postojanje

U mojim postovima na ovom forumu sam već govorio o tome da je u cilju otkrića Istine o postojanju stvarnosti, najvažnije na pravi način razumeti sam pojam "postojanje". Sada bih želeo da se malo šire pozabavimo ovim pojmom

Šta pojam postojanje podrazumeva?

Opšte poznata logičnonost koja se u filozofiji lesto pominje kada je reč o postojanju je logičnost da "iz Nšta ne može da nastane Nešto". Odnosno, "da Nešto može da nastane samo iz Nešto". Pa bi, pozivajući se na ovu logičnost, samo za ono koje bi mogli da opišemo rečima "Nešto iz kojeg može da nastane Nešto ", mogli da tvrdimo da postoji, odnosno da ima značenje postojanja.

Ali sada se pojavljuje jedno drugo pitanje, koje glasi: da li i ono Nešto koje nije postojalo, pa je nastalo iz Nešto, takođe, ima značenje postojanja?

Odgovor glasi: nema. Ovaj odgovor je u skladu sa Hegelovom logikom, koja kaže - parafraziraću: ako iz nešto koje postoji kao Orvo, nastaje nešto Drugo, tada to Drugo i ne postoji, već i dalje postoji to Prvo, koje je samo promenilo svoj oblik ili stanje, pa sada samo izgleda kao da se pojavilo i da postoji nešto Drugo.
Ovu logičnost možemo razumeti na primeru vode koja postoji kao nešto Prvo, iz koje nastaje led kao nešto Drugo. Gde imamo da led koji je nastao iz vode, nema značenje postpjanja, već da i dalje postoji voda, koja se samo zaledila. Što znači da je led samo zaleđeno stanje vode, a ne i postojanje. Za led možemo da kažemo da samo relativno postoji, a to znači, samo ako postoji voda koja raspolaže sposobnošću da se zaledi. I to samo u vreme dok je voda zaleđena, a nema ga kad se voda odledi. Dok voda u odnosu na led postoji apsolutno, a to znači uvek, nebitno da li se nalazi u tečnom ili zaleđenom stanju.

Od kakvog značaja ova logika može da bude za filozoifiju kao težnju za Iistinom u vezi postojanja stvarnosti?

Može da bude od tog značaja što, ako želimo da saznamo Istinu o postojanju stvarnosti, nećemo tu Istinu da tražimo u postojanju ove opažljivve i nama poznate stvarnosti, koja samo relativno postoji, prosto iz razloga što znamo da je ona nastala, već ćemo Istinu da tražimo o onome Nečemu, koje je postojalo pre ove opažljive stvarnosti, iz kojeg je ova opažljiva stvarnost nastala.

Fundamentalna fizika kao nauka je upravo krenula tom logikom. Krenula je u dubinu univerzuma u traganju za materijalom koji je postojao pre Univerzuma, sa namerom da sazna šta je to Nešto koje je postojalo na samom Početku, kao Prvo, iz kojega je nastao Univerzum kao nešto Drugo. Rezultat do kojeg je fizika na kraju došla je otkriće da je pokretni i materijalni Univerzum kao nešto Drugo, nastao iz nepokretnog i nematerijalnog Kvantnog vakuuma, koji je postojao kao Prvo. U kom slučaju je nepokretni i nematerijalni Kvantni vakuum taj koji apsolutno postoji, a pokretni i materijalni Univerzum postoji samo relativno, a to je isto kao i da ne postoji. Zbog lega su uzaludnii svi napori naučnka i filozofa koji misle da će po načinu empirijskog istraživanja Univerzuma, uspeti da saznaju Istinu o postojanju Univerzuma, sve dok ne saznaju Istinu o postojanju nematerijalnog Kvantnog vakuuma.

Naravno, ovo nikako ne znači da ne treba istraživati Univerzum. Treba, ali ne sa namerom da saznamo Istinu o postojanju Univverzuma koji je nastao, već Kvantnog vakuuma od kojeg je Univerzum nastao, koji apsolutnp posuoji. Čak i kad poprimi oblik Univerzum. Isto kao što voda i dalje postoji, čak o kad poprimi oblik leda.. Kvantni vakuum i Univerzum, to su samo dva različita stanja jednog i istog postojanja - nenapregnuto, mirujuće i nematerijalno i napregnuto, pokretnoo i materijalno.

Uz napomenu da prilikom istraživanja Univerzuma, sa namerom da saznamo istinu o postojanju Kvantnog vakuuma, osnovno pitanje na koje treba naći odgovor, jeste da se otkrije kojim sposobnostima mora da raspolaže neživotni i nematerijalni Kvantni vakuum, da bi bio u stanju da se napregne, pokrene i postane životni Univerzum?

U običnom ljudskom iskustvu, prirodnim naukama, psihologihi, kao i metafizici,već postoji znanje o nužnim sposobnostima kojima Kvantni vakuum mora da raspolaže, da bi iz nenapregnutog, nepokretnog, nematerijalnog i neživotnog stanja, prešao u napregnuto, pokretno, materijalno i životno. Tih sposobnosti je ukupno sedam. Od kojih su dve fizičke - naprezanje i kretanje. A pet su psihičke - opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje.

Univerzum i život u Univerzumu se, dakle, ne sastoji ni od čega drugog do od ovih sedam vrsta navedenih fizičkih i psihičkih radnji. Ovo saznanje nam olakšava da možemo lakše da razumemo da Univerzum koji je u celosti fizička i psihička radnja, nema značenje postojanja, već samo nematerijalni Kvantni vakuum koji raspolaže sposobnostima da te radnje vrši. Da bi na kraju, analizirajući ove fizičke i psihičke sposobnosti i radnje, lako nogli da izvedemo zaključak i saznamo da je Kvantni vakuum, zapravo, polje mirujuće Svesti, jer ove fizičke i psohičke sposobnosti su osnovni faktori Svesti, bez kojih svesnosti ne bi moglo da bude. A kad ne bi moglo da bude svesnosti, tada, ne samo da ne bi moglo da bude Svest, već ne bi moglo da bude ničega.Tako da onaj krajnji odgovor na pitanje Šta postoji, glasi, da samo Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti postoji i to je Večita i Konačna istina o postojanju stvarnosti. Uz napomenu da Svest uvek sebe zove imenom "JA" i da sve iz čega se Univerzum sastoji, od najmanje čestice, pa do Ubiverzuma kao celine, ima svoje JA. I da svako to JA postoji samo po sebi, od uvek i zauivek, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

Što se tiče o ostalih pitanja u vezi postojanja Svesti, kao što su pitanja KAKO I ZAŠTO Svest postoji, odgovori na ova pitanja su dati dole u priloženom videu.

 

Back
Top