Ne razumem te slatki cvete.Sve ti nudim,srce,dusu onakvu kakve jeste,slusam te,pratim te,cinim sve sto volis i tebi se to sve svidja,ali ipak nesto fali.Sta cveticu?Da li trebam biti tajanstven,surov,hladniji?Pokusavam shvatiti,a ni sam neznam zasto.Niko to neradi.Svi kad vide sta fali to i rade,samo ja zelim da to bude nekako lepo?.Zasto moram da te lazem,zasto to zelis,zaasto volis skrivene karte,zar nisam dovoljan samo ja kao ti meni?Neznam zasto neradim to sto je potrebno?Zasto nisam surov,hladan,sebican?Ali mislim da znam.Jer nisam okusio to do kraja,samo sam zagrizao,a pri tom ocajnicki te zelim.Da je ta zelja manja verovatno bi sve bilo drugacije.Ali zasto ona toliko smeta?Da li Ti je to ona sigurna karta koja se cuva za nedaj Boze.Ali tu gresis cveticu.Jer ja ti to sve dopustam jer tako zelim.Ti neznas kroz sta sam sve prosao,tu potrebu cu izdrazati,ukrotiti je, iako to ne zelim.Zelim da sijam,da gorim najjace sto moze,ali bih voleo da i ti upadnes u tu vatru.Da gorimo zajedno.Al neka.Igraj se cveticu,slatka si mi i tako.A ja cu biti dobro,kao i uvek.Ima tamo neka i za mene,neka senka taman skrojena za mene.
Iako zaboli cveticu,lepo mi je.