potiskivanje?

Mislim da to vodi nekim kao traumama, tako sam cuo. Meni se desava kad recimo potiskujem nesto, trpim, ajd necu da posle nekog vremena puknem kao vulkan.
Treba biti oprezan sa tim i ne treba naglo presecati neke zelje, nego umereno. Ako popijes litar rakije svaki dan, onda drugi dan popijes casicu manje, treci dan opet za casicu manje (to su dve casice od pocetka) i tako dok ne ostanes samo na jednoj. A jedan dan piti litar, a sutra ni vodu.

Zanimalo me uvek kako oni monasi recimo uspevaju da obuzdaju seksualne zelje. Uspevao sam to neko vreme, reko ajd da eksperimentisem i moglo je par nedelja. Ali oni po ceo zivot to, ne znam kako rade.
 
Zavisi kakav nagon.

Meni proradi seksualni nagon kada vidim komsinicu u sorcu kako prostire ves, a onda se setim da joj muz ima 130kg i da je za dve glave veci od mene, kao i da nije lepo seksati se tudjom zenom pa obuzdam nagon.
Opet, i da se vratis posle cepanja kubika drva, onako udjes u kucu sa sekirom u kucu a vidis komsija sa tvojom zenom u krevetu moze da proradi nagon da ih malo "skratis" ali opet i od takvog nagona se treba suzdrzavati jer na dalje staze nece nikome doneti dobro.
Ok, ovo sa sekirom je malo ekstremni primer, ali siguran sam da je svako skoro dosao u iskusenje da odalami neku osobu, pa ipak nije iz nekog razloga.

Moze se reci da treba analizirati situaciju i preracunati koliko dobra ili lose izlazi iz te situacije i koje su posledice.
Nekada imas nagon da napusis sefa kada te zeza na poslu, ali precutis, gledas i taj posao si jedva nasao, ko ce da trazi novi, onako nema nista, pa progutas knedlu umesto da mu obrusis sve po spisku.

E koliko je sve to za psihicko zdravlje dobro, pa pitanje je, verovatno se radjaju neke frustracije. Cuo sam tako da su ljudi trpeli godinama sve i svasta, a onda posle nekoliko desetina godina pukli i poceli da vracaju milo za drago, pa i batinama.

Tako da, prvo preracunati se, videti koje dobro moze da izadje iz toga, koje su posledice, makar na trenutak analizirati situaciju a onda delati.
Definitivno "cuti i trpi" ceo zivot nije dobro, ali ne treba se uvek voditi prvim impulsom.
 
Potiskuješ, potiskuješ, gušiš sam sebe, dok ne shvatiš
da je to samo gubljenje snage i vremena.
Onda otvaraš sve ventile i krećeš punom parom.
To je pravi život!
Lepo je i tebi i svima oko tebe.
Svima je sve jasno
Svako zna na čemu je.
I tačka.
 
Mislim da to vodi nekim kao traumama, tako sam cuo. Meni se desava kad recimo potiskujem nesto, trpim, ajd necu da posle nekog vremena puknem kao vulkan.
Treba biti oprezan sa tim i ne treba naglo presecati neke zelje, nego umereno. Ako popijes litar rakije svaki dan, onda drugi dan popijes casicu manje, treci dan opet za casicu manje (to su dve casice od pocetka) i tako dok ne ostanes samo na jednoj. A jedan dan piti litar, a sutra ni vodu.

Zanimalo me uvek kako oni monasi recimo uspevaju da obuzdaju seksualne zelje. Uspevao sam to neko vreme, reko ajd da eksperimentisem i moglo je par nedelja. Ali oni po ceo zivot to, ne znam kako rade.

Moras biti karakter, mora da ti je do necega stalo vise nego do sexa. Naprimer: zena ti je u drugom stanju ima komplikacije i doktor zbog bebe a i nje zabrani sex, znaci oko 9-10 mjeseci nista, da li bi ostao vjeran supruzi ili bi joj rekao izvini ja moram i nasao komsinicu ili vec neku drugu zensku osobu...
ili ti odes negdje od kuce koju nedelju da li to znaci da i ti i supruga treba da nadjete zamjenu za taj period kada niste zajedno.
 
Moras biti karakter, mora da ti je do necega stalo vise nego do sexa. Naprimer: zena ti je u drugom stanju ima komplikacije i doktor zbog bebe a i nje zabrani sex, znaci oko 9-10 mjeseci nista, da li bi ostao vjeran supruzi ili bi joj rekao izvini ja moram i nasao komsinicu ili vec neku drugu zensku osobu...
ili ti odes negdje od kuce koju nedelju da li to znaci da i ti i supruga treba da nadjete zamjenu za taj period kada niste zajedno.

