Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Verovatno ste culi ono "ko se bori s cudovistima, postaje i gori od cudovista" i sad pitam se da li je to, i koliko je to tacno?
Zasto ako se protiv neke pojave, ili neceg borimo, obicno postanemo toliko strastveni i ekstremni da i sami postajemo cudovista, tj. gori od cudovista protiv kojeg smo se borili?
Primer, ako neko nanese neko zlo nekom kome volimo, neka bude da je primera radi opljackana ta osoba ili da joj je neko verbalno pretio, obicno ljudi kazu "e da ga uhvatim, ja bi mu presudio na licu mesta", i sad, zar tako ne postajemo gori, time sto ubijamo nekog za to njegovo zlodelo? Naravno, ne spadaju svi ljudi u tu kategoriju, ali vecina ljudi bi volela da vidi masovne ubice, manijake na elektricnoj stolici, da im i sami presude, tako da, zar nismo onda u neku ruku i gori od onoga sto mrzimo?
Tu su neki ekstremni primeri, ali imamo mali milion manjih primera u zivotu, tako da, koliko je tacno da postajemo gori od onoga sto mrzimo i zasto?
Verovatno ste culi ono "ko se bori s cudovistima, postaje i gori od cudovista" i sad pitam se da li je to, i koliko je to tacno?
Zasto ako se protiv neke pojave, ili neceg borimo, obicno postanemo toliko strastveni i ekstremni da i sami postajemo cudovista, tj. gori od cudovista protiv kojeg smo se borili?
Primer, ako neko nanese neko zlo nekom kome volimo, neka bude da je primera radi opljackana ta osoba ili da joj je neko verbalno pretio, obicno ljudi kazu "e da ga uhvatim, ja bi mu presudio na licu mesta", i sad, zar tako ne postajemo gori, time sto ubijamo nekog za to njegovo zlodelo? Naravno, ne spadaju svi ljudi u tu kategoriju, ali vecina ljudi bi volela da vidi masovne ubice, manijake na elektricnoj stolici, da im i sami presude, tako da, zar nismo onda u neku ruku i gori od onoga sto mrzimo?
Tu su neki ekstremni primeri, ali imamo mali milion manjih primera u zivotu, tako da, koliko je tacno da postajemo gori od onoga sto mrzimo i zasto?
Verovatno ste culi ono "ko se bori s cudovistima, postaje i gori od cudovista" i sad pitam se da li je to, i koliko je to tacno?
Zasto ako se protiv neke pojave, ili neceg borimo, obicno postanemo toliko strastveni i ekstremni da i sami postajemo cudovista, tj. gori od cudovista protiv kojeg smo se borili?
Primer, ako neko nanese neko zlo nekom kome volimo, neka bude da je primera radi opljackana ta osoba ili da joj je neko verbalno pretio, obicno ljudi kazu "e da ga uhvatim, ja bi mu presudio na licu mesta", i sad, zar tako ne postajemo gori, time sto ubijamo nekog za to njegovo zlodelo? Naravno, ne spadaju svi ljudi u tu kategoriju, ali vecina ljudi bi volela da vidi masovne ubice, manijake na elektricnoj stolici, da im i sami presude, tako da, zar nismo onda u neku ruku i gori od onoga sto mrzimo?
Tu su neki ekstremni primeri, ali imamo mali milion manjih primera u zivotu, tako da, koliko je tacno da postajemo gori od onoga sto mrzimo i zasto?
Pa, ne postaješ gori, ali ako se nekad boriš s monstrumima, ima da ubrljaš ruke, u to sam sigurna, kako god da okreneš. Elem, znaš kako...ja sam se u jednom periodu borila baš s takvim i tim stvarima, ali sam nekako uspela sebe da ogradim, ni danas baš nisam sigurna kako je moj odbrambeni mehanizam izveo, da ipak ne ubrljam sebe. Duboko verujem, da je to dobra samokontrola. Bila i ostala. U samoj toj borbi, sam videla i u jednom momentu osetila, da pokušavaju da me uvuku u sve ono, što ja kao osoba nisam i samim tim, držanjem u takvim i tim stvarima, meni nije prijalo. Bilo mi je totalno strano, znaš. Bilo mi je teško. I mrzela sam takvo ponašanje, ne te ljude. Ponašanje jeste proizvod onoga što čovek jeste, u globalu, ali ja sam to ponašanje mrzela i nisam znala kako je moguće to i tako, ali osobe kao osobe ne, jer umem da razlučim granicu ta dva, jer ponekad neke stvari pomute ljudima razum, pa ispadaju iz šina. Verovatno sam ja uzela taj parametar, kada sam na taj način o tome "sudila".
Na vreme sam sebe ogradila, jer sam videla da isplivava moja tamna strana ličnosti, koju ja sasvim fino šarafim i gde ja ne mogu da povredim nešto, što sam rekla da povrediti neću. Gledala sam srljanje, bilo mi je mučno i gledala po strani, svo to rušenje. Drugo nisam bila mogla, ništa da učinim. Na vreme sam digla ruke i u sebi rekla, da sam ja ovo šta jesam, po cenu sebe. Neću pokleknuti i neću povreduti, neka cena bude šta biti mora. Zadnjim atomima sam svaki dan to sebi ponavljala. Jedan dan je puklo sve i na meni su se kola slomila. I neka su. I to sam izdržala. Danas sasvim mirno spavam i kao bolesta čovek imam za čega da se držim do kraja života za nešto. To mi je najvažnije. verovali vi meni ili ne, uvek to prođe meni kroz glavu, zaplačem se kao bolestan čovek, ali ja u dubini duše, znam zašto sam to učinila. Nisam više zdrava, moj život se promenio ali nema veze. Kada ogolim sve od sebe, ja uvek u mislima kažem, nema veze, neka on dobro je. Bez obzira na sve. To sam samo jednom u životu ponovila i više ne bih nikada. Nije mi žao, da se ne shvati pogrešno, da vratim vreme, znam da bih isto odreagovala, znajući sebe. Tada mi to jeste bilo vredno i važno. Sada sam sama sebi najvažnija. Ja sam se borila, i pružila mu priliku, da uz mene postane bolji čovek i dirala tamo gde je kao čovek bio najtanji. Zato i nisam valjala. Ali, sam bila jedina, koja je to uradila. Imala herca, hrabrosti i želje, po cenu da ga izgubim, kao što i jesam. Ali, znam zbog čega. Za njegovu dobrobit.
ako shvatimo nešto kao borbu tu uvek mora da bude poraženih i pobednika a pobednik je onaj ko je najjači
što znači ako se ti boriš protiv nekoga koga mrziš ti zapravo moraš da budeš gori da bi pobedio
mržnju treba ostaviti u domenu nezainteresovanosti
a uglavnom mrzimo ono što sami želimo da budemo ili imamo a ne možemo