Prag Tolerisanja - Granica Pucanja

Urwald

Ističe se
Moderator
Poruka
2.518
Recimo da vas neko poznat sretne na ulici i krene da vas zaluđuje nekom nebitnom pričom...
Recimo da imate verbalnu raspravu sa nekim i da taj neko krene da vas vređa...
Recimo da vas šef zasipa tuđim poslom i pritiska vas da odradite sve u nemogućim rokovima...

Dokle ide vaš prag tolerisanja takvih stvari, koja je vaša granica pucanja?
Šta radite u ovakvim situacijama?
Da li imate neki primer kada je iritacija postala toliko nesnosna da ste "pukli"?
 
Ne sme se nikom dati prostor vremena da pusta muda i crpi nam energiju,samo kratko otres s noge,zato nikad ne pucam samo se nerviram sto nisam odmah saseko
Kada dobijem tako neki poziv ili sretnem nekoga napornog, spreman sam do 2 minuta vremena da mu/joj posvetim i onda sečem stvar i nastavljam svojim putem.
Mada za neke 2 osobe imam viši prag tolerancije jer samo nešto bliskiji, ali tu bude priča u fazonu da kada oni krenu da zaluđuju ja krenem da im postavljam pitanja u fazonu: šta ti treba i da posle toga završavam sa njima.
 
Dokle ide vaš prag tolerisanja takvih stvari, koja je vaša granica pucanja?
Šta radite u ovakvim situacijama?
Da li imate neki primer kada je iritacija postala toliko nesnosna da ste "pukli"?

Imam visok stepen tolerancije a pucam kada neko počne da vređa moje najbliže. Ne volim da se svađam i retko, retko se svađam.

Samo se u takvim situacijama svađam, kad vidim nepravdu koju neko čini mojim najbližim.

Pisala sam na nekoj drugoj temi o jednoj situaciji. Posvađala sam se sa jednim komšijom zbog moje sestre.
 
Davnih dana sam raskrstio s mnogim ljudima, zapravo bi se moglo reci da sam postao gotovo asocijalan, dosta malo se druzim, ali imam tu korist da mi niko ne navlaci zivce.
Zivim 6 godina u istom stanu i klimnem glavom ili pozdravim komsije i tu se prica zavrsava… Ne interesuju me njihove price, tako da ih ne slusam.
Ako moram, gledam da se izvucem, a praga pucanja uglavnom nema jer idiote ne uzimam previse ozbiljno,
npr zamislite da setate ulocom i dete od 3 godine ili osoba ozbiljno ometena u razvoju vas pljune?
Ne bih vam bilo pravo, ali besniti zbog nekog ko ne zna sta radi je besmisleno.
 
Recimo da vas neko poznat sretne na ulici i krene da vas zaluđuje nekom nebitnom pričom...
Recimo da imate verbalnu raspravu sa nekim i da taj neko krene da vas vređa...
Recimo da vas šef zasipa tuđim poslom i pritiska vas da odradite sve u nemogućim rokovima...

Dokle ide vaš prag tolerisanja takvih stvari, koja je vaša granica pucanja?
Šta radite u ovakvim situacijama?
Da li imate neki primer kada je iritacija postala toliko nesnosna da ste "pukli"?
Otvori bolovanje

To se danas tako radi ….
 
Recimo da vas neko poznat sretne na ulici i krene da vas zaluđuje nekom nebitnom pričom...
Recimo da imate verbalnu raspravu sa nekim i da taj neko krene da vas vređa...
Recimo da vas šef zasipa tuđim poslom i pritiska vas da odradite sve u nemogućim rokovima...

Dokle ide vaš prag tolerisanja takvih stvari, koja je vaša granica pucanja?
Šta radite u ovakvim situacijama?
Da li imate neki primer kada je iritacija postala toliko nesnosna da ste "pukli"?
Sve je lako eskivirati osim pretpostavljenog rukovodioca, ja sam ranije imao direktora koji je jednostavno uživao u verbalnom masiranju, znao je da davi i do sat vremena. Nalazio sam izlaz u skretanju svojih misli na drugu stranu, paralelno sa njegovim ribanjem ja sam u mislima bio negde drugde. Mozak je čudo, ume da nađe rešenje.
 
Ako moram, gledam da se izvucem, a praga pucanja uglavnom nema jer idiote ne uzimam previse ozbiljno,
npr zamislite da setate ulocom i dete od 3 godine ili osoba ozbiljno ometena u razvoju vas pljune?
Ne bih vam bilo pravo, ali besniti zbog nekog ko ne zna sta radi je besmisleno.
U takvim situacijama se vodim logikom dan ima 1440 minuta - zašto da zbog tog jednog minuta sebi upropastim ostatak dana.

Setih se sada jedne situacije sa kolegom iz stare firme, putovali smo bajsovima na posao i kada smo prolazili ispod nekog mosta golub ga ukenja po glavi a ovaj nije nosio kačket kao ja (noob). Kako je on tada pukao to mi je bio hit, pokušam da ga smirim i kažem mu da to neki tumače kao znak dobre sreće, smirio se u minuti i samo me (besno) pogledao, nepotrebno je reći da je ostatak dana proveo nadrnad.
 
