Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

...Moje srce uvek zaigra kada ti cuje glas
nemir u stomaku kada osetim da si tu
dan bez tebe je sumoran i tuzan. ...


:heart::heart:

tumblrlhuqkopalj1qe5yzq.jpg


:kiss:

nedostajes mi...
 
Smrt može biti samo jedno od ova dva. Ili, onom koji je umro nije ništa, ili je opet neka promena i seoba duše odavde na drugo mesto. U prvom slučaju, ako nema nikakvih osećanja, ako je sve kao dubok san, kada se spava i ništa ne sanja, ako je smrt, dakle, takva, onda je ona čudo od blagodeti jer sve vreme života i nije ništa drugo nego jedna neprospavana noć. U drugom slučaju, ako je smrt neka promena i seoba duše odavde na drugo mesto i ako je istina što se govori, da borave tamo oni koji su preminuli, zar nema veće sreće od ovoga - sresti se tamo sa Orfejem, sa Homerom. Što se mene tiče, ako je to istina, želeo bih i više puta da umrem. Šta bi ko dao da ispita onoga koji je protiv Troje podigao onu mnogu vojsku, pa Odiseja, pa Sizifa i hiljade i hiljade drugih. S njima se tamo razgovarati, biti s njima u društvu, ispitivati ih. To bi bilo neizmerno blaženstvo. Oni tamo, po svoj prilici, za ovakve razgovore ne osuđuju na život. No, vreme je da krenemo, ja u smrt, a vi dalje, kroz život. Ko od nas ide boljem, to niko ne zna.

Platon - Odbrana Sokratova
 
"Mi nismo atomi prašine koja se u oblacima bez cilja diže leti nad drumovima,
nego sićušni delovi beskonačnog mozaika kome ja ne mogu ni naslutiti smisao,
oblik ili veličinu, ali u kom sam, našao svoje mesto i stojim pobožno, kao u hramu!"

Ivo Andrić

http://1.***************/-fEKs4TPylrU/Tkq5uPinaxI/AAAAAAAABT8/aIS8q65lFlY/s1600/6a00e54efdd2b3883400e55217a32c8833-800wi.jpg
 
Mi smo oboje nalik na jedan osmeh davni,
i tako čudno slični ponekoj suzi jasnoj.
Možda je sreća samo što smo k'o nebo ravni
sišli sa istog voza na jednoj stanici kasnoj,
i pronašli u sebi da zajedno umemo
da dočekamo drumom i cvetanje i vetar,
pa da idemo bosi ... da idemo ... idemo ...
bez straha da l' postoji sledeći kilometar....

:heart::heart:

2281813248_52271f1eae_z.jpg
 
Obecala sam sebi da mi sreca nikada nece zavisiti od necijeg osmeha, dodira, poljupca.. Saplela sam se o vlastito obecanje.
Tvoj osmeh je sada dovoljan da popravi ceo dan. Tvoj dodir mi je postao kao droga. Odjednom mi je potrebna jedna doza Tebe, samo jedna
i da se osetim sigurnom, zasticenom, lepom, voljenom. Odjednom je postao neko moj, zaboravila sam na staro obecanje i tu sam gde sam.
Zapravo je lepo znati da postoji Neko ko ti moze izmamiti najiskreniji osmeh, uciniti da se osecas najvrednijom osobom na svetu, lepo je znati
da imas nekog takvog pored sebe. Nekog kao sto si Ti...
:heart2:

428360_174336096010505_123682864409162_268018_1824027509_n.jpg
 
Jutra sa Leutara - Jovan Dučić

Čovek ne mrzi drugog čoveka nego samo ako ga se boji, i zato mržnja i strah idu naporedo. Ako se čovek, naprotiv, ne boji svog protivnika, onda ga i ne mrzi, nego ga prezire. Stoga su ljudi koji puno mrze uopšte strašljivci, i imaju žensku ćud i osetljivost...
Mržnja zaslepljuje i najpametnijeg, tako da ovaj obnevidi za sve vrline koje bi mogao imati njegov protivnik; a ovo znači uniženje koliko za srce toliko i za razum onog koji mrzi. Smatrajući opasnim i najbezazlenijeg, on smatra najgorim i najnevinijeg. Mržnja tako izopači i najširi um, poremeti i najbolje obrazovanje, i iskvari i najčistije srce, da unese nered u celu čovekovu prirodu. Zbog ovog mržnja napravi nekog nemogućim u društvu, a nesnosnim čak i u njegovoj sopstvenoj kući.
Mržnja, dakle, najpre pogadja onog koji je nosi.

Ima strašljivaca koji u mržnji prema nekom čoveku omrznu i njegovu porodicu, i njegov narod, i njegov grad, i njegovu zemlju, i njegovog psa pred kućom. A kako mržnja raste utoliko više raste strah iz kojeg je ponikla, čovek najzad počne da živi u borbi sa prividjenjima. Što je čovek silniji po svom društvenom položaju, njegove mržnje bivaju sve mnogobrojnije, a za drugi svet sve opasnije. Kako uplašen čovek veruje da je sam sebi nedovoljan, on u strahu i mržnji počini prestupe ili zločine koje inače nikad ne bi počinio da nije mrzeo.

Drukčiji od drugih ljudi može biti čovek po boji kože, kose, očiju, stasa, obima, ali sve ovo ukupno malo znači. Pravi "drukčiji čovek" može biti različan od opšteg tipa pre svega po obrazovanju, a naročito po vaspitanju, što znači po navikama i ukusima. A ovo je zatim pravi antipod. Pogledajte koje ste ljude u svom životu mrzeli, i vi cete videti da nikog niste mrzeli zbog njegovih vrlina ili njegovih mana, nego, najviše zato što je bio drukčije izgradjen nego li vi ili vaši najbliži. Ako ovde nije mržnja ponikla direktno iz nečijeg straha pred jačim, ona je ponikla pravo iz neizvesnosti o nečijim sklonostima, i iz nerazgovetnosti nečije prirode, a to je uvek izvesna nesigurnosti koja može da postane i strahom. Zato ponova tvrdimo da mržnja potiče pre svega iz straha.
 

Back
Top