МАЧАК
Buduća legenda
- Poruka
- 25.542
http://www.katolik.hr/crkvamnu/svjedocanstvamnu/199-hrvatska-marija-magdalena
Hrvatska Marija Magdalena - ispovijest bivše prostitutke
Bila sam prostitutka, a danas sam hrvatska Magdalena! Moj je život tužna priča koju je Isus preko svećenika doveo do sretnoga svršetka!” Početak je to pisma objavljenog na stranicama katoličkog biltena Udruge JOB, koji nas je potaknuo da krenemo u potragu za njegovom autoricom. Mariju Magdalenu našeg vremena pronašli smo u njezinu skromnom domu u Hrvatskom zagorju, u kojemu pokraj tople starinske peći najvažnije mjesto zauzima kutak za molitvu. Srdačna i nimalo zatvorena za razgovor o svojim životnim ponorima i usponima, 60-godišnja F. G. dopustila nam je da zavirimo u gusto ispisane stranice njezina života i otkrijemo kako je od žene koja se 30 godina bavila prostitucijom postala hrvatska Marija Magdalena.
– Bio je prosinac 2005., padao je gust snijeg, puhao strašan vjetar, a ja sam kao i svih godina do tada stajala na uglu Gajeve i čekala mušteriju. Bilo je tužno s te strane grada stajati u mraku i promatrati onaj drugi dio Zagreba koji se neopterećeno i okićeno radovao bijelome Božiću – sjetno je započela naša sugovornica uvodeći nas u predbožićnu priču sporedne, ali i nadaleko poznate zagrebačke ulice u kojoj se nije osjećao ni tračak blagdanske milosti:
– Prolazili su sati, postajalo je sve hladnije, a Gajeva kao da je umirala. Nitko nije prolazio, nitko se provozao, a ja sam samo razmišljala kako ne mogu otići dok nešto ne zaradim kako bih kući donijela barem kruha i mlijeka. I ne pamtim koliko sam dugo stajala na toj hladnoći, kada sam napokon ugledala muškarca kako hoda prema meni. Bila sam promrzla, doslovce drhtala od hladnoće i nadala se da će baš on biti taj na kojemu ću zaraditi prvu kunu te noći i pobjeći kući na toplo.
Muškarac u dugom crnom kaputu s najlonskom vrećicom u ruci, nastavlja zamišljeno, doista joj je prišao. No, njegove riječi: “Oprostite, kako vam mogu pomoći da po ovoj hladnoći i u tim godinama više ne stojite na ulici?!”, za nju su bile krhkije od pahulja koje su te noći pokrile grad.
– Nikada prije nisam to doživjela, takvo što čula, niti se tomu nadala pa sam pomislila da se šali, da mi se ruga. Kolegice koje su stajale na ulici malo dalje od mene počele su se sprdati s njim, ispitivati ima li novca, a ja sam ostala osupnuta, zbunjena. Bilo je nečega u tom čovjeku čemu sam željela vjerovati, a bio je tu i taj neobičan glas koji je duboko u meni vapio da mu se povjerim. Sklonili smo se od vjetra i policije u neku vežu i ja sam počela govoriti. Ni danas ne znam kako, ni zašto, ali riječi su izlazile iz mene kao da su bili spremne, kao da su znale da pred tim nepoznatim muškarcem smiju biti izgovorene. Ispričala sam mu sve, baš sve. Pričala sam mu o mučnini i gađenju u želucu koje nije prestajalo ni nakon toliko godina, pričala sam o dugim, besanim noćima koje sam toliko puta provela zatvorena iza rešetaka, pričala sam o ružnim pijanstvima, a spomenula sam i djecu, muža, sve one prekrasne stvari radi kojih sam uvijek bila spremna otići na ulicu i zaraditi novac. On me je satima pažljivo slušao, pružio mi 200 kuna, uzeo moj broj mobitela i rekao da će mi se javiti za par dana – prisjeća se F. G. i priznaje da je za muškarca iz mraka, koji se predstavio kao Dragec, vjerovala kako je magični trenutak jedne promrzle noći koji se nikada više neće dogoditi.
– Na moju nevjericu, tri dana poslije zazvonio mi je mobitel i s druge strane bio je Dragec, muškarac za kojega sam mislila da nije stvaran. Zamolio me da se nađemo pred dvoranom Lisinski kako bi mi dao nešto hrane. Dok sam ga čekala, razmišljala sam, pa tko je taj čovjek i zašto to radi?! No, kada je stigao u trulome bijelom fići, koji nije imao ni suvozačevo sjedalo i darovao mi tisuću kuna i hranu, postala sam još zbunjenija. Pa taj čovjek nije imao ni za pošten auto, a odlučio je pomoći meni! Doista sam bila zbunjena, ali nekako i mirna. Kao da sam osjećala duboko povezanost s tim čovjekom i neku neobjašnjivu sigurnost – govori F. G., koja je tek mjesec dana poslije doznala tko je zapravo njezin zaštitnik.
