Pozdrav za staro i novo društvo!
Poseban pozdrav za kevu Ljilju!
Trenutno sam kod kuće i čekam vizu tzv. "rabota po najmu" i skoro da sam 45 dana na odmoru.. Kako stvari stoje. vrijeme pristizanja priglašenja ili vize (neznam više ni sam šta čekam) je tokom ove sedmice po kazivanju dama iz kol centra i mojoj računici. Nemam čime veliko da vam se pohvalim sem da sam do sada ukupno bio dva puta u magadanskoj oblasti . Prvi put bilo je to od polovine juna do polovine septembra mjeseca prošle godine a drugi put sam otišao polovinom novembra nakom šezdeset i dva dana čekanja i bio nešto manje od tri mjeseca. O gradilištu ne bih jer je o njemu ovdje sve već napisano. Stari drugari po muci prisjetit će se da sam za odlazak prvi put u RF preko Velesstroj-a Beograd čekao šest mjeseci i pri tom izgubio više nego dobio. Prekinuo privatni posao koji i nije bio stalan i siguran, (ispade ipak sigurniji) čekajući i slušajući beskrupulozne laži i pri tom pakovao kofer četiri puta u tih šest mjeseci. Ko razumije shvatit će zašto sam morao bataliti privatni posao. Bila je to biznis viza. Drugi put sam otišao poslije dva mjeseca čekanja obećanu vizu "rabota po najmu" koja je preduslov za dobijanje "zelenog kartona" ali na kraju ipak je to bila ponovo biznis viza. Kako sam previše u sve ovo uložio odbijajući privatne poslove tokom agonije sa prvim odlaskom, morao sam da idem i da puno ne pitam, daj šta daš, kako bi se konslolidovao u finansijskom smislu i postigao ono što sam propustio i izgubio misleći da je ovo bolja opcija i stabilnija od one koju imam kod kuće. I kako to obično biva ponovo se vraćam sa gradilišta sa obećanjem da ću se vratiti sa mogućnošću produženja vize tj. da će mi se raditi zeleni karton. I sada još uvijek čekam (četrdeset i treći dan). Vidjećemo šta će na kraju biti. Iskreno, ne očekujem previše i ako kojim slučajem nešto bude ponajprije mislim da će to biti ponovo biznis viza i ne za isto gradilište. Moram da se vratim u RF još jednom makar i sa biznis vizom ako za to bude prilike kako bih potpuno "stao na noge" i vratio se u poziciju iz koje sam u ovu priču krenuo. Sve u svemu nije loše raditi za ovu firmu kada imaš kontinuitet i kada znaš da će ti plata biti na vrijeme, kad ono međutim... Šest mjeseci čekaš, radiš nešto više od dva, pa blejiš kući isto toliko, odeš ponovo na skoro tri mjeseca pa opet blejiš kući dva... ko razumije shvatit će da to baš i nije neko rješenje kada takvim kontinuitetom u radu dođeš do računice da ti je prosjek zarade malo veći od onog što imaš kod kuće na mjesečnom nivou.
Kako već napisah, ja moram da se vratim još jedared u bilo kojoj varijanti vize, posebno što mi to ovaj put ne bi tako teško palo imajući u vidu da idu topliji dani i ono šta sam prošao i izdržao zimus.
Sve ukupna situacija nije nimalo sjajna. Nisam previše upućen ali koliko me sjećanje služi, govorilo se i pisalo se da u Tjumenu na rafineriji ima posla narednih pet godina a ispade da je ostalo jako mali broj ljudi koji radi u radionici u Čekistovu. Šta se desilo?! U Magadanu gradilište u dobrom dijelu preuzeli Rusi. Kolege sa kojima sam u kontaktu kažu da niko novi ne dolazi a oni koji odlaze ne vraćaju se. Šta se desilo?! Evo sada još i plata kasni. Šta se dešava?! Odgovore na ova pitanja neznam ni sam, sem da mi ne miriše na dobro, a svemu dodatno u prilog ide i trenutna situacija odnosa između Rusije i Ukrajine.
Drugari po muci nezamjerite što sam "upao" ničim izazvan. To je moje viđenje stvari trenutno i po svemu sudeći nemam neki preveliki razlog za optimizam ali ipak želim da vjerujem da je situacija kako sa platom tako i sa kontinuitetom u odlascima trenutna, ako se kašnjenje plate od četrdeset i više dana može nazvati trenutkom.
Pozdrav!