Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

89021785_2863279473741601_1671981174345433088_n.jpg
 
https://s19.****************/images/200315/m37md9o4.jpg
tako..ja i moje nesanice,ali ti sanjaj..Sanjaj..

Odoh časkom do zvezda,
da zakopam neke tuge.
Za to vreme, sanjaj nešto nemoguće.
Snovi treba takvi da budu.
Baksuz sam, ne umem da sanjam,
al’ umem da ostvarim tuđe snove.
Svoje neuspešne pokušaje
premeštam iz nesanice u nesanicu
i smišljam laži za uz jutarnju kafu:
“Sanjam ti ja tako...”

G:Tadić
:zag::bye:
 

"Sada si moja. Počivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju zaspati.
Noć se okreće na svojim nevidljivim točkovima,
a ti si uz mene čista kao jantar uspavani.
Nijedna neće, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ići ćes, ići ćemo zajedno vodama ovoga vremena.
Nijedna neće senom zajedno sa mnom,
samo ti, uvek živa, uvek sunce i mesec.
Sada su tvoje ruke otvorile nežne šake,
ispustile nežne znake, a ne zna se kuda,
tvoje se oči sklopiše kao dva siva krila,
dok sledim vodu koju nosiš, koja me nosi:
noć, svet i vetar raspliću svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo još tvoj vlastiti san."
Pablo Neruda
:heart:
 
1395922_754511714574879_1442971660_n.jpg


Ovaj osmeh dugujem Tebi.
I nije bitno da'l cu pronaci obalu,
nije meni bitan cilj...
nego putovanje.
Necu ni puziti,
ni leteti...
samo mirno ploviti.
..Nije nas zadatak u tome da se priblizimo jedno drugom,
kao sto se ne sastaju ni sunce i mjesec, ni more i kopno.
Nas dvoje smo prijatelju dragi, sunce i mjesec, mi smo more i kopno.
Nas cilj nije da se slijemo jedno s drugim vec da saznamo jedno od drugoga i da jedan o drugom naucimo, da vidimo i postujemo ono sto taj drugi jeste:
nasa suprotnost i dopuna.."

Hese
 
  • Voli
Reactions: Tea
Od čega žive oči tvoje
Kad stalno iz njih isijava san?
O što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar načas sja.

Tvoje su oči u meni zašle.
Taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.

Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico sniježna zgusnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.

- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi, zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.

Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krvi nek mi utrne!

Kad zagrlim te ovako,
znaš što ja vidim:
Dva križa koja se grle.

A međ’ njima diše
još nerođen Bog,
prikovan poljupcima…

A što ako boginja neka
pod mojom usnom sniva?

Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.

Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
A ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope.

O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.

Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.

Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.

Enes Kišević

34535229_2028526317397132_1027957893531435008_n.jpg
 
61418_690994374259947_1970470929_n.jpg

Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.
Ne, ne prekidaj me.
Suti.
Pusti me da ti kazem
ono sto sam vec trebala reci.
Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasnis samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili mozda strah
boli.

I zato ne smijem kasniti.
Vec sutra moze biti kasno.
A nisam ti jos rekla
kako i koliko te volim.
Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.
Ne. Ne gledaj me zastraseno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna
prava i zauvijek...
Boli.

Kad dolazim, pitam se cekas li me.
Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.

Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.

A nisam ti rekao:
najvise se bojim vremena koje ne ceka.
A ja kasnim.

Volim te.
I volim sve sto si ti.

Tvoje oci pitajuce.
Tvoj smjesak oprastajuci.
Tvoj korak ohrabrujuci.

Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najcesca.

Bore na tvom licu i moje su.

I u tom trajanju ne znam da li sam ucinio sve za tebe

ljubavi moja.

Iskra Tanodi
 
Kad se idući put
zagledam put horizonta
i na svom licu
osetim vetar koji mi
donosi tvoj miris…
Nikada, ali nikada
više neću pomisliti
da ne postoji prst sudbine.
Zašto?
Pa, ima bar hiljadu razloga,
sakrivenih u belini tvoga tela,
mekoći tvojih očiju
i tragovima koje su
ostavljali tvoji prsti
na mojoj koži…
I sad kad ti osećam miris,
ne postavljam više pitanja,
jer zapalila si
sva moja čula
lakoćom leptira
i osvetilila tamne sobe u meni,
koje sam davno zaključao
i ključ bacio…
A sada, zaćutaću,
zadržaću u sebi te reči
koje si mi šaputala
darivajući san…

Jordan Aleksić
87176757_2489447044638388_7359382678799384576_n.jpg
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top