Budi mi znatiželju jedan čudnovat fenomen, takoreći čist paradoks.
X)
Njih dvoje se ne poznaju ali pri prvom susretu, brzinom svetlosti osete kao da se poznaju ceo život.
Ma kakav život, poznaju se kroz čitavu večnost, uvek i oduvek.
Prepoznavanje je snažno i trenutno, mentalno se prepliću i dopunjavaju kao jedno jedinstveno biće.
Neopisiv osećaj ih preliva da su vekovima jedno uz drugo , preživljavajući hiljade dobra i zla zajedno,
gotovo da će svakog trena početi da izranjaju drevne slike kao na filmskom platnu.
Ushićenje, zanos, naše biće, naša duša sama .
Y)
Njih dvoje se zaista i poznaje, imaju konkretne zajedničke dogadjaje, emocije, srećice i patnjice koje su proživeli sada i ovde.
Znaju kako ovaj drugi diše, kako razmišlja, šta ga ljuti a šta raduje.
Unapred mogu nepogrešivom preciznošću da osete šta će ovaj drugi da kaže, kad će da se razbesni ili rasplače a kada da se smeje.
Ali imaju neverovatan osećaj da je osoba preko puta potpuni stranac, dalek i leden, krajnje nepoznat.
Šta se zapravo dogadja u prvom slučaju a šta u drugom?
Potpuno je nebitno kako se odnos završava i u prvom primeru, mene zanima sam taj trenutak kad shvatamo jedno ili drugo:
Da stranca poznajemo zapravo večno, i da blisko biće nismo upoznali nikad.
X)
Njih dvoje se ne poznaju ali pri prvom susretu, brzinom svetlosti osete kao da se poznaju ceo život.
Ma kakav život, poznaju se kroz čitavu večnost, uvek i oduvek.
Prepoznavanje je snažno i trenutno, mentalno se prepliću i dopunjavaju kao jedno jedinstveno biće.
Neopisiv osećaj ih preliva da su vekovima jedno uz drugo , preživljavajući hiljade dobra i zla zajedno,
gotovo da će svakog trena početi da izranjaju drevne slike kao na filmskom platnu.
Ushićenje, zanos, naše biće, naša duša sama .

Y)
Njih dvoje se zaista i poznaje, imaju konkretne zajedničke dogadjaje, emocije, srećice i patnjice koje su proživeli sada i ovde.
Znaju kako ovaj drugi diše, kako razmišlja, šta ga ljuti a šta raduje.
Unapred mogu nepogrešivom preciznošću da osete šta će ovaj drugi da kaže, kad će da se razbesni ili rasplače a kada da se smeje.
Ali imaju neverovatan osećaj da je osoba preko puta potpuni stranac, dalek i leden, krajnje nepoznat.
Šta se zapravo dogadja u prvom slučaju a šta u drugom?
Potpuno je nebitno kako se odnos završava i u prvom primeru, mene zanima sam taj trenutak kad shvatamo jedno ili drugo:
Da stranca poznajemo zapravo večno, i da blisko biće nismo upoznali nikad.
Poslednja izmena: