Svetlana Bobinac
Aktivan član
- Poruka
- 1.546
možda je dovoljno jednom voleti
Misao na tebe je ono što me tera dalje. Ti si kompas koji me vodi napred. Koliko god pripadao prošlosti još mi činiš dobro. Bez i jedne reči, bez i jednog dodira, pokrećeš me. Ne govorim ti to, ne spominjem tvoje ime. Ne tražim te.
Učinio si da se smejem i lošima koji su došli posle tebe, da im prećutim njihove nedostatke i puštam ih da odu u ubeđenju kako su najbolji. Verujem da kad bi bilo koji od njih ovo čitao, bio bi ubeđen da je BAŠ ON moj pokretač, ali…
Nije mi bilo važno šta misle ni dok smo bili zajedno. Bila sam laka, glupa, jeftina, hladna, čak i ‘zainteresovana’ par dana duže, samo da bih izbegla onaj neprijatan trenutak kad se gledamo i znamo da je kraj. Ne mogu sažaljivo da poturam rame, ako treba da se kuka na mene.
Meni je već dovoljna nagrada što sam imala tebe. Možda je to sasvim dovoljno dobrog za jedan život, a možda dobijem priliku za još malo sličnog.
Ovo je jedan od dana kad razumnije gledam na svet i kad sam sasvim opravdano zahvalna na tebi. A sutra… možda ću već sutra imati priliku da te sasvim opravdano mrzim za mrvicu manje nego sebe, jer će promaja u praznoj sobi dići staru prašinu sa nemog klavira.
Misao na tebe je ono što me tera dalje. Ti si kompas koji me vodi napred. Koliko god pripadao prošlosti još mi činiš dobro. Bez i jedne reči, bez i jednog dodira, pokrećeš me. Ne govorim ti to, ne spominjem tvoje ime. Ne tražim te.
Učinio si da se smejem i lošima koji su došli posle tebe, da im prećutim njihove nedostatke i puštam ih da odu u ubeđenju kako su najbolji. Verujem da kad bi bilo koji od njih ovo čitao, bio bi ubeđen da je BAŠ ON moj pokretač, ali…
Nije mi bilo važno šta misle ni dok smo bili zajedno. Bila sam laka, glupa, jeftina, hladna, čak i ‘zainteresovana’ par dana duže, samo da bih izbegla onaj neprijatan trenutak kad se gledamo i znamo da je kraj. Ne mogu sažaljivo da poturam rame, ako treba da se kuka na mene.
Meni je već dovoljna nagrada što sam imala tebe. Možda je to sasvim dovoljno dobrog za jedan život, a možda dobijem priliku za još malo sličnog.
Ovo je jedan od dana kad razumnije gledam na svet i kad sam sasvim opravdano zahvalna na tebi. A sutra… možda ću već sutra imati priliku da te sasvim opravdano mrzim za mrvicu manje nego sebe, jer će promaja u praznoj sobi dići staru prašinu sa nemog klavira.


