Potpuno te znam a ne znam te uopšte i obrnuto :)

  • Začetnik teme Začetnik teme Shojo
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Shojo

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.775
Budi mi znatiželju jedan čudnovat fenomen, takoreći čist paradoks.

X)

Njih dvoje se ne poznaju ali pri prvom susretu, brzinom svetlosti osete kao da se poznaju ceo život.
Ma kakav život, poznaju se kroz čitavu večnost, uvek i oduvek.

Prepoznavanje je snažno i trenutno, mentalno se prepliću i dopunjavaju kao jedno jedinstveno biće.
Neopisiv osećaj ih preliva da su vekovima jedno uz drugo , preživljavajući hiljade dobra i zla zajedno,
gotovo da će svakog trena početi da izranjaju drevne slike kao na filmskom platnu.
Ushićenje, zanos, naše biće, naša duša sama . :heart:


Y)

Njih dvoje se zaista i poznaje, imaju konkretne zajedničke dogadjaje, emocije, srećice i patnjice koje su proživeli sada i ovde.
Znaju kako ovaj drugi diše, kako razmišlja, šta ga ljuti a šta raduje.
Unapred mogu nepogrešivom preciznošću da osete šta će ovaj drugi da kaže, kad će da se razbesni ili rasplače a kada da se smeje.
Ali imaju neverovatan osećaj da je osoba preko puta potpuni stranac, dalek i leden, krajnje nepoznat.



Šta se zapravo dogadja u prvom slučaju a šta u drugom?
Potpuno je nebitno kako se odnos završava i u prvom primeru, mene zanima sam taj trenutak kad shvatamo jedno ili drugo:
Da stranca poznajemo zapravo večno, i da blisko biće nismo upoznali nikad.
 
Poslednja izmena:
Budi mi znatiželju jedan čudnovat fenomen, takoreći čist paradoks.

X)

Njih dvoje se ne poznaju ali pri prvom susretu, brzinom svetlosti osete kao da se poznaju ceo život.
Ma kakav život, poznaju se kroz čitavu večnost, uvek i oduvek.

Prepoznavanje je snažno i trenutno, mentalno se prepliću i dopunjavaju kao jedno jedinstveno biće.
Neopisiv osećaj ih preliva da su vekovima jedno uz drugo , preživljavajući hiljade dobra i zla zajedno,
gotovo da će svakog trena početi da izranjaju drevne slike kao na filmskom platnu.
Ushićenje, zanos, naše biće, naša duša sama . :heart:


Y)

Njih dvoje se zaista i poznaje, imaju konkretne zajedničke dogadjaje, emocije, srećice i patnjice koje su proživeli sada i ovde.
Znaju kako ovaj drugi diše, kako razmišlja, šta ga ljuti a šta raduje.
Unapred mogu nepogrešivom preciznošću da osete šta će ovaj drugi da kaže, kad će da se razbesni ili rasplače a kada da se smeje.
Ali imaju neverovatan osećaj da je osoba preko puta potpuni stranac, dalek i leden, krajnje nepoznat.



Šta se zapravo dogadja u prvom slučaju a šta u drugom?
Potpuno je nebitno kako se odnos završava i u prvom primeru, mene zanima sam taj trenutak kad shvatamo jedno ili drugo:
Da stranca poznajemo zapravo večno, i da blisko biće nismo upoznali nikad.

U prvom slucju postoji ljubav u drugom je nazalost umrla ljubav a ostala samo navika.
 
x i y su iluzije...
X iluzija zaljubljenosti, kada lete leptirići i mislimo da nam je taj neko sličniji nego što zapravo jeste, a Y takođe iluzija, da nemamo sličnosti sa onim od koga smo se emotivno udaljili..
...nikog mi ne upoznajmo do kraja..i to je iluzija..

...ali ajde neću da budem baksuz...lepo je kad se prepoznaš sa nekim, čovek ili žena svejedno žudi za tim
 
Šojka opasno se brinem za tvoje zdravlje :(

:lol:
Moje zdravlje je odlično, a posle dana punog obaveza i prizemnih stvari, gungule, gradske buke, vreve i ostalih koještarija,
volim da produmam o nekim stvarima koje mi bude znatiželju, koje su mi zanimljive.
Nemam potrebu da svoje zdravlje po forumu prikazujem nepreglednim raspredanjem o manikuri, kuvanju ručka i veličini nečijeg *****.
 
