Prag Tolerisanja - Granica Pucanja

U principu se ne svadjam, ne ubjedjujem a i imam opuštenu/otkačenu ekipu oko sebe tako da nema drame u mom životu.
Par dobro probranih ljudi koje volim, puno crnog humora i obostranih uvreda.🤣

Nemam polovne prijatelje, oprezno sam birala baš zato da se zaštitim jer mi je fitilj kratak na glupost i bezobrazluk.
Sve to vjerovatno iz razloga jer se plašim sebe kad planem. Poznajem dobro tu svoju Škorpijsku ekstremnost pa sam stvorila uslove da ne ispliva.

U godinama sam kad me ne uzbudjuju kritike i komentari. Znam tačno ko sam i koje su mi mane i pomirena sam sa tim. Jedino što me može uzrujati je da neko dirne u djecu ili životinje.
..tako da odavno nisam nikog tukla i sve je pod kontrolom 😉
 
Svijet je pun bezobraznih, nevaspitanih, podlih ljudi. Treba pazljivo birati prijatelje. Dosta sam tolerantna, ali su me tokom života uspjeli pojedini ljudi izbaciti iz takta, uvrijediti i svojim nevaspitanjem pokušati uniziti.
Na prvu djelujem mirno, pribrano u svakoj situaciji. Mogu neke gluposti i da istrpim. Pređem preko dosta toga, ali kada dođe trenutak da nešto postane nepodnošljivo i neprihvatljivo za mene, taj neko je naj...o u pravom smislu te riječi.
Kod mene je najveći problem moje dobro vaspitanje i iskrena ljubaznost. Mnogi pomisle, e mogu ja tu da se zezam kako hoću i koliko hoću. Pustim ja da vidim dokle i kako, a onda u napad. Otvoreni. Ne dopustim ni riječi da izusti. Inače sam rječita i brza na razmišljanju, tako da u većini slučajeva ubijem riječima.
Jednom kada nekoga prekrižim,okrenem leđa i zauvijek izbrišem to je to. Nema kompromisa, opraštanja i sl. gluposti.
 
Recimo da vas neko poznat sretne na ulici i krene da vas zaluđuje nekom nebitnom pričom...
Recimo da imate verbalnu raspravu sa nekim i da taj neko krene da vas vređa...
Recimo da vas šef zasipa tuđim poslom i pritiska vas da odradite sve u nemogućim rokovima...

Dokle ide vaš prag tolerisanja takvih stvari, koja je vaša granica pucanja?
Šta radite u ovakvim situacijama?
Da li imate neki primer kada je iritacija postala toliko nesnosna da ste "pukli"?
Људи пуцају сваки дан.

Зато не треба имати праг толеранције, већ треба одмах рећи "нећу".
 
Ima opasnih ljudi. Ja sam muža opomenula samo za jednog lika. Taj je držao monologe a i ako dodješ do riječi on bi uskočio i završio tvoju misao. To je bio prvi red flag da ga malo dublje analiziram.
Bio je pun priča o svojim materijalnim uspjesima i koliko čega posjeduje. Trebalo mu mislim da prenoći džaba pa se uvlačio, zvao na večeru, on časti jer on “ima”.
Posmatrala sam ga kako ne reaguje na našeg mačora kad prodje pored njega i tu mu je bio kraj.

Tipičan primjer narcisoidnog sociopate. Ja pa ja, ne začepa, ni trun empatije za životinje ili ljude ako se fokusiraš na teme o kojima priča, majstor manipulacije da se “uvali” a takvi su opasni jer ne biraju sredstva i ne smiju da vam znaju ni za jednu tajnu. Sve bi upotrebili protiv vas.
 
Recimo da vas neko poznat sretne na ulici i krene da vas zaluđuje nekom nebitnom pričom...
Recimo da imate verbalnu raspravu sa nekim i da taj neko krene da vas vređa...
Recimo da vas šef zasipa tuđim poslom i pritiska vas da odradite sve u nemogućim rokovima...

Dokle ide vaš prag tolerisanja takvih stvari, koja je vaša granica pucanja?
Šta radite u ovakvim situacijama?
Da li imate neki primer kada je iritacija postala toliko nesnosna da ste "pukli"?
Ja da budem iskren, "pucam" samo ovde. Kad neko udari baš štakorski. Kad mi neko pomene kćerku. Ne mogu da ostanem smiren, divljao sam tako po Krstarici, čudi me nekad to što nisam dobio trajni ban, msm, video sam da i drugima pominju decu, majku, svašta, ali ja nisam pre mogao da iskuliram, sad da dođe neko da mi vređa dete, mislim da ne bih toliko poludeo kao nekad. Podigao sam prag tolerancije. Ustvari, jednostavno mi je došlo u glavu: pazi ko ti kaže. To nije ni prag tolerancije, to je potpuno odsustvo bitnosti reči onih koji vređaju.
 

Back
Top