Postoje li ljudi koji su ustvari demoni

Postoje li ljudi koji su ustvari demoni, i, ako postoje, kako ih prepoznati?

KAKO DEMON UPRAVLJA ČOVEKOM?

Tako što uz ono što bi učinio (rekao) čovek, dodaje i ponešto svoje. A da se čoveku kojim slučajem ne bi otvorile oči, demon dodaje samo po malo svoga, recimo, 5% od onog što bi čovek učinio (rekao), mada upravo to malo čoveka odvodi do propasti. Tako čovek ostaje "glavni", a demon "samo" njegov "pomagač".

Dodajući stalno po malo svoga, demon navodi čoveka da se odluči za ono što on (demon) želi. Ako bi se jednog dana desilo da neko demona istera iz opsednutog čoveka, taj gotovo da ne bi imao šta da kaže, jer je demon govorio, recimo, 80% ono što bi rekao čovek, 15% ono što on ne bi rekao, ali mu je odgovaralo, i 5%ono što čovek ne ni razumeo šta znači (i čemu vodi). Pošto demon i čovek imaju sasvim različita "polja interesovanja", čovek ni ne sanja šta demon sve postiže kada govori ono što čovek ne razume.
Sada zamislite čoveka koji ne pazi stoprocentno na ono što govori, i na ono što mu drugi govore, a takvih je 99%, i shvaticete da demon sa njim može da učini bilo šta. A to praktično znači da opsednuti čovek i nije čovek već demon, jer on, korak po korak, čini praktično sve što demon želi. Da nije tako, ni jedan rat ne bi bio moguć. Pomažući mu neprekidno pomalo, demon čoveka vodi u pravcu koji odgovara samo njemu (demonu), mada izgleda kao da odgovara i čoveku. Tako ljudi stižu dotle da se "sami opredeljuju" da postanu političari, vojna lica, sveštenici, lekari itd, posle čega demonu služe stručno.

Tako su izrasli mnogi veliki naučnici, biznismeni, političari, generali... tj. tako su demoni u svoje ruke uzeli kompletnu nauku, obrazovni sistem, politiku, ekonomiju i sve ostale oblasti čovekovog zivota. Posredstvom nauke, škole, politike itd. demoni ljude zatim iskušavaju na sve moguće načine, tj. tako Bog postiže svrhu zbog zbog koje je stvorio ovaj svet. Jer razne naučne teorije predstavljaju iskušenja, tj. pokušaje prevare, a ne istinu. Tzv demokratija predstavlja iskušenje, ne istinu, poziv u oslobodilački rat predstavlja iskušenje, ne istinu. Pa, ko ne shvati na vreme, shvatiće kada mu od života ostane samo sećanje na život!
Da su demoni apsolutni gospodari ljudi koje su opseli video sam i po strahu koji se ponekad pojavljivao na licima nekih mojih prijatelja i rođaka. Naime, ja sam se veoma interesovao za isterivanje demona, i u tom znanju sam brzo napredovao. Dakle taj strah ie bio strah demona, a ne tih ljudi, što jasno pokazuje da oni potpuno nesmetano žive životom svojih ljudi. Zbog toga opsednuti ljudi praktično i nisu Ijudi.Pošto porodica i prijatelji opsednutih ljudi u njih najčešce imaju poverenja, tj. ako nemaju u jednog od njih imaju u drugog, demoni uspevaju da na promašaj života navedu gotovo sve Ijude sveta. Ljudi o ovim demonskim aktivnostima ne znaju gotovo ništa, odnosno, to što znaju ne predstavlja ništa. Jer opsednuti ljudi su najveća opasnost za ljude; oni predstavljaju smrt ovog sveta, oni su jedine prave ubice ljudi, a postoje, potpuno neprimeceni u bar 50% dormaćinstava širom sveta.
Zašto je Isus Hrist, Pre dve hiljade godina, isterivao demone iz ljudi? Da li zato da bi spasao te ljude? Ne, nego da bi ljudima pokazao gde se kreće njihov pravi neprijatelj. Jer, kada vide da je demon isteran iz čoveka, zar oni ne bi trebalo da se zapitaju: Ko je taj koji je izašao, otkud on u čoveku, šta je u njemu "radio" i zašto je krio svoje prisustvo?
Zašto je Bog dopustio da demoni zaposednu tako veliki procenat Ijudi? Zato što je ovaj svet stvoren radi iskušavanja ljudi, a ne radi uživanja u životu. Kako bi inače demoni mogli da iskušavaju ljude, ako, skiveni, ne bi mogli da žive među njima? To što ljudi o tome ne znaju ništa, to je samo njihova stvar, jer bi mogli da znaju.

