POVRATAK..sa iznenađenjem...

Danima sam osječala potrebu da se vratim na krstaricu...danima...i iz dana u dan sebi govorila:
evo danas ću...sutra ću..
Vukli su me prsti željni pisanja...kucanja riječi koje žive u srcu...stoje na usnama...
I vratila sam se....odlučna da ostanem...možda ne onako redovito kao ranije...ali ostajem ovdje dok me ima..i dok ima vas..
Kao i manje više uvijek, ustreptala od želje da vas čujem, čitam...da vas pozdravim...naletih na neugodna iznenađenja...valjda je i to život...
Krstarica nije ono po čemu je pamtim...po dobroti ljudi..po pruženim rukama nikad dotaknutim, nikad viđenim..po otvorenim srcima...dušama koje lebde negdje u svojim oblacima sanja...
Dočekala me neka tiha naelektrizirana atmosfera...nešto tiho a bombastično...nešto pred eksploziju...
Razdor..netrpeljivost...otvorene svađe preko komentara...pokušaji dokazivanja nadmoći...poništavanja i nepoštivanja tuđih stavova..mišljenja...gaženje tuđih vrijednosti i osjećaja...bespoštedno da se nametne egoistično JA...neki su pali pod utjecaj...neki se distancirali...neki ignoriraju događaje...misleći da to njih ne može zadesiti...da će okretanjem glave naći svoj mir ovdje..

I tada ponovno shvatih da je samo jedna osoba puna zla dovoljna da razori naš svijet ovdje...samo jedna jedina...kao i u realnom životu..jedna osoba koja ne poznaje riječ poštovanje, jedna osoba kojoj nije sveta baš ništa usprkos silnog pokušaja dokazivanja svoje vrijednosti i veličine...osoba koja mora voditi glavnu rječ...osoba kraj koje nitko nema prava slova izustiti nego ponizno samo kleknuti pred veličinom koju ta osoba vidi sama u sebi...sama u sebi..jer nitko drugi je ne vidi..nevidljiva je..svima ...samo jedan zalutali lik koji grozničavo traži pažnju...jedno jadno biće koje je spremno i gristi da mu/joj se netko obrati..lik zatrovan zlobom svojeg propalog života...svojih razrušenih snova..nada...svoje vjere..razrušenog jučer...danas...sutra...
Pitate li se ikada što je gorje u životu imat kompleks više vrijednosti ili manje vrijednosti?...
I da i je taj kompleks više vrijednosti samo predana gluma da nitko ne vidi naš jad??...Ili je kompleks manje vrijednosti samo naš stav da bi nas se žalilo...uvjeravalo da nije tako kako mislimo..da smo baš face..da smo baš zgodni...
Što je po vama gorje da čovjeka zadesi u životu??....ne bih raspravljala o tome kako su nastali ti kompleksi i čime su bili uzrokovani...po meni odrastanje znači i sazrijevanje, znači zrelost...znači osobu koja kroči svojim putem svijesna svojih kvaliteta ali isto tako i mana..osobu koja je emocionalno zrela..psihički stabilna ...osobu koja daje i prima a ne samo gramzivo otima...osobu koja je prvenstveno kulturno odgojena i uvažava i tuđa mišljenja..tuđe stavove...tuđe poglede na svijet..tuđu vjeru..nacionalnost..boju...osobu koja prima čovjeka kao cjelinu kao samoga sebe sa manama i vrlinama..osobu kojoj zubi služe za hranu a ne za ujedenje svojih bližnjih ili u ovom slučaju stranih osoba..

Ovo je naša kuća...kuća naših riječi, naših misli..i koji je to neodgoj ući u tuđu kuću i nametati svoja pravila...svoju licemjernu igru...ući kao gost a ponašati se kao gospodar...

Kakva su vaša razmišljanja o svemu ovome što na kraju se zove ŽIVOT???....bio on i virtualan...

 

[faraonn]

...citam rijeci moje drage i postovane prijateljice
koja je svjedok ljepote Ovdje_sretanja...
...citam i pomalo tj. pomalo vise sebe osudjujem sto nijesam odmah stao osjetivsi sve ono sto moja Prijateljica izrece
ali me opomenu zadatak nepisani
da se mora istrajati sve dok se ne dodje do patosa
a ja taj patos uvijek postavim daleko i zato daleko je i bilo otislo...
...kaznila me moja priroda i diskrecija
moja volja da sve vidim u sportsko-filosofskim vodama
onda u nekakvim experimentalno psiho strpljenjima i nadama
da ce proraditi ljesa tj. zdravija strana u covjeku/ osobi/ i sve sam iscrpio i sebe doveo i do sklanjanja s Blog_a...
...ovo je mjesto koje smo mi stvorili a omogucavanje je samo jedan stepenik
i svi smo jednako odgovorni...
...ja sam kriv jer trazio sam jos nekakve sanse ali eto...
...prvi put sam osjetio prisustvo zla u ljudima
i svjestan sam nemoci virtuale u nekim granicnim slucajevima,
zalosno je sto se moralo pribjeci drakonizmu
ali ako je to jedino ostalo
onda je najbolje...
Moja postovana i draga I'blond zna i pamti blisku proslost
kada smo ovdje bili 'ukucani'
i molim sve Dolaznike
da taj Duh ozivimo
...Faraonn je sjetan i ne bi smio dozivljeti
da ta sjeta u tugu predje...
Hvala ti prijateljice na ovakav Zapis
koji smo morali mi svi pokusati ali evo ti si
a to je isto jer,- ovdje vlada jos Duh jedinstvenosti
i daje dokaz koliko je jaka pozitiva bila kad jos mirise Mjesto
poslije mjesecnih slaloma i kao neke,- virusologije...
P.S.
...sebe krivim jer sam pomogao nesvjestno u vampirisanju Nepomenice...
...mozda sam malo izgubio pristojnost u dijagnozama
ali svaka bolest se mora nazvati svojim imenom
ma koliko to bilo tesko ili nezahvalno
PS. II.
...dajem na mjerenje i osudu svako slovo ovog pisanja
a mojoj Prijateljici zahvalnost za ustupanje mjesta...

