Potiskivanje emocija

Urwald

Ističe se
Moderator
Poruka
2.515
Potiskivanje emocija je relativno česta pojava sa kojom se mnogi suočavaju.
U nekim društvima/porodicama, izražavanje emocija (posebno "negativnih") - tuga, ljutnja, strah - često je gledano kao znak slabosti ili nezrelosti. Pored ovoga tu su i traume koje nesvesno potiskujemo ili za koje mislimo da smo ih obradili (međutim to ne bude uvek slučaj).
Često biramo da potisnemo emocije u sebi kako bi izbegli konflikte, ispunili društvene norme i sl.

Zašto ljudi potiskuju emocije? Da li je to uvek loše?
Koje emocije ljudi najčešće potiskuju i zašto?
Da li postoji razlika u potiskivanju emocija kod muškaraca i žena?
Šta su znaci potisnutih emocija?
Koja je razlika između kontrole emocija i njihovog potiskivanja?
 
Potiskivanje emocija je relativno česta pojava sa kojom se mnogi suočavaju.
U nekim društvima/porodicama, izražavanje emocija (posebno "negativnih") - tuga, ljutnja, strah - često je gledano kao znak slabosti ili nezrelosti. Pored ovoga tu su i traume koje nesvesno potiskujemo ili za koje mislimo da smo ih obradili (međutim to ne bude uvek slučaj).
Često biramo da potisnemo emocije u sebi kako bi izbegli konflikte, ispunili društvene norme i sl.

Zašto ljudi potiskuju emocije? Da li je to uvek loše?
Koje emocije ljudi najčešće potiskuju i zašto?
Da li postoji razlika u potiskivanju emocija kod muškaraca i žena?
Šta su znaci potisnutih emocija?
Koja je razlika između kontrole emocija i njihovog potiskivanja?
Često postoje dve krajnosti. Osobe koje potiskuju emocije ( iz straha, sramežljivosti, želje za mirom ) nasuprot hiperaktivnim ljudima koje se vode logikom, reći ću, baš me briga kako će se neko osećati. Oba slučaja su loša.
Bilo je reči na jednoj temi da li treba reći sve šta mislimo. Da li treba odreagovati u momentu jer je to " iskrenost ". Mislim da ne treba.

Potiskivanje emocija nije dobro, pre svega, za onog ko to radi. Jer nepokazivanje osećanja ne znači automatski da smo ravnodušni. Vremenom, nakupljeno ćutanje prerasta u stres ( neretko i u fizičke tegobe ).

Žene možda češče potiskuju emocije jer su osetljivije ( nije pravilo ), današnjica je napravila ironični miks muško - ženskih osobina. Tako da imamo njonjave muškarce i muškarače.

Kontrolisana emocija je iskazivanje osećanja ali na jedan sveden i kulturan način.
Potisnuta emocija je beg u lažnu sigurnost, bez konflikta.
 
Ovde je to ukorenjeno.
Muskarci ne placcu oni su kremen kamen
a zene cute i trpe jer muskarac je uvek u pravu.
E zato smo bolestan narod bukvalno.
Stres ubija mnogo vise negos to ljudi znaju.
Licno nemam problem s tim jer izrazavam emocije otvoreno.
S vremenom sam naucio da u nekim situacijama spustim loptu
ali odem u drugu prostoriju na poslu npr pa viccem
ili izadjem u setnju ili stagod.
Samo treba slusati sebe a nikako druge.
 
Da ih neko ne iskoristi

Ova jedna rečenica je odgovor na sva ova pitanja iz uvodnog posta.

Dodala bih samo da potiskujem neke emocije "zarad mira u kući". Naravno, " zarad mira u kući " je samo opšte mesto koje je ušlo u svakodnevnu upotrebu.

Ne potiskujem emocije kada sam sa porodicom i bliskim osobama.

Znam da je loše potiskivanje emocija ali to potiskivanje vidim kao neku vrstu kontrole emocija. Mogla bih zbog nečega da se posvađam, znam da se svađam, ali to ne radim u nekim situacijama.

Razlog je naveo Džordži u svom kratkom postu.
 
Potiskivanje emocija je relativno česta pojava sa kojom se mnogi suočavaju.
U nekim društvima/porodicama, izražavanje emocija (posebno "negativnih") - tuga, ljutnja, strah - često je gledano kao znak slabosti ili nezrelosti. Pored ovoga tu su i traume koje nesvesno potiskujemo ili za koje mislimo da smo ih obradili (međutim to ne bude uvek slučaj).
Često biramo da potisnemo emocije u sebi kako bi izbegli konflikte, ispunili društvene norme i sl.

Zašto ljudi potiskuju emocije? Da li je to uvek loše?
Koje emocije ljudi najčešće potiskuju i zašto?
Da li postoji razlika u potiskivanju emocija kod muškaraca i žena?
Šta su znaci potisnutih emocija?
Koja je razlika između kontrole emocija i njihovog potiskivanja?
Zašto? Ah, milion razloga.

Vaspitanje, loša iskustva, kao što je Đole gore napisao - strah...
Tu je i strah od nepoznatog ishoda, reakcije, osuđivanja.

Svako potiskivanje je loše. Bilo koje emocije. Da, kontrolisanje je najbolja opcija ali samo dok nije na našu štetu.
 
Ja sam nov na ovom forumu. Interesantno je kako prvi ljude koji se jave na dobru temu je da skrenu temu u neke svoje vode,
Zene treba da budu ljute. Zene trpe i gluposti je svetska agenda. U filmovima su trazili da bude vise zena sa pistoljem i ljutitih zena u glavnim ulogama i kako mlate muskarce. Ne znam kome to treba ali to se jednostavno zove ispiranje mozga. Kolektivna manipulacija.

Ne interesuje me o tome.

Postavljac je pokrenuo i postavio dobru temu. Emocije nemaju veze sa drugima, one su tvoje. Vazno je kako se nosis sa njima.
Nema druge strane koja je kriva. Nema druga strana koja kriva pa ti moras da se ispucas ili ugusis te emocije. One su tvoja reakcija i ti biras kako ces reagovati.

Potiskivanje znaci da nisi u kontaktu sa sobom i najverovatnije ne znas ni da indentifikujes.
Kontrola je kad naucis da ceo zivot zivis sa tim potiskivanjem. I nikad nisi stvarno u kontroli.

Pre nego sto napisem jos da vidimo kojim ce pravcem ova tema.
 
Potiskivanje je odbrambeni mehanizam koji svako od nas koristi , bez potiskivanja život bi bio nemoguć. E sada, preterano često potiskivanje ima vrlo loš efekat na našu dobrobit ukupno-jer sve ono što je potisnuto nije i otklonjeno.
Potiskivanje često praktikujemo jer nismo sposobni (nismo naučeni) da ostanemo sa neprijatnom emocijom.
Nema *negativnih i pozitivnih* emocija to bih skrenula pažnju za uvodni post dakle emocije su *prijatne ili neprijatne*.
Šta je suština - ostati sa svojom neprijatnom emocijom, videti šta nam poručuje.
Svaka emocija ima svoju svrhu- ona je važna informacije o tome Šta želimo šta ne želimo, Šta nas ugrožava, Zbog čega smo ljuti, zbog čega smo radosni.
Kompas za to da se orijentišemo prema sebi pre svega a onda i prema drugima
 
Poslednja izmena:

Back
Top