- - - - - - - - - -

BRAČNA OPSEDNUTOST

Proučavajčita pojavu opsednutosti saznao sam da demon, kad je u pitanju bračni par, može da bude samo u jednom od supružnika. To je zato što je demonima dopušteno samo da iskušavaju ijude (a bračni život je idealna prilika za to), a ne da ih obavezno upropaste. Zbog toga je slobodnom supružniku ostavljena mogucnost da svog bračnog druga oslobodi od demona. Naime, svaki čovek koji ima jaku veru, može isterati demona iz drugog čoveka. Slobodnom supružniku ostavljena je i "mogućnost" da demona zavoli, i da prihvatajući ono što mu on lukavo natura upropasti sebe i svoju decu. Prihvatajući demonovo "mišljenje", ukućani opsednutog i ne slute da često prihvataju podmuklu, plansku dezinformaciju. Jer. ako demon ne bi mogao da na sve moguće načine iskušava svoje bližnje, šta bi on onda uopšte tražio u društvu Ijudi?
Takođe treba razumeti da se takav spoj dvoje Ijudi ne dešava slučajno, odnosno, da demon za "svog" bračnog druga obavezno odabira osobu koja nije opsednuta. A to znači da se u okviru jedne porodice dešavaju daleko ozbljnije stvari od porodičnih, i da bi oni koji nisu opsednuti trebalo itekako da se paze svojih bračnih drugova.
Da li to znači da ne treba imati porodicu, ili da ne treba voleti članove svoje porodice? Ne, nego naprotiv treba ih voleti i činiti im dobro. A koje je dobro veće od njihovog oslobođenja od demona? Ali se onoga što naši bliznji čine ili govore, treba i paziti, pogotovu ako se tome protivi naša savest.
Zar bračni drugovi nisu dužni, ili zar ne bi trebalo da se brinu jedan o drugome i o svojoj deci, što znači da bi najviše trebalo da brinu o njihovim životima? Ali, ako biste nekome spomenuli da treba da pazi da li se u njegovom bračnom drugu ili detetu nalazi demon, videli biste da bi on tražio sve moguće izgovore da izbegne čak i razgovor o tome.
"Ja ne mogu da znam da li u mom mužu (ženi, bratu, detetu, itd.) ima demon, niti mu mogu pomoći - bio bi. gotovo sigumo odgovor. U svim slučajevima kada sam ukućanima nekog svog pnjatelja rekao da je on opsednut demonom i da bi mu trebalo pomoći, niko nije hteo ni da razgovara o tome, a kamoli da mu pomogne.
Kada bi čovek koji nije opsednut "vratio film" i prisetio se kako su izgledali njegovi prvi dani sa osobom sa kojom je kasnije stupio u brak, shvatio bi da je ta druga osoba imala inicijativu prilikom njihovog upoznavanja i zbližavanja.
Kakve su, dakle, namere te osobe, koju čovek naziva svojom ženom (ili žena svojim mužem)? Čoveku kojim upravlja demon svakako se dopala žena koju je, zatim, oženio, ali demon, koji je "najzaslužniji" za sklapanje njihovog braka, sa tom ženom ima sasvim druge planove.
U Bibliji, takvo delovanje demona naziva se "iskušavanje, "ali u praksi ono predstavlja pokušaj ubistva, odnosno, ubistvo, za koje je, međutim, najviše kriv sam ubijeni. Opsednuti čovek, koji je praktično sigurni putnik u pakao, u svojoj ženi najčešće vidi samo osobu koju voli. Demon, međutim, u toj istoj ženi vidi samo osobu koja ima šanse da se spase pakla, ali i koja svom mužu može da pomogne, da se takođe spase. Zašto bi im on to dozvolio, ako mu je Bog već dopustio da na mnogo načina pokuša da ih "nagovori" na promašaj života? Utoliko pre što oni njegovo "nagovaranje" prihvataju vrlo rado!
:hvala:
 
