Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

Ljubavna strast dovodi ljude u stanje kad prestaju da jedu, da spavaju, da rade, kad gube svoj duševni mir. Mnogi se uplaše kad se ona pojavi, jer uništava sve što su do tada postigli i stvorili.
Niko ne voli da vidi svoj svet u ruševinama.Zato mnogi ljudi uspevaju da se suprotstave toj pretnji, i da očuvaju kuću ili bilo koju tvorevinu koja je već trula iznutra. To su čuvari preživelih stvari.
Drugi, pak, postupaju suprotno: predaju se bez razmišljanja, nadajući se da će im ljubav rešiti sve probleme. Prepuštaju drugoj osobi svu odgovornost za vlastitu sreću i pripisuju joj svu krivicu za eventualni neuspeh. Neprestano su u euforiji jer se dogodilo nešto čudesno, ili u depresiji, jer je nešto, što nisu očekivali,sve opustošilo.
Okrenuti ledja strasti ili joj se slepo prepustiti - koja je od te dve mogućnosti manje destruktivna? Ne znam.

Jedanaest minuta - Paulo Coelho

beautiful_woman_in_purple_dress_being_held_captive_postcard-p239959357268212248z85wg_400.jpg
 
Invitation to the Voyage

My child, my sister,
Think of the rapture
Of living together there!
Of loving at will,
Of loving till death,
In the land that is like you!
The misty sunlight
Of those cloudy skies
Has for my spirit the charms,
So mysterious,
Of your treacherous eyes,
Shining brightly through their tears.

There all is order and beauty,
Luxury, peace, and pleasure.

Gleaming furniture,
Polished by the years,
Will ornament our bedroom;
The rarest flowers
Mingling their fragrance
With the faint scent of amber,
The ornate ceilings,
The limpid mirrors,
The oriental splendor,
All would whisper there
Secretly to the soul
In its soft, native language.

There all is order and beauty,
Luxury, peace, and pleasure.

See on the canals
Those vessels sleeping.
Their mood is adventurous;
It's to satisfy
Your slightest desire
That they come from the ends of the earth.
— The setting suns
Adorn the fields,
The canals, the whole city,
With hyacinth and gold;
The world falls asleep
In a warm glow of light.

There all is order and beauty,
Luxury, peace, and pleasure.
:heart:
 
svaki korak nosi novost...
svaka reč nosi odgovornost...
svaka misao...
svoju slutnju...
svaka vernost...
svoju ruku....

ne želim zatreptati...
da ne bih propustila..
ijednu sliku....
njenu boju...
i dimenziju...
ne želim progovoriti...
da ne propustim...
ijedno tvoje slovo...
ne želim....slušati....
možda baš tvoj zvuk propustim....

ne želim propustiti tvoju tugu..
niti suze...
tvoj osmeh..
ni promenu na tvome licu...
ne želim dopustiti da taj osećaj ode....
jer preduboko je ukopan....

ne želim propustiti tvoj pad...
i borbu...
tvoj novi početak i uspon...
ne želim ti pustiti ruku....
želim zauvek osećati...
tebe....

potpunog kao osobu...
želim te doživeti..kao nešto dublje od bića...
želim svaki tvoj kutak....
kako bih bila uz tebe...
i kada padaš...
i kada slaviš...

ne želim propustiti....
taj osećaj....
jer već sam propustila mnogo...


:heart:
 
d2b741c6cce38e3feaf927032e8b573f.jpg


Ti postojiš, nisi samo nedostižan san,
U tvojim rukama se rađaju sva proleća.
U očima tvojim utapaju se svi nemiri i tuge,
I samo uz tebe se prava sigurnost oseća.

U meni si probudio neke nove osećaje ,
I otključao u srcu sve skrivene kutke,
Poklonio mi pažnju , ljubav i razumevanje,
Pa se uvukao u moje srce i dušu, sasvim ćutke.

I neka si došao, čekala sam te toliko dugo,
Bez tebe su dani bili hladni, monotoni i sivi.
Kad si mi pružio ruku i rekao da me voliš,
Naučio si me kako se i od ljubavi može da živi.

Kako se realista i romantik iskreno voleti mogu,
I kako se dopunjuju u ovom svetu bez sjaja.
Ti, nogama čvrsto na zemlji, ja u lebdećem stanju,
Ali nas ista ljubav i isto osećanje potpuno spaja.

Pokazao si mi svet, onakav kakav zaista je,
Neuvijen u celofan, težak, pun rana što bole.
Spustio me na zemlju, ali mi vratio samopouzdanje,
I pokazao mi kako se i različitosti mogu da vole.
 

Molim ,
za sunce u Tvojim
očima,
za dodir koji budi
treptaj života,
za Tebe jedina Ljubavi
moja.


Molim, da ruže ne venu
kao sećanje,
da nijednu suzu ne
puste više.


Molim, za Tvoje reči
satkane od želje,
za naše duše obojene
tugom.


Molim, da samoća
ne boli više,
da dođeš u moj svet,
da svaka nada postane
stvarnost,
da svaki tren sa Tobom
bude večnost.


Molim , da Tvoje ruke
otope led moga života,
da vreme izbriše boli,
da srce zakuca još jače.


Molim, da ne živim od
sećanja koja se gase,
da nikada, postane ZAUVEK.
Molim, molim za LJUBAV...
 

Back
Top