BELE, ŽOASEN di (1522-1560)
(francuski pjesnik)
Te vešeri kad će umrijeti, Di Bele je bio pozvan kod prijatelja Kloda de Biza. Večera je prošla u veselom raspoloženju i uz dobru "kapljicu". Pošto se vratio kući, pjesnika obuze stvaralački žar, te sjede za radni sto i nastavi sa pisanjem svojih Latinskih darova. Našli su ga sutradan ujutro, glave klonule nad stranicom nedovršenog rukopisa. Umro je od srčane kapi.
Sahranjen je u pjevnici bogorodične crkve. Međutim, kada su 1785. vršeni radovi na restauraciji ovog dijela crkve, nekoliko sanduka je izvađeno i preneseno u jedan podrum, a tu će, zaboravljeni, i ostati. Poslije niza godina, kad su hteli da ih ponovo spuste pod ploče ispod pjevnice, ispostavilo se da četiri nedostaju, između ostalih i sanduk ovog pjesnika, kome je izgubljen svaki trag! Umro 1.januar 1560 .godine,u 38-oj godini.
"…Ako me djetetom priznala si nekad,
što se ne odazoveš, o okrutna mati?
Francuska, Francuska, glasu mom odvrati,
al leleku samo odgovara jeka…"
(iz pjesme "Majko umjetnosti)