Ko moze toliko da ide da vara trudnu zenu sa detetom? Kapiram onu pricu da je naporna, razdrazljiva, hormoni, odbija to, malo se i nagoji, cak sam i cuo price tako "moram da sredim nesto sa strane, ova moja trudna pa nece".

Kapiram ja taj nagon, ali da li je zadovoljenje tog nagona vredno rizokovanja braka, zene i deteta? Nagoni se kanalisu, manje ili vise, filtriraju, a sto se konkretnog primera u trudnoci tice, gde ima volje ima i nacina koji ne ukljucuju vaginalni seks, a ako to iz nekog drugog razloga ona ne zeli bilo sta seksualno sa muzem, pa moze on i sam sa sobom da resi taj "problem" tih 9 meseci.
 
Sve je tačno osim boldovanog.

Suvuše se ustežemo, pretvaramo, krijemo i prenemažemo.
Postoji način da svakom stavimo do znanja šta mislimo,
šta osećamo, šta želimo, a da ga ne povredimo.

To je pitanje stila.

Život bi svima bio mnogo lakši i jednostavniji kada se ne bi plašili
da budemo otvoreni i slobodni.
I pre svega pristojni.
 
Ne treba ni jedan nagon potiskivati, ali ga treba nauciti kanalisati i disciplinovati sto bolje. To te cini covekom. Mogucnost vladavine razuma nad nagonom. Isto je i sa zeljama, mnoge zelje se radjaju iz nagona. Nagon za egzistencijom, nagon za rasplodnjom i td. Zasto je to bitno? Nagoni su veoma impulsivni i plitki. Uzmi na pr nagon za prezivljavanjem. Danas mnogi zive i rade iz straha da ne ostanu gladni. Prost nagon. Zato i uvek imau problem na poslu, ne napreduju, konstatno im je tezak zivot, pod stresom... A zamisli kada bi pobedio strah i zamenio ga zdravijom i delotvornijom motivacijom. Na pr. zelja za usavrsavanjem, uspehom na nekom polju, nauka, umetnost, sta vec.. Sta je bolje ?
 
Mislim da ljudi sebe danas previse kritikuju i strogi su prema sebi samima. To nije disciplina, to je autotiranija. Oprastaj sebi greske, pogotovu one male greskice svakodnevne. To je dobra stvar, na greskama ucis a ne na uspehu.
 
Nekada je potiskivanje nužno. No to ne znači da se ne treba nekome povjeravati. Najbolje svojoj srodnoj duši, voljenoj osobi. U suprotnom dolazi do strašne reakcije organizma. Psihičkih tegoba i potencijalno psihosomatskih oboljenja. Voljena osoba je u načelu i najbolji prijatelj, pa je dijeljenje muke sastavni dio veze koliko i lijepe stvari.
 
koliko je korisno i zdravo potiskivanje želja i nagona? koje želje treba potisnuti, koje odložiti, dokle čekati? da li sve potisnuto jednom ispliva? šta i kako ste potisnuli?



nezdravo je skroz, prosto da poludis, al sta bi mi vredilo da ih ne potiskujem
cigara.gif
 
Suvuše se ustežemo, pretvaramo, krijemo i prenemažemo.
Postoji način da svakom stavimo do znanja šta mislimo,
šta osećamo, šta želimo, a da ga ne povredimo.

To je pitanje stila.

Život bi svima bio mnogo lakši i jednostavniji kada se ne bi plašili
da budemo otvoreni i slobodni.
I pre svega pristojni.

"Lepo je tebi i svima oko tebe", prosto, nije tačno uvek; pa ma bila (ja) najnepristojinija i najvulgarnija ikada. :)


Stvari koje potiskuješ ne moraju da budu lepe i ružičaste. Ne moraju biti cvetne i miomirisne. Milo mi je i divim ti se ako su stvari koje ti potiskuješ samo takve; nebeski lepe i čiste. Ako je to tačno; onda je zaista istina da ćeš, obelodanivši ih, i sebi i drugima doneti samo lepotu. I nikog ne povrediti.

Ali, ljudi nisu svi isti, i ono što ja potiskujem, naprimer, i što bih mogla obelodaniti; ne bi usrećilo praktično nikog ko je za mene intimno ili kako god vezan, i postoji relativna verovatnoća da ne bi usrećilo ni mene. Za neke od njih sam stoprocentno ubeđena da su apsolutno nepristojne. I bolne, po ostale. I u nekim slučajevima po ostale smrtonosne.

