Postoje još kako. I mislim da je više onih kojima takav tretman, kao da su ćurke koje treba usmeravati i pekmezi koji zahtevaju tetošenje, odbojan.
Pokloni su ok, umem da se radujem, ali toliko koliko i sama sebi mogu da priuštim. Sve preko mojih mogutnosti moše da... žulja. Mogla bih prihvatiti nešto što sama sebi ne mogu da darujem samo od nekoga sa kim imam potpuno poverenje i poštovanje, posle baš mnogo vremena. Ali to su onda svejedno odnosi gde se odavno ne vaga.
Pažnja, emocije, podrška... više volim da se osećaju, pa i podrazumevaju nego usiljeno ističu i guše a suštinski ni ne moraju biti iskreni. Koliko volim svoju slobodu toliko poštujem i tuđu, i povremena osama mi je neophodna. Silno titranje i stalno prisustvo dave, stvaraju napetu atmosferu, pa i vređaju inteligenciju.
Godine mi nisu bitne. Sa drugom rasom sebe ne vidim. A religija... ako nije religiozan to je ok, ako jeste, zadržala bih se na ovoj našoj