Ja sam mislio na ovo, lose sam se izrazio: postoje li demoni koji ustvari izgledaju kao ljudi?
Još nisi dovoljno objasnio! Misliš li na demone kao religijski pojam ili na zle ljude?
Ako si mislio na zle ljude odgovorio sam.
Postoje osobe koje nikada u životu nisu odobrile ili pohvalile bilo šta! Uvek samo kude! Ako baš i ne mogu da kude onda ćute!

To jesu demoni ali u ovom slučaju taj naziv nema veze sa bilo kojom i bilo kakvom religijom!
 
Ne verujem, postoje mozda unutrasnji demoni, poroci, pa i zlo u nekim ljudima (ubice, silovatelji, sociopate, lideri tirani, razne vrste vodja psihopata), ali demoni kao demoni iz Biblije ili sl. ne.
Sa ovim se slazem u potpunosti.Takodje smatram da se te "demonske" odlike razvijaju od malih nogu...onda je to stvar psihe coveka,tipa-kako ga je okolina i porodica tretirala kroz period odrastanja,takav i postane kad odraste.Koliko samo razvodi,svadje,nesuglasice i slicno uticu na dete dok slusa roditelje,moze dokazati svako ubistvo u krugu porodice.Imam knjigu "Ubistva u Beogradu" od Biljane Simeunovic,u kojoj se,izmedju ostalog, dosta govori o razlicitim faktorima koji uticu na nasilno ponasanje-od urodjenih sklonosti,preko gorenavedenog,do izazivanja takvog ponasanja narkoticima i alkoholom.Vise bih rekla da su to ti "skriveni" demoni,a ne sami ljudi,jer covek kao covek,sto se toga tice,ima dva puta-dobar i los.U zavisnosti od okolnosti,izabrace jedan od njih.A da demoni kao iz Biblije postoje,hmm...ne bih bas tako rekla,medjutim,ima i tu necega.
 
Mislim na "ljude" (imaju bar takav oblik) koji nisu ljudi, nego imaju i neke druge sposobnosti, koje koriste u lose svrhe.

Sve su to ljudi.

Sposobnosti i svrhe u koje koriste te sposobnosti, ne čini od ljudi demone.

Demoni mogu pak da uzmu razne oblike pa i ljudski ali to onda nisu ljudi koji su ustvari demoni nego demoni koji se prikazuju kao ljudi
 
Demoni se mogu prepoznati,a najbolje se resiti,kad primetis da si *****,vidis da je pogresno,grze te savest itd,a kad drugog primetis da je *****,treba ti dobro sredstvo za otklanjanja demona koji od coveka pravi *****,to srestvo moze biti,sankcija,neka kazna,savetovanje...pa do nejtezih kaznih!
 
KAKO DEMON UPRAVLJA ČOVEKOM?

Tako što uz ono što bi učinio (rekao) čovek, dodaje i ponešto svoje. A da se čoveku kojim slučajem ne bi otvorile oči, demon dodaje samo po malo svoga, recimo, 5% od onog što bi čovek učinio (rekao), mada upravo to malo čoveka odvodi do propasti. Tako čovek ostaje "glavni", a demon "samo" njegov "pomagač".

