Banovic Strahinja
Ističe se
- Poruka
- 2.413
Političari širom sveta pokušavaju da odgovore na američke tarife povodom "Dana oslobođenja", dok potrošači pokreću bojkot. Poruke poput "Bojkotuj SAD" postaju viralne na društvenim mrežama, uz savete o brendovima i proizvodima koje treba izbegavati.
Pre nego što je Donald Tramp uveo opšte tarife, već su se dešavali protesti i napadi na njegove golf terene u Irskoj i Škotskoj. U Kanadi su kupci izbegavali američke proizvode nakon što je Tramp zapretio ukidanjem drzavnosti i postajanje 51 drzave SAD.
Elon Mask, Trampov blizak saveznik, suočio se sa protestima u Tesla salonima širom Evrope, Australije i Novog Zelanda. Automobili su paljeni u okviru kampanje "Tesla rušenje", dok su prodaje Tesle značajno opale, posebno u Evropi i Australiji.
Ovaj bojkot Trampovih i Maskovih brendova deo je šireg protesta protiv američkih proizvoda, dok potrošači izražavaju nezadovoljstvo američkom administracijom.
Najveći danski trgovac, Salling Group, označio je sve evropske proizvode crnom zvezdom kako bi kupcima olakšao izbegavanje američkih proizvoda.
Pitanje brendova za koje se čini da su kanadski, ali su u vlasništvu američkog kapitala, ilustruje složenost potrošačkih bojkota – često je teško prepoznati koji brendovi su američki. Na primer, u Velikoj Britaniji mnogi potrošači bi se iznenadili da saznaju koliko su poznatih britanskih brendova u stvari u američkom vlasništvu, poput Cadbury, Waterstones i Boots.
Globalna međuzavisnost ekonomija znači da pokušaji bojkota američkih brendova takođe mogu uticati na lokalne ekonomije. Ova složenost je prisutna i u danskim i kanadskim grupama na Facebooku koje razmenjuju savete o alternativama američkim proizvodima. Međutim, činjenica da je Facebook američka kompanija naglašava koliko je potrošačka kultura povezana s tehnologijama iz SAD-a.
Čak i kada potrošači izbegnu američke proizvode, upotrebom finansijskih usluga kao što su Visa, Mastercard ili Apple Pay, deo cene se preusmerava u SAD. Ovo pokazuje koliko su američki biznisi integrisani u maloprodaju.
Osim toga, postoje i brendovi koji otvoreno ističu svoj američki identitet, poput Coca-Cole, Starbucksa i Budweisera. Potrošači možda sve više izbegavaju ove očigledno američke brendove, dok se manje fokusiraju na širu složenost bojkota. Takve akcije, poznate kao „proksi bojkoti“, usmerene su na političke promene, gde brendovi služe samo kao sredstvo za postizanje cilja.
Da li bojkoti funkcionišu?
Klasičan primer proksi bojkota bio je usmeren na francuske proizvode, posebno vino, sredinom 1990-ih. Ovo je bila reakcija na odluku predsednika Žaka Širaka da sprovede nuklearne testove u Pacifiku. Veliki potrošački bojkoti doprineli su odluci Francuske da obustavi nuklearne testove 1996. godine.
Na primer, u Britaniji su francuska vina izgubila tržišni udeo tokom bojkota, što je tada koštalo francuski sektor vina 23 miliona funti (oko 46 miliona funti danas).
Ovi bojkoti podsećaju da su korporacije, brendovi i potrošačka kultura neizbežno povezani s politikom. Trenutna politička situacija pokazuje da potrošači mogu učestvovati u politici ne samo glasovima, već i svojom kupovnom moći.
Tramp očigledno želi da demonstrira američku snagu. „Tarife za dan oslobođenja“, koje su bile više nego što su mnogi očekivali, to potvrđuju. Međutim, mnoge američke korporacije sada brinu kako će potrošači u SAD-u i širom sveta reagovati. Tramp bi mogao da se suoči s masovnom mobilizacijom potrošačke moći, što bi mu dalo povoda za razmišljanje.