Sve je lako eskivirati osim pretpostavljenog rukovodioca, ja sam ranije imao direktora koji je jednostavno uživao u verbalnom masiranju, znao je da davi i do sat vremena. Nalazio sam izlaz u skretanju svojih misli na drugu stranu, paralelno sa njegovim ribanjem ja sam u mislima bio negde drugde. Mozak je čudo, ume da nađe rešenje.
Ako neko od nadređenih ne može nešto da mi saopšti/objasni u 5min, sve što kaže preko tog perioda neću uopšte da pamtim. Klimam glavom, pravim se da slušam i razmišljam o ručku ili nečemu sličnom
 
Ako neko od nadređenih ne može nešto da mi saopšti/objasni u 5min, sve što kaže preko tog perioda neću uopšte da pamtim. Klimam glavom, pravim se da slušam i razmišljam o ručku ili nečemu sličnom
Ponekad covek mora biti i cvrst, ne znam kako da objssnim, ali otprilike treba biti tolerantna osoba, spremna na dogovor i malko istrpi- tj da nema izrazen ego, medjutim mora se i postaviti neka granica, i to je najbolje postaviti u pocetku.
Vecina ljudi ili izigravaju Dzoni Ramba (manjina) ili su preterano ponizni ( vecina) i to je takodje problem.
Vecina ljudi kukaju i pljuju po internetu, bolji su treneri od Stojkovica, majstori su za sve (po njihovom misljenju), drcni; ali kad odu na posao- mekaniji su od zecje sape i manji od misa. Previse ovakvih ljudi stvara problem.

Uglavnom, potrebna je jasna i korektna kominikacija i u startu uspostaviti pravila i neki dogovor i stvari bi trebale biti ok, ponekad se ipak mora promeniti radno mesto ili stan ako je situacija previse toksicna, a ljudi previse apaticni.
 
Ponekad covek mora biti i cvrst, ne znam kako da objssnim, ali otprilike treba biti tolerantna osoba, spremna na dogovor i malko istrpi- tj da nema izrazen ego, medjutim mora se i postaviti neka granica, i to je najbolje postaviti u pocetku.
Da li misliš na nešto u fazonu:
Rezistentan sam na pritiske - neće me emotivno niti fizički naročito dotaći to što mi neko priča a za šta mi se čini da nema nekog smisla.
Mogu sesti i smireno i na pojednostavljen način reći ono što mi deluje kao konfliktno + se ograditi od toga u smislu - odradiću ovo kako si mi objasnio, ali ako bude problema odgovornost je na tebi.
U nornalnim okolnostima nije ni toliko teško postaviti granice u startu, a ako imaš preko puta sebe nekog ko je razuman - takva osoba će te o najbitnijim stvarima informisati i neće te navesti na tanak led pa da posle u osnovi oboje imate konflikte i probleme (pričam za posao/radno mesto odnos menadžer-radnik).
Kao problem oko ovoga vidim to što ima zaista velik procenat slučajeva gde oni sa vrha gledaju da navedu ljude u što lošiji položaj još od samog starta, takođe je to slučaj i sa kolegama koje su na istoj poziciji.
Vecina ljudi ili izigravaju Dzoni Ramba (manjina) ili su preterano ponizni ( vecina) i to je takodje problem.
Vecina ljudi kukaju i pljuju po internetu, bolji su treneri od Stojkovica, majstori su za sve (po njihovom misljenju), drcni; ali kad odu na posao- mekaniji su od zecje sape i manji od misa. Previse ovakvih ljudi stvara problem.
Poniznost jeste neka sporna kategorija, mada čini mi se da kada se na tu poniznost pred autoritetom doda sujeta, toksičnos i sl. da tek tada ovi kreću da prave problem što za sebe što za ove u sličnoj poziciji ili niže od njih. Takođe u grupici su jaki i često se iživljavaju, a pojedinačno su manji od makovog zrna.
Uglavnom, potrebna je jasna i korektna kominikacija i u startu uspostaviti pravila i neki dogovor i stvari bi trebale biti ok, ponekad se ipak mora promeniti radno mesto ili stan ako je situacija previse toksicna, a ljudi previse apaticni.
Nažalost iz nekog mog iskustva jasna i konkretna komunikacija su prilično retke kod nas, možda ne u svim firmama, mada kada su veći kolektivi u pitanju uglavnom sam imao nešto lošija iskustva sa tim. Kod manjih kolektiva ne verujem da se može izbeći nužna konfrontacija kada stvari počnu da se komplikuju, u većima se ljudi izbegavaju pa gađaju strelicama sa daljine.
 
a ako imaš preko puta sebe nekog ko je razuman

Mislim da je ovo suština teme. Kada komuniciramo sa razumnim ljudima nema potrebe da se nerviramo i da "pucamo". Sa razumnim ljudima je i razgovor i dogovor lak.

Ali, kada za sagovornika imamo bezobraznu, nadmenu osobu koja ne želi da razgovara već da se svađa...teško je ostati smiren.
 
Recimo da vas neko poznat sretne na ulici i krene da vas zaluđuje nekom nebitnom pričom...
Recimo da imate verbalnu raspravu sa nekim i da taj neko krene da vas vređa...
Recimo da vas šef zasipa tuđim poslom i pritiska vas da odradite sve u nemogućim rokovima...

Dokle ide vaš prag tolerisanja takvih stvari, koja je vaša granica pucanja?
Šta radite u ovakvim situacijama?
Da li imate neki primer kada je iritacija postala toliko nesnosna da ste "pukli"?
Prije sam mislio da me niko ne moze da iznervira sto se pokazalo netacno, pa sam se znao i potuci, na prvu me i ne moze nista iznervirati ali moze ako me neko namjerno duze vrijeme vredja. Sad odma idem iz kafane ili negdje drugo ako naletim na tipa koji te vrijedja,inace me veoma tesko iznervirati.
 

Back
Top