Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

img-01.jpg
 
Ne znam da li me se sećaš. Imala sam sedam i po kad si otišao.
Ti si imao deset, možda malo više — dovoljno da znaš gde je Švajcarska, ja još nisam ni znala gde su granice ulica.
Sedela sam na prozoru kad sam čula da odlazite. Mama mi je rekla: „Ne pokazuj da ti je krivo.“
A ja sam nastavila da jedem jabuku, iako mi se steglo u grlu. I pljunula sam košticu u saksiju s kalanhojom. Nikla nije.
Nisam ti rekla da sam svake godine za rođendan pomislila da možda baš tog dana dolaziš. Da ćeš se pojaviti kao u filmu, sa koferom i rečenicom: „Znam da si me čekala.“
Nisam znala kako se čeka neko za koga si bio mali. Samo sam znala da niko posle tebe nije imao to nešto. Nešto što sam nazvala “tišina pre nego što se nasmeješ”.
Ako nekad naiđeš ovuda i prepoznaš saksiju bez kalanhoje, znaj da te je neko voleo i pre nego što je znao da je to ljubav.
 
Branko… nisam očekivala ovako nešto.
Ne znam šta da kažem osim, hvala.
Pročitala sam ovo u tišini, tri puta.
I jesam se prepoznala.
I u saksiji bez kalanhoje, i u tišini pre nego što se nasmeješ, i u onoj rečenici: „Znam da si me čekala.“
Možda sam stvarno čekala, a nisam ni znala.
Znam da se na forumu često igramo rečima, ali sad mi ništa nije igra.
Mnogo mi znači kad neko vidi ono što je neizgovoreno.
I hvala ti što si to prepoznao i pretočio u reči.
Nadam se da znaš da si me ovom porukom duboko dirnuo.
Ne moraš ništa da odgovoriš. Samo… hvala.
 

Back
Top