Budi mi znatiželju jedan čudnovat fenomen, takoreći čist paradoks.

X)

Njih dvoje se ne poznaju ali pri prvom susretu, brzinom svetlosti osete kao da se poznaju ceo život.
Ma kakav život, poznaju se kroz čitavu večnost, uvek i oduvek.

Prepoznavanje je snažno i trenutno, mentalno se prepliću i dopunjavaju kao jedno jedinstveno biće.
Neopisiv osećaj ih preliva da su vekovima jedno uz drugo , preživljavajući hiljade dobra i zla zajedno,
gotovo da će svakog trena početi da izranjaju drevne slike kao na filmskom platnu.
Ushićenje, zanos, naše biće, naša duša sama . :heart:


Y)

Njih dvoje se zaista i poznaje, imaju konkretne zajedničke dogadjaje, emocije, srećice i patnjice koje su proživeli sada i ovde.
Znaju kako ovaj drugi diše, kako razmišlja, šta ga ljuti a šta raduje.
Unapred mogu nepogrešivom preciznošću da osete šta će ovaj drugi da kaže, kad će da se razbesni ili rasplače a kada da se smeje.
Ali imaju neverovatan osećaj da je osoba preko puta potpuni stranac, dalek i leden, krajnje nepoznat.



Šta se zapravo dogadja u prvom slučaju a šta u drugom?
Potpuno je nebitno kako se odnos završava i u prvom primeru, mene zanima sam taj trenutak kad shvatamo jedno ili drugo:
Da stranca poznajemo zapravo večno, i da blisko biće nismo upoznali nikad.

Ovo dvoje prvih veže bezdan svemoćni, povezani su sa preko milione malih nekih vezica, neopisivih te razum ne može da ih rastumači, baš zato što su neopisive, ali osjeća srce ... INTUICIJA

U drugom slučaju razum ne vidi da nema veza, pa mu nelogično kako neko blizak može biti dalek ... kao eto te tu si što te ne bi volio ... tupan
 
Ovo dvoje prvih veže bezdan svemoćni, povezani su sa preko milione malih nekih vezica, neopisivih te razum ne može da ih rastumači, baš zato što su neopisive, ali osjeća srce ... INTUICIJA

U drugom slučaju razum ne vidi da nema veza, pa mu nelogično kako neko blizak može biti dalek ... kao eto te tu si što te ne bi volio ... tupan

z:)
Znala sam da ćeš ti imati zanimljivo vidjenje.
Da li je prepoznavanje lažno i kad se ništa ne desi?
Da li je moguće da je taj osećaj čista iluzija? Ta poznatost?
 
Poslednja izmena:
U prvom slucju postoji ljubav u drugom je nazalost umrla ljubav a ostala samo navika.

Ali nekad i kad postoji prvo ljubav koja se završava osećajem da je neko stranac nismo imali obavezno osećaj prepoznavanja, rode se simpatije, privlačnost, ljubav ali ne i ovaj prvi osećaj.
I obrnuto, nekad imamo ovaj osećaj da nekog znamo večno a da ne mora da se ostvari veza , čak štaviše može da preraste u tešku netrpeljivost da do konkretnog odnosa nije ni došlo.
I kad postoje negativne emocije, osećaj da se poznaju potpuno je i dalje tu.
 
Budi mi znatiželju jedan čudnovat fenomen, takoreći čist paradoks.

X)

Njih dvoje se ne poznaju ali pri prvom susretu, brzinom svetlosti osete kao da se poznaju ceo život.
Ma kakav život, poznaju se kroz čitavu večnost, uvek i oduvek.

Prepoznavanje je snažno i trenutno, mentalno se prepliću i dopunjavaju kao jedno jedinstveno biće.
Neopisiv osećaj ih preliva da su vekovima jedno uz drugo , preživljavajući hiljade dobra i zla zajedno,
gotovo da će svakog trena početi da izranjaju drevne slike kao na filmskom platnu.
Ushićenje, zanos, naše biće, naša duša sama . :heart:


Y)

Njih dvoje se zaista i poznaje, imaju konkretne zajedničke dogadjaje, emocije, srećice i patnjice koje su proživeli sada i ovde.
Znaju kako ovaj drugi diše, kako razmišlja, šta ga ljuti a šta raduje.
Unapred mogu nepogrešivom preciznošću da osete šta će ovaj drugi da kaže, kad će da se razbesni ili rasplače a kada da se smeje.
Ali imaju neverovatan osećaj da je osoba preko puta potpuni stranac, dalek i leden, krajnje nepoznat.