Dodajući stalno po malo svoga, demon navodi čoveka da se odluči za ono što on (demon) želi. Ako bi se jednog dana desilo da neko demona istera iz opsednutog čoveka, taj gotovo da ne bi imao šta da kaže, jer je demon govorio, recimo, 80% ono što bi rekao čovek, 15% ono što on ne bi rekao, ali mu je odgovaralo, i 5%ono što čovek ne ni razumeo šta znači (i čemu vodi). Pošto demon i čovek imaju sasvim različita "polja interesovanja", čovek ni ne sanja šta demon sve postiže kada govori ono što čovek ne razume.
Sada zamislite čoveka koji ne pazi stoprocentno na ono što govori, i na ono što mu drugi govore, a takvih je 99%, i shvaticete da demon sa njim može da učini bilo šta. A to praktično znači da opsednuti čovek i nije čovek već demon, jer on, korak po korak, čini praktično sve što demon želi. Da nije tako, ni jedan rat ne bi bio moguć. Pomažući mu neprekidno pomalo, demon čoveka vodi u pravcu koji odgovara samo njemu (demonu), mada izgleda kao da odgovara i čoveku. Tako ljudi stižu dotle da se "sami opredeljuju" da postanu političari, vojna lica, sveštenici, lekari itd, posle čega demonu služe stručno.

Tako su izrasli mnogi veliki naučnici, biznismeni, političari, generali... tj. tako su demoni u svoje ruke uzeli kompletnu nauku, obrazovni sistem, politiku, ekonomiju i sve ostale oblasti čovekovog zivota. Posredstvom nauke, škole, politike itd. demoni ljude zatim iskušavaju na sve moguće načine, tj. tako Bog postiže svrhu zbog zbog koje je stvorio ovaj svet. Jer razne naučne teorije predstavljaju iskušenja, tj. pokušaje prevare, a ne istinu. Tzv demokratija predstavlja iskušenje, ne istinu, poziv u oslobodilački rat predstavlja iskušenje, ne istinu. Pa, ko ne shvati na vreme, shvatiće kada mu od života ostane samo sećanje na život!
Da su demoni apsolutni gospodari ljudi koje su opseli video sam i po strahu koji se ponekad pojavljivao na licima nekih mojih prijatelja i rođaka. Naime, ja sam se veoma interesovao za isterivanje demona, i u tom znanju sam brzo napredovao. Dakle taj strah ie bio strah demona, a ne tih ljudi, što jasno pokazuje da oni potpuno nesmetano žive životom svojih ljudi. Zbog toga opsednuti ljudi praktično i nisu Ijudi.Pošto porodica i prijatelji opsednutih ljudi u njih najčešce imaju poverenja, tj. ako nemaju u jednog od njih imaju u drugog, demoni uspevaju da na promašaj života navedu gotovo sve Ijude sveta. Ljudi o ovim demonskim aktivnostima ne znaju gotovo ništa, odnosno, to što znaju ne predstavlja ništa. Jer opsednuti ljudi su najveća opasnost za ljude; oni predstavljaju smrt ovog sveta, oni su jedine prave ubice ljudi, a postoje, potpuno neprimeceni u bar 50% dormaćinstava širom sveta.
Zašto je Isus Hrist, Pre dve hiljade godina, isterivao demone iz ljudi? Da li zato da bi spasao te ljude? Ne, nego da bi ljudima pokazao gde se kreće njihov pravi neprijatelj. Jer, kada vide da je demon isteran iz čoveka, zar oni ne bi trebalo da se zapitaju: Ko je taj koji je izašao, otkud on u čoveku, šta je u njemu "radio" i zašto je krio svoje prisustvo?
Zašto je Bog dopustio da demoni zaposednu tako veliki procenat Ijudi? Zato što je ovaj svet stvoren radi iskušavanja ljudi, a ne radi uživanja u životu. Kako bi inače demoni mogli da iskušavaju ljude, ako, skiveni, ne bi mogli da žive među njima? To što ljudi o tome ne znaju ništa, to je samo njihova stvar, jer bi mogli da znaju.

