Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Dakle, sudbina je donijela odluku sto da cinimo?
Reci sto da radimo?
Kako cemo se rastati i kada cemo se sresti?
Mozemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede, a jutro odvede?
Mozemo li ove osjecaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila?
Mozemo li ovaj tjedan smatrati opijenoscu koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu?
Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas cujem.
Progovori i kazi mi nesto.
Hoces li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju?
Hoces li cuti leprsanje krila u nocnome miru?
Hoces li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata?
Hoces li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju, priguseni jecajima?
Hoces li vidjeti moju himeru kako te pohodi s nocnim himerama, a iscezava s jutarnjim izmaglicama? Reci mi, ljubavi.
Kazi sto cu za te predstavljati posto si ti meni bila svjetlost za oci, pjesma za usi i krila mojoj dusi.
Kahlil Gibran
"Bori se za ljude koje voliš.
Bori se za ljude koji vole tebe.
Ali, bori se isto tako i za samoga sebe.
Nemoj usput uvenuti dok vodom života zalivaš tuđi vrt.
Nemoj zaboraviti da se nasmeješ dok drugima veselje na lice stavljaš.
Nemoj zaboraviti da se okupaš sunčevim zrakama dok obasjavaš druge svojom svetlošću.
Nemoj zaboraviti da dišeš dok drugima unosiš radost u pluća.
Nemoj zaboraviti da postojiš, da te ima, svugde i u svemu..
U sebi, kao i u drugima...."