Šta se zapravo dogadja u prvom slučaju a šta u drugom?
Potpuno je nebitno kako se odnos završava i u prvom primeru, mene zanima sam taj trenutak kad shvatamo jedno ili drugo:
Da stranca poznajemo zapravo večno, i da blisko biće nismo upoznali nikad.

moja veza je pocela tako, upoznavanjem koje je izgledalo bas kako si opisala pod X a posle 15 godina se zavrsila sa ovim sto si opisala pod Y...tako da na kraju shvatis da nikoga ne poznajes potpuno
 
verovatnoca postoji za prvi slucaj da su se te osobe susrele nekad slucajno u prolazu na ulici, ili negde u autobusu dodirivali i telima,.. kad se opet vide osecaju nesto veze "nadrealno i blisko" ali nisu svesne da se vec i znaju iz prisnijeg odnosa.
inace to sto pises o vekovima.. me podseca na teorije soul mates i twin flames. ili na neke filmove.
 
Budi mi znatiželju jedan čudnovat fenomen, takoreći čist paradoks.

X)

Njih dvoje se ne poznaju ali pri prvom susretu, brzinom svetlosti osete kao da se poznaju ceo život.
Ma kakav život, poznaju se kroz čitavu večnost, uvek i oduvek.

Prepoznavanje je snažno i trenutno, mentalno se prepliću i dopunjavaju kao jedno jedinstveno biće.
Neopisiv osećaj ih preliva da su vekovima jedno uz drugo , preživljavajući hiljade dobra i zla zajedno,
gotovo da će svakog trena početi da izranjaju drevne slike kao na filmskom platnu.
Ushićenje, zanos, naše biće, naša duša sama . :heart:


Y)

Njih dvoje se zaista i poznaje, imaju konkretne zajedničke dogadjaje, emocije, srećice i patnjice koje su proživeli sada i ovde.
Znaju kako ovaj drugi diše, kako razmišlja, šta ga ljuti a šta raduje.
Unapred mogu nepogrešivom preciznošću da osete šta će ovaj drugi da kaže, kad će da se razbesni ili rasplače a kada da se smeje.
Ali imaju neverovatan osećaj da je osoba preko puta potpuni stranac, dalek i leden, krajnje nepoznat.



Šta se zapravo dogadja u prvom slučaju a šta u drugom?
Potpuno je nebitno kako se odnos završava i u prvom primeru, mene zanima sam taj trenutak kad shvatamo jedno ili drugo:
Da stranca poznajemo zapravo večno, i da blisko biće nismo upoznali nikad.

U prvom je nevoravatna energija koja oboje privuce. To ni ne vredi definisati. Svaki pokusaj je... pa samo pokusaj.

U drugom je razocarenje, otudjenost, usamljenost uz tu osobu. To sam iskusila...
 
Lepo objašnjeno.
Koji faktori još odlučuju da li će se veza razviti ili ne u prvom slučaju?

Karakter osobe.

Da li ce tu osobu ceniti,postovati,negovati.....
Kada nam nije bas stalo do neke osobe, vise mozemo da "tolerisemo" , a kada bas volimo... sve mora da bude kako treba,inace nas ta osoba povredjuje... ili mi nju^^
Velike ljubavi ,dakle, imaju potencijal i za velike patnje :aha:
I koliko cene to sto imaju, to sto se stvorilo izmedju njih....
To je dar od Boga, dolazi "od gore".
 
Karakter osobe.

Da li ce tu osobu ceniti,postovati,negovati.....
Kada nam nije bas stalo do neke osobe, vise mozemo da "tolerisemo" , a kada bas volimo... sve mora da bude kako treba,inace nas ta osoba povredjuje... ili mi nju^^
Velike ljubavi ,dakle, imaju potencijal i za velike patnje :aha:
I koliko cene to sto imaju, to sto se stvorilo izmedju njih....
To je dar od Boga, dolazi "od gore".

:heart:
 

Back
Top