– Nazvao me i zamolio da dođem pred katedralu kako bi mi opet dao nešto hrane i novca. Što da vam kažem, bila sam šokirana kada sam shvatila da je čovjek iz mraka zapravo svećenik Dragutin Goričanec. No, istodobno s tim iznenađenjem osjetila sam i blaženi mir. Naime, sve ono što sam mu do tada povjerila od toga časa dobilo je još snažniju potvrdu kako sam ispravno postupila. Prvi put sam se osjetila duševno čistom i znala sam da je to ispružena ruka koju moram primiti.
Ta ispružena ruka, kaže nam ova dugogodišnja prostitutka, bila je nježna, topla i dovoljno čvrsta da je zauvijek odvede s ulice. Kao kći nekadašnjeg hodže, muslimanskoga svećenika, ali i kao žena koja između mušterija, pijanstava i zatvora nije prepoznavala ni jednu vjeru. Nepresušni razgovori s “dobrim čovjekom iz mraka” toj majci petero djece otkrili su i jedan sigurniji svijet.
– Njegova vjera u mene budila je i moju vjeru u Boga. Ona predbožićna noć, sigurna sam, nije bila slučajna. Predugo sam bila sama sa svojim mislima, čežnjama i kajanjima, tako da vjerujem da mi je Bog te noći poklonio velečasnog Drageca, a velečasni Dragec – Boga. Puno smo razgovarali i svaki naš takav razgovor u meni je otvarao nove spoznaje o vjeri i životu kroz vjeru. Prvi put počela sam osjećati da postoji taj netko tko mi je darovao život i zbog koga taj život moram čuvati. Velečasni Dragec otvorio mi je ta vrata, a ja sam s nevjerojatnom lakoćom ušla u njih. Prihvatila sam vjeru, sve sakramente i zaboravila na loš život koji sam živjela punih 30 godina. Pronašla sam se u katoličkoj vjeri i napokon osjetila svu draž i toplinu vlastita doma, o kojemu sam do tada razmišljala samo kao o gnijezdu punome gladnih ptića u koje moram donijeti hranu – govori nam.
Prostitucija koja ju je tolike godine držala u svojim pandžama, objašnjava, bila je samo splet nesretnih životnih situacija, u kojima je bilo više gladi nego sitosti.
Hrvatska Marija Magdalena - ispovijest bivše prostitutke
Bila sam prostitutka, a danas sam hrvatska Magdalena! Moj je život tužna priča koju je Isus preko svećenika doveo do sretnoga svršetka!” Početak je to pisma objavljenog na stranicama katoličkog biltena Udruge JOB, koji nas je potaknuo da krenemo u potragu za njegovom autoricom. Mariju Magdalenu našeg vremena pronašli smo u njezinu skromnom domu u Hrvatskom zagorju, u kojemu pokraj tople starinske peći najvažnije mjesto zauzima kutak za molitvu. Srdačna i nimalo zatvorena za razgovor o svojim životnim ponorima i usponima, 60-godišnja F. G. dopustila nam je da zavirimo u gusto ispisane stranice njezina života i otkrijemo kako je od žene koja se 30 godina bavila prostitucijom postala hrvatska Marija Magdalena.
– Bio je prosinac 2005., padao je gust snijeg, puhao strašan vjetar, a ja sam kao i svih godina do tada stajala na uglu Gajeve i čekala mušteriju. Bilo je tužno s te strane grada stajati u mraku i promatrati onaj drugi dio Zagreba koji se neopterećeno i okićeno radovao bijelome Božiću – sjetno je započela naša sugovornica uvodeći nas u predbožićnu priču sporedne, ali i nadaleko poznate zagrebačke ulice u kojoj se nije osjećao ni tračak blagdanske milosti:
– Prolazili su sati, postajalo je sve hladnije, a Gajeva kao da je umirala. Nitko nije prolazio, nitko se provozao, a ja sam samo razmišljala kako ne mogu otići dok nešto ne zaradim kako bih kući donijela barem kruha i mlijeka. I ne pamtim koliko sam dugo stajala na toj hladnoći, kada sam napokon ugledala muškarca kako hoda prema meni. Bila sam promrzla, doslovce drhtala od hladnoće i nadala se da će baš on biti taj na kojemu ću zaraditi prvu kunu te noći i pobjeći kući na toplo.
Muškarac u dugom crnom kaputu s najlonskom vrećicom u ruci, nastavlja zamišljeno, doista joj je prišao. No, njegove riječi: “Oprostite, kako vam mogu pomoći da po ovoj hladnoći i u tim godinama više ne stojite na ulici?!”, za nju su bile krhkije od pahulja koje su te noći pokrile grad.
