Posledice kiselih kiša

L

loga

Gost
Posledice kiselih kiša:

KISELA ZAGADJENJA - PROTIV ČOVEKA I PRIRODE

Termin “kisela kiša” označava vrstu zagadjenja - a u hemiju ga je polovinom 19. veka “uveo” škotski hemičar Robert Angus Smit (Smith). Čestice toksičnih metala, kao sastavni deo kiselih kiša, kroz vodu dolaze u voće, povrće i meso i, mada ne utiču na životinje, one često ozbiljno ugrožavaju ljude koji se tim mesom hrane. Naime, živa koja se taloži u organima i tkivima životinja ima veze sa oštećenjima mozga kod dece, nervnim obolenjima, oštećenjima mozga i smrtonosnim bolestima, dok aluminijum, koji je prisutan u organima životinja, povezuju sa bubrežnim problemima i alcajmerovom bolešću.
Zanimljivo je da je kiša, čak i kad je “čista”, prirodno kisela i da je njen pH faktor 5,5, dok je faktor kiselosti za neutralnu vodu 7.
U vazduhu kao suve čestice egzistiraju sulfati, nitrati, hidrokarbonati i ozon. Izmaglica koju te čestice stvaraju, posebno kad se “pomešaju” sa sunčevim zracima, smanjuje vidljivost - otežavajući posao pilotima. Kisela zagadjenja, manje ili više, utiču na čoveka i njegovo celokupno okruženje.
Avgusta 1987. godine, više od stotinu ljudi lečeno je od iritacija očiju, grla i usta kada su dve tone visoko toksičnog gasa sumpor-dioksida procurele iz fabrike “Inko” (Inco) u kanadskoj državi Ontario. Čak i kad se ne dešavaju takvi akcidenti, zaposleni u toj fabrici, zbog isparenja, masovno pate od hroničnog bronhitisa. Dokazano je da SO2 i NO2 pospešuju astmu, suvi kašalj, glavobolje, iritacije očiju, nosa i grla.

Ceo tekst:
http://www.znanje.co.yu/index1.php?oblast=ekologija&grana=ekologija&tekst=kisse.html
 

Back
Top