Prag tolerancije vam se sa godinama povećava ili smanjuje?

prevali se dosta muka i tegoba u životu, život gazi i lomi i tu nema pardona
toliko toga se izdešava da u nekom ternutku se osvestiš i kažeš sebi da što se više batrgaš sve dublje upadaš u živo blato

zato pustiš da reka teče, im svoj tok na koji ne možeš uticati,
to je i uslovilo da nervi ojačaju jer postaviš sebi prioritete...u stvari, sami se oni izdefinišu i odrede svoju (ne)važnost
 
Prema ljudima..Nekako više nemam strpljenja ni želje da im povladjujem. Još uvek biram reči kada se obraćam nekom, ali primećujem da ima dana kada taj filter između mozga i jezika zakaže nekako, pa kažem istinu neuvijenu u šareni papir, jbg..

naravno, svi mi ponekad eskaliramo u nekim životnim situacijama, problemima
to je apsolutno ljudski, nismo mašine

ali onda se postavi neki prosek tih eskalacija i taj prosek treba da se dovede do nekog nivoa kada loše stvari u životu ne uzimamo previše k srcu
nego se smirenije odreaguje

možda mogu reći da to dolazi postepeno, sa nekom "vežbom"
 
Zavisi. Ono što sam nekad smatrala teškom gnjavažom koju nisam mogla da trpim, kao što je razgovor s komšijama, danas doživljavam trpeljivo, prosto kao pristojnost.
S druge strane, godine psihičkog maltretiranja, manipulisanja i svakojakog mentalnog zlostavljanja koje sam nekada bila u stanju podnositi strpljivo ko svetac, danas ne bih trpela ni pola minute.
 
naravno, svi mi ponekad eskaliramo u nekim životnim situacijama, problemima
to je apsolutno ljudski, nismo mašine

ali onda se postavi neki prosek tih eskalacija i taj prosek treba da se dovede do nekog nivoa kada loše stvari u životu ne uzimamo previše k srcu
nego se smirenije odreaguje

možda mogu reći da to dolazi postepeno, sa nekom "vežbom"
Nisam ja agresivna niti svadjalacki nastrojena, na trenutke se iskljucim potpuno (kada mi ne odgovara ), veoma sam smirena I stabilna, ne vredjam, ali znam onako dzukacki da spustim (sto svakako nije dobro) kada vidim da sagovornik preteruje ...to ranije nisam radila...
 
Zavisi. Ono što sam nekad smatrala teškom gnjavažom koju nisam mogla da trpim, kao što je razgovor s komšijama, danas doživljavam trpeljivo, prosto kao pristojnost.
S druge strane, godine psihičkog maltretiranja, manipulisanja i svakojakog mentalnog zlostavljanja koje sam nekada bila u stanju podnositi strpljivo ko svetac, danas ne bih trpela ni pola minute.

obe stavke mogu uzeti kao neki model o onom proseku o kome sam pričao u prethodnom postu
primer za komšiluk i primer za 'ostali svet' koji cirkuliše i dešava se

model 'komšiluka' smatram kao neki 'trening' za nešto kad izađemo na ulicu, odemo na posao itd.

da ne zvučim patetično, ali setim se neke mudrosti koja kaže: "lek je uvek pored tebe, samo treba podići pravi kamen i naći ga"
 
Nisam ja agresivna niti svadjalacki nastrojena, na trenutke se iskljucim potpuno (kada mi ne odgovara ), veoma sam smirena I stabilna, ne vredjam, ali znam onako dzukacki da spustim (sto svakako nije dobro) kada vidim da sagovornik preteruje ...to ranije nisam radila...

tanki nervi proizvedu bes, bes proizvede agresivnost, agresivnost proizvede uvrede, uvrede prouzrokuju netrpeljivost, netrpeljivost prouzrokuje probleme...
 

Back
Top