogu biti i iznenađeni što sam se naljutila. Ono, taman pomisle
da sam legla na rudu, a ja odoh. Završim i ja takav odnos, ali mi nije
jasno gde sam dok se dešava ono što mi nije prijatno i zašto tog trenutka
ne reagujem.

Kad imam pred sobom nekoga koga mnogo volim, sve što ne uspem razgovorom rešiti, postajem vremenom "slepa" ali sam svesna toga jer znam ako budem išta uradila to neće rezultirati razumevanjem, već razlazom.Kad nekoga baš volimo, teško je svesno prekinuti komunikaciju.
Upravo taj stepen vezanosti za neku osobu upravlja i našim "slepilom".
Bar je kod mene tako.
No kad tad se završi, ili poprimi neki sasvim drugi oblik koji nisam želela.
 

Back
Top