- - - - - - - - - -

BRAČNA OPSEDNUTOST

Proučavajčita pojavu opsednutosti saznao sam da demon, kad je u pitanju bračni par, može da bude samo u jednom od supružnika. To je zato što je demonima dopušteno samo da iskušavaju ijude (a bračni život je idealna prilika za to), a ne da ih obavezno upropaste. Zbog toga je slobodnom supružniku ostavljena mogucnost da svog bračnog druga oslobodi od demona. Naime, svaki čovek koji ima jaku veru, može isterati demona iz drugog čoveka. Slobodnom supružniku ostavljena je i "mogućnost" da demona zavoli, i da prihvatajući ono što mu on lukavo natura upropasti sebe i svoju decu. Prihvatajući demonovo "mišljenje", ukućani opsednutog i ne slute da često prihvataju podmuklu, plansku dezinformaciju. Jer. ako demon ne bi mogao da na sve moguće načine iskušava svoje bližnje, šta bi on onda uopšte tražio u društvu Ijudi?
Takođe treba razumeti da se takav spoj dvoje Ijudi ne dešava slučajno, odnosno, da demon za "svog" bračnog druga obavezno odabira osobu koja nije opsednuta. A to znači da se u okviru jedne porodice dešavaju daleko ozbljnije stvari od porodičnih, i da bi oni koji nisu opsednuti trebalo itekako da se paze svojih bračnih drugova.
Da li to znači da ne treba imati porodicu, ili da ne treba voleti članove svoje porodice? Ne, nego naprotiv treba ih voleti i činiti im dobro. A koje je dobro veće od njihovog oslobođenja od demona? Ali se onoga što naši bliznji čine ili govore, treba i paziti, pogotovu ako se tome protivi naša savest.
Zar bračni drugovi nisu dužni, ili zar ne bi trebalo da se brinu jedan o drugome i o svojoj deci, što znači da bi najviše trebalo da brinu o njihovim životima? Ali, ako biste nekome spomenuli da treba da pazi da li se u njegovom bračnom drugu ili detetu nalazi demon, videli biste da bi on tražio sve moguće izgovore da izbegne čak i razgovor o tome.
"Ja ne mogu da znam da li u mom mužu (ženi, bratu, detetu, itd.) ima demon, niti mu mogu pomoći - bio bi. gotovo sigumo odgovor. U svim slučajevima kada sam ukućanima nekog svog pnjatelja rekao da je on opsednut demonom i da bi mu trebalo pomoći, niko nije hteo ni da razgovara o tome, a kamoli da mu pomogne.
Kada bi čovek koji nije opsednut "vratio film" i prisetio se kako su izgledali njegovi prvi dani sa osobom sa kojom je kasnije stupio u brak, shvatio bi da je ta druga osoba imala inicijativu prilikom njihovog upoznavanja i zbližavanja.
Kakve su, dakle, namere te osobe, koju čovek naziva svojom ženom (ili žena svojim mužem)? Čoveku kojim upravlja demon svakako se dopala žena koju je, zatim, oženio, ali demon, koji je "najzaslužniji" za sklapanje njihovog braka, sa tom ženom ima sasvim druge planove.
U Bibliji, takvo delovanje demona naziva se "iskušavanje, "ali u praksi ono predstavlja pokušaj ubistva, odnosno, ubistvo, za koje je, međutim, najviše kriv sam ubijeni. Opsednuti čovek, koji je praktično sigurni putnik u pakao, u svojoj ženi najčešće vidi samo osobu koju voli. Demon, međutim, u toj istoj ženi vidi samo osobu koja ima šanse da se spase pakla, ali i koja svom mužu može da pomogne, da se takođe spase. Zašto bi im on to dozvolio, ako mu je Bog već dopustio da na mnogo načina pokuša da ih "nagovori" na promašaj života? Utoliko pre što oni njegovo "nagovaranje" prihvataju vrlo rado!
:hvala:


Dobro.
A postoji li druga strana anđeli, mislim?

Ako demoni samo iskušavaju svet ljudi, šta rade anđeli?

- - - - - - - - - -

ja sam demon, pitajte šta vas interesuje

Zašto si se tako naivno otkrio?

Da možda i ti ne štrajkuješ?
 

Back
Top