Luxor,
5894. S G.
faronn XIV Dinastije Ptolomeida i sin Sunca,
Tumnopoteh I.
.http://forum.krstarica.com/customavatars/thumbs/avatar72737_5.gif

 

[Soradze]

Ne znam ko je lepši od vas dvoje, jer samo tako lepi ljudi jesu DIVNI LJUDI, a njih je puno na ovom prelepom virtualnom mestu.... Volela bih da ovu neveselu situaciju shvatimo kao sudbonosni čin, kojim smo svi pozvani na samoispitivanje i samoopredeljenje, čak samočišćenje. Uverena sam da treba biti zahvalan sudbini što nam je omogućila jak osećaj integriteta sopstvenih ličnosti, kada jasno znamo gde treba da podvučemo crtu preko koje se ne sme više prelaziti. Sada jasno znamo da zlo više neće biti tolerisano u ovoj tufnici univerzuma i da ćemo jasno prstom pokazati svaki pokušaj zla da uznemirava mesto boravka DIVNIH LJUDI. Ovo je mesto u univerzumu koje je sama kreacija načinila, a sada ga i čisti od zla, koje preti da uništi njeno delo. U ovom našem društvu divnih ljudi svako ima ulogu u čišćenju, koju mu je sama kreacija dodelila, neko veću, neko manju, ali je najvažniji osećaj da je to timski rad svih nas, da je proces oslobađanja od zla započeo i da je nezaustavljiv. Uživam i zahvalna sam sudbini što pripadam divnim ljudima i mesu kakvo je ovo naše. Grlim vas sve redom dragi, divni blogeri!!!

 

[iamblond]

još jednom želim samo naglasiti da niti na jedan komentar neću odgovarati...čitam ih i želim razumjeti vaša razmišljanja....bilo pohvalna bilo kritiku...

 

[Vitezkojaa]

Svet je jak onoliko koliko je težak za rušenje. Ljudi su se ovde dosta dugo po dobrom prepoznavali i teško da to jedan bolesnik može sružiti ma koliko mu to bio bolesni cilj.

 

[shonery]

Ovaj svet samo reflektuje stvarni... Kada u stvarnom svetu, mnoge stvari ponovo postanu sramota (lopovluk, bahatost, osionost, prostakluci...) i kada zauzdamo te u stvarnom svetu, onda ćemo valjda malo upseti da obuzdamo i ove u virtuelnom svetu....

 

[Ellena01]

Draga Iamblond, nismo se sretale ranije, ali čitajući ove tvoje retke, jasno mogu prepoznati sebe i trenutak kada sam, ogorčena zbog nepravde i dobro nam poznate one orvelovske o jednakima i jednakijima, odlučila zauvijek otići odavde...i da nije bilo mog starog prijatelja, koji mi je očitao takvu lekciju o samopouzdanju i životu, koju mi nikad nitko u stvarnom životu nije dao, ne bih se nikad vratila.
Ne postoji virtualno i realno, ovo je samo virtualni dio naše stvarnosti...iza ovih monitora, iza ovih ostavljenih slova su ljudi...ljudi koji vole da povrijede druge, ljudi koji zbog vlastite nesigurnosti prebrojavaju krvna zrnca i uživaju iskazujući svoju iluzornu superiornost, nesvjesni zapravo svoje inferiornosti...ali isto tako i ljudi koji još uvijek žele sačuvati trag ljudskosti u sebi i družiti se istim takvim ljudima. Sve je ovo zapravo virtualna refleksija života i ljudi koji nas i inače okružuju, a to što osjećamo i bijes i nepravdu, što ponekad želimo pobjeći od ovog svijeta i sakriti se negdje kao od nevremena i čekati da prođe, samo znači da smo još uvijek ljudi, sa svojim manama i vrlinama...da nismo ravnodušni roboti.
Zato dobro došla natrag u misiju traženja Čovjeka među ljudima...

 

[Soradze]

Ovaj svet samo reflektuje stvarni... Kada u stvarnom svetu, mnoge stvari ponovo postanu sramota (lopovluk, bahatost, osionost, prostakluci...) i kada zauzdamo te u stvarnom svetu, onda ćemo valjda malo upseti da obuzdamo i ove u virtuelnom svetu....

Dragi Frodo, mislim da grešiš!! Ovaj, virtualni svet je mesto ideja, htenja, mesto gde smo mi onakvi kakvi jesmo, svet koji je tik uz naš, ako ne i sam lični svet, prema tome je i mesto okidača izgleda realnog sveta....kada očistimo ovaj svet od sopstvenih falinki i grešaka, zabluda i zastranjivanja, tada smo mi drugačiji i bolji i u reali.......u najgorem slučaju virtualni svet je kompenzacija realnom, pa ako je i takav, on i jeste kućica spasa, koja treba da odiše sigurnošću i lepotom i nadasve duhovnim zdravljem....

 

[sanja*]

Dragi Frodo, mislim da grešiš!!

Ne greši