– Nikada prije nisam to doživjela, takvo što čula, niti se tomu nadala pa sam pomislila da se šali, da mi se ruga. Kolegice koje su stajale na ulici malo dalje od mene počele su se sprdati s njim, ispitivati ima li novca, a ja sam ostala osupnuta, zbunjena. Bilo je nečega u tom čovjeku čemu sam željela vjerovati, a bio je tu i taj neobičan glas koji je duboko u meni vapio da mu se povjerim. Sklonili smo se od vjetra i policije u neku vežu i ja sam počela govoriti. Ni danas ne znam kako, ni zašto, ali riječi su izlazile iz mene kao da su bili spremne, kao da su znale da pred tim nepoznatim muškarcem smiju biti izgovorene. Ispričala sam mu sve, baš sve. Pričala sam mu o mučnini i gađenju u želucu koje nije prestajalo ni nakon toliko godina, pričala sam o dugim, besanim noćima koje sam toliko puta provela zatvorena iza rešetaka, pričala sam o ružnim pijanstvima, a spomenula sam i djecu, muža, sve one prekrasne stvari radi kojih sam uvijek bila spremna otići na ulicu i zaraditi novac. On me je satima pažljivo slušao, pružio mi 200 kuna, uzeo moj broj mobitela i rekao da će mi se javiti za par dana – prisjeća se F. G. i priznaje da je za muškarca iz mraka, koji se predstavio kao Dragec, vjerovala kako je magični trenutak jedne promrzle noći koji se nikada više neće dogoditi.
– Na moju nevjericu, tri dana poslije zazvonio mi je mobitel i s druge strane bio je Dragec, muškarac za kojega sam mislila da nije stvaran. Zamolio me da se nađemo pred dvoranom Lisinski kako bi mi dao nešto hrane. Dok sam ga čekala, razmišljala sam, pa tko je taj čovjek i zašto to radi?! No, kada je stigao u trulome bijelom fići, koji nije imao ni suvozačevo sjedalo i darovao mi tisuću kuna i hranu, postala sam još zbunjenija. Pa taj čovjek nije imao ni za pošten auto, a odlučio je pomoći meni! Doista sam bila zbunjena, ali nekako i mirna. Kao da sam osjećala duboko povezanost s tim čovjekom i neku neobjašnjivu sigurnost – govori F. G., koja je tek mjesec dana poslije doznala tko je zapravo njezin zaštitnik.
– Nazvao me i zamolio da dođem pred katedralu kako bi mi opet dao nešto hrane i novca. Što da vam kažem, bila sam šokirana kada sam shvatila da je čovjek iz mraka zapravo svećenik Dragutin Goričanec. No, istodobno s tim iznenađenjem osjetila sam i blaženi mir. Naime, sve ono što sam mu do tada povjerila od toga časa dobilo je još snažniju potvrdu kako sam ispravno postupila. Prvi put sam se osjetila duševno čistom i znala sam da je to ispružena ruka koju moram primiti.
Ta ispružena ruka, kaže nam ova dugogodišnja prostitutka, bila je nježna, topla i dovoljno čvrsta da je zauvijek odvede s ulice. Kao kći nekadašnjeg hodže, muslimanskoga svećenika, ali i kao žena koja između mušterija, pijanstava i zatvora nije prepoznavala ni jednu vjeru. Nepresušni razgovori s “dobrim čovjekom iz mraka” toj majci petero djece otkrili su i jedan sigurniji svijet.
– Njegova vjera u mene budila je i moju vjeru u Boga. Ona predbožićna noć, sigurna sam, nije bila slučajna. Predugo sam bila sama sa svojim mislima, čežnjama i kajanjima, tako da vjerujem da mi je Bog te noći poklonio velečasnog Drageca, a velečasni Dragec – Boga. Puno smo razgovarali i svaki naš takav razgovor u meni je otvarao nove spoznaje o vjeri i životu kroz vjeru. Prvi put počela sam osjećati da postoji taj netko tko mi je darovao život i zbog koga taj život moram čuvati. Velečasni Dragec otvorio mi je ta vrata, a ja sam s nevjerojatnom lakoćom ušla u njih. Prihvatila sam vjeru, sve sakramente i zaboravila na loš život koji sam živjela punih 30 godina. Pronašla sam se u katoličkoj vjeri i napokon osjetila svu draž i toplinu vlastita doma, o kojemu sam do tada razmišljala samo kao o gnijezdu punome gladnih ptića u koje moram donijeti hranu – govori nam.
Prostitucija koja ju je tolike godine držala u svojim pandžama, objašnjava, bila je samo splet nesretnih životnih situacija, u kojima je bilo više gladi nego sitosti.
i odma je progledala.
.Moguce,narocito kod katolika,koliko samo tih svestenika-pedofila ima 
Bolje penzionerska Marija Madgalena nego da luduje pod stare dane kao neke matorke što ih je odavno pregazilo ali ne znaju za dosta 
