Verujem. Ne znam zašto bi neko izmišljao te stvari.
Dečko je neviđeno talentovan, ali neviđeno...
Prva knjiga u kojoj sam otkrio čuda, navodila je datume, mesta, svedoke, opise...
Bio sam ubeđen.
Čitajući dalje, shvatio sam da knjige umeju da lažu, ali sam još uvek verovao, samo ne u tom obimu.
Čitajući dalje, shvatio sam da je i ono to malo što je ostalo od te vere u stvari laž.
A o toj temi sam našao još puno knjiga. Nije bitno koja je tema.
Naravno da se može i treba sumnjati u tekst iz uvodnog citata. Oni koji imaju nekog iskustva veruju u zavisnosti od izvora.
Ali i da je sve istina kao što piše u citatu, to i dalje ništa ne govori o Bogu, već o tim ljudima. Mogli su da imaju i halucinacije, šta god.
HOBBES, engleski filozof, umirući je govorio: "Bez Boga se nalazim u tami, očaju i paklu. Svakom savetujem da razmišlja gde će večnost provesti, neka upozna svoga Stvoritelja još dok živi".
Evo recimo Hobbes. Živeo je poodavno (a nije ni bitno). Bez Boga? A sa kime je bio dotle? Sa Bogom, pa mu sad nedostaje?
Večnost se ne može provesti već provoditi. Jer ako bi se mogla provesti ne bi bila večnost. A zašto bi neko upoznavao stvoritelja dok živi kad je večnost pred njime? I šta bi to bilo što bi egzistiralo u večnosti? Onaj iz mlađih dana, srednjeg doba, kao senislni starac..? Onaj što je bio glup i dalje će biti glup, a nije on birao da bude glup?
To nisu argumenti za približavanje ideji Boga u ovome svetu.
Ali ima daloko značajnijih argumenata zašto bi neko išao za idejom Boga. Takvi argumenti su psihološke prirode.
Samo treba imati u vidu i to, da približavanje ideji Boga,
u nekim slučajevima može da bude i kontraproduktivno za sopstveni život. Uglavnom nije. Za mnoge može da bude spas i lek. Zato je uglavnom teže onima koji su nevernici. Njima Bog ne pomaže. Oni su prepušteni sami sebi (a to je loše).
Aj, pomozi Bože