Pre nego što je Donald Tramp uveo opšte tarife, već su se dešavali protesti i napadi na njegove golf terene u Irskoj i Škotskoj. U Kanadi su kupci izbegavali američke proizvode nakon što je Tramp zapretio ukidanjem drzavnosti i postajanje 51 drzave SAD.
Elon Mask, Trampov blizak saveznik, suočio se sa protestima u Tesla salonima širom Evrope, Australije i Novog Zelanda. Automobili su paljeni u okviru kampanje "Tesla rušenje", dok su prodaje Tesle značajno opale, posebno u Evropi i Australiji.
Ovaj bojkot Trampovih i Maskovih brendova deo je šireg protesta protiv američkih proizvoda, dok potrošači izražavaju nezadovoljstvo američkom administracijom.
Najveći danski trgovac, Salling Group, označio je sve evropske proizvode crnom zvezdom kako bi kupcima olakšao izbegavanje američkih proizvoda.
Pitanje brendova za koje se čini da su kanadski, ali su u vlasništvu američkog kapitala, ilustruje složenost potrošačkih bojkota – često je teško prepoznati koji brendovi su američki. Na primer, u Velikoj Britaniji mnogi potrošači bi se iznenadili da saznaju koliko su poznatih britanskih brendova u stvari u američkom vlasništvu, poput Cadbury, Waterstones i Boots.
Globalna međuzavisnost ekonomija znači da pokušaji bojkota američkih brendova takođe mogu uticati na lokalne ekonomije. Ova složenost je prisutna i u danskim i kanadskim grupama na Facebooku koje razmenjuju savete o alternativama američkim proizvodima. Međutim, činjenica da je Facebook američka kompanija naglašava koliko je potrošačka kultura povezana s tehnologijama iz SAD-a.
Čak i kada potrošači izbegnu američke proizvode, upotrebom finansijskih usluga kao što su Visa, Mastercard ili Apple Pay, deo cene se preusmerava u SAD. Ovo pokazuje koliko su američki biznisi integrisani u maloprodaju.
Osim toga, postoje i brendovi koji otvoreno ističu svoj američki identitet, poput Coca-Cole, Starbucksa i Budweisera. Potrošači možda sve više izbegavaju ove očigledno američke brendove, dok se manje fokusiraju na širu složenost bojkota. Takve akcije, poznate kao „proksi bojkoti“, usmerene su na političke promene, gde brendovi služe samo kao sredstvo za postizanje cilja.
Da li bojkoti funkcionišu?
Klasičan primer proksi bojkota bio je usmeren na francuske proizvode, posebno vino, sredinom 1990-ih. Ovo je bila reakcija na odluku predsednika Žaka Širaka da sprovede nuklearne testove u Pacifiku. Veliki potrošački bojkoti doprineli su odluci Francuske da obustavi nuklearne testove 1996. godine.
Na primer, u Britaniji su francuska vina izgubila tržišni udeo tokom bojkota, što je tada koštalo francuski sektor vina 23 miliona funti (oko 46 miliona funti danas).
Ovi bojkoti podsećaju da su korporacije, brendovi i potrošačka kultura neizbežno povezani s politikom. Trenutna politička situacija pokazuje da potrošači mogu učestvovati u politici ne samo glasovima, već i svojom kupovnom moći.
Tramp očigledno želi da demonstrira američku snagu. „Tarife za dan oslobođenja“, koje su bile više nego što su mnogi očekivali, to potvrđuju. Međutim, mnoge američke korporacije sada brinu kako će potrošači u SAD-u i širom sveta reagovati. Tramp bi mogao da se suoči s masovnom mobilizacijom potrošačke moći, što bi mu dalo povoda za razmišljanje.