Pa?


Stalno govorim da su ljudi strašni jednostavni, i da tipove čoveka (?) možeš pobrojati na prste ruku. To može biti moja zabluda, ali kako joj robujem, uvek mi je smešno kad vidim da: ljudi podrazumevaju da su drugi ljudi raznovrsni u bilionskim razmerama, ili da: svima sude po sebi.

Nije tačno ni jedno ni drugo. Ljudi ima različitijih od tebe i mene, ali ih nema bilionski različitijih. Zapravo ih ima samo par vrsta.

Ta vrsta čije bi oslobođenje od potiskivanja obradovalo i njih i sve ostale; zapravo je mizerna manjina. Toliko mala da je praktično zanemarljiva. Podrazumevajući da je iskrena, naravno. Laganje je globalni fenomen, ko i pretvaranje, i ne govorim o njemu. Ja sam cinik i mizantrop, ali čak i ja verujem da postoje ljudi čije bi oslobođenje unapredilo vrstu.

Žao mi je kad vidim da čak i neko toliko plemenit može biti rob predrasude. Plemenitost ne bi smela isključivat glavu, i razum, a meni, zloj i naopakoj, neupotreba glave umanjuje čak i najlepše stvari. Izvini.
 
"Lepe, ružičaste, cvetne i miomirisne" - njih i ne treba postiskivati.
Pusti ih slobodno neka lete unaokolo i usrećuje koga god stignu.
Zašto bi iko potiskivao nešto "nebeski lepo i čisto?"

Potiskuje se one neprijatne, gadne, otrovne, "smrtonosne" misli i osećanja.
Zašto moramo da budemo tako ubojiti, prosti, otrovni, surovi prema drugim
ljudima - bilo otvoreno ili još gore prikriveno - sa ulizičkim podlim osmehom?
Mislim da svoje neslaganje ili odbojnost možemo izraziti na prihvatljiv način
Tada će svako znati na čemu je i prema tome će se i ravnati.
Tada će i meni i svima oko mene biti i lakše i bolje.

Sviđa mi se što hoćeš da budeš " cinik i mizantrop".Takvi su uvek zanimljivije društvo
od onih "plemenitih", koji svoju glavu uključuju samo povremeno, a još su i robovi svojih
zabluda- fuj!
Nisi me ubedila ni da si zla ni naopaka.
Naprotiv.
A ti izvini što ja svoju glavu ne upotreebljavam baš uvek.
Trudim se pre svega da i sebi ulepšam život.
I da vidiš - uspeva mi.
 
Poslednja izmena:
Čim uspevaš, znači da koristiš glavu. :)

Ja i dalje ne verujem da otvorenost uvek usreći čoveka, i druge. To ne znači da treba odustati - to samo znači da čovek nije pretplaćen na lepe stvari.


Da lepe stvari nisu reper, ni pravilo.
 
"Kad sam bio mlad pozeleo sam da budem bilo ko, samo ne ja sam.
Dr Bernard Hazelhof je rekao da kada bi dospeo na nenaseljeno ostvo, da bi se onda morao naviknuti biti sam sa sobom.
Samo ja i kokosovi orasi.
Rekao je da moram prihvatiti samog sebe, zajedno sa mladezima i ostalim.
Oni su deo nas i moramo ziveti sa njima.
Jedino sto mozemo je birati prijatelje.
I meni je drago sto sam izabrao tebe."
 
koliko je korisno i zdravo potiskivanje želja i nagona? koje želje treba potisnuti, koje odložiti, dokle čekati? da li sve potisnuto jednom ispliva? šta i kako ste potisnuli?

O svemu prvo razmisliti..... Prilicno sam sigurna da zivot po principu- ne savladjivati lose nagone-ne praviti selekciju glavom- dovodi do propasti :)

Za neke nagone postoji vreme i mesto....

Ponekad mnogo vise dobijemo mi i nasa okolina ako imamo samosavladjivanje...
 
Imala sam extreman sexualni nagon sve do 26. godine. Potiskivala sam ga itekako, naučila da ga obuzdavam tako što sam jako rijetko upadala u veze zbog izuzetno strogog vaspitanja u kojem sam trpjela batine ukoliko nađem momka iako sam bila punoljetna. A da je puklo, pa puklo i sad sam mirna. :)
 

Back
Top