Tu je možda bitnija suština od naziva. Šta neko tvrdi to nije merodavno. Jasno je da je ljubav dublja stvar od dopadanja. Ali šta je ona stvarno ko to zna? To je mešavina dopadanja, razumevanja, brižnosti, želje da se bude sa nekim, evocija nekih uspomena iz detinjstva, neko ti čačne neki deo mozga na koji reaguješ, složena stvar. Kod ljudi koji su dugo u vezi to postaje poštovanje, razumevanje, pomoć, zajednički život. Neke ljubavi imaju više strasti, neke manje. Stoga mogu da poverujem da postoje ljudi koji vole, a da baš i ne razumeju tu osobu. Ali se trude i poštuju je (rekla bih da je poštovanje, poverenje i dobra namera u višem rangu od shvatanja). Sve kombinacije su moguće.
Sa jedne, dakle, strane su osobe koje treba držati podalje, to su one kojima nije stalo i kojima je samo površno do dopadanja, jer one u trenucima krize ili zasićenja odlaze da potraže nekog drugog ko će ih ispuniti (pa mi dođemo kao potrošna roba). Sa druge strane, ne treba ni odbacivati one koji žele da budu tu iako nas ne shvataju baš kako bismo želeli. Ukoliko ima poštovanja i dobre volje i to je ljubav, što da ne. Neko je ovde opisao kako životinje vole iako ne shvataju. Shvataju one ono što treba da shvate. One nas poznaju bolje od mnogih bliskih ljudi, ali na svom nekom nivou. Instiktivno, a i to je ljubav.
E sad, zaista postoje i ljudi kojima je to shvatanje i razumevanje primarno, a postoje i oni kojima je hemija važnija (ili i jedno i drugo). Mene lično ne privlače osobe skromnih mogućnosti shvatanja. To je već individualno.