Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

I had felt: The dearest to me had been taken away from me, my children died or were just dying in my sight. And they had not been just my real children, with their eyes and bodies, their arms and voices – they had been my spriritual children and something mine that I have seen dying here and going away from me; they had been my art, my thinking, THE LIGHT OF MY EYES AND LIFE. More than that could not had been taken away from me. Life is a journey of oneself to one’s owns self, or at least an attempt of a journey, prediction of the path, to the Truth and all other beings.
...Za mene nikada nisi otisao, postojis, postojaces, veliko je nebo, cuvaj moje mesto...
Bejb, poslednje poglavlje Ti napisah
Dama herca i Kralj pika
dva deteta
bez imena, bez lika
Toliko te jos u meni ima
Za Vecnost Celu.
...Uzimam sto je moje...:heart:
 
tumblr_lhyu7tUrIf1qf385vo1_500_large.jpg


:heart::heart:

 
Onaj što grli ženu je Adam. Žena je Eva.
Sve se dešava prvi put.
Video sam nešto belo na nebu. Kažu mi da je to
Mesec, ali
šta mogu učiniti sa jednom reči i jednom mitologijom.
Pribojavam se drveća. Tako je lepo.
Mirne životinje mi prilaze da im kažem njihova
imena.
Knjige u biblioteci nemaju slova. Kad ih otvorim,
naviru.
Kad prelistavam atlas, ocrtavam oblik Sumatre.
Onaj koji pali šibicu u mraku pronalazi vatru.
Iz ogledala nas gleda onaj drugi.
Onaj što posmatra more vidi Englesku.
Onaj što izgovara Lilijenkronov stih ušao je u bitku.
Sanjao sam Kartaginu i legije koje su je opustošile.
Sanjao sam mač i vagu.
Blagoslovena neka je ljubav u kojoj nema onoga
koji poseduje ni one koja je posedovana, već
se oboje jedno drugom predaju.
Blagosloven neka je ružan san koji nam otkriva da
možemo stvoriti pakao.
Onaj što siđe na reku sišao je na Gang.
Onaj što gleda peščani sat vidi raspadanje carstva.
Onaj što se igra bodežom sluti Cezarovu smrt.
Onaj što spava je svi ljudi.
U pustinji sam video mladu Sfingu koju tek što su
isklesali.
Nema ničeg starog pod suncem.
Sve se događa prvi put, ali na večni način.
Onaj što čita moje reči izmišlja ih.
 
*Isprekidanim dahom , na staklu ,tvoje ime ispisujem. Od topline nastaješ, u hladnoći nestaješ.i više te nema..... Verovatno si se već umorio..od beskrajnih putovanja kroz misli moje ,pa si se sakrio tamo gde se sklopljenih očiju diše . Prstima po staklu šaram,ostavljam otiske svoje ...sa namerom nek se zna da mi sada nedostaješ... Nek svi znaju i nek niko ne zna...Da mi nedostaješ više od poslednje molitve nesrecnog čoveka ..više od dečijeg pogleda na prvo zimsko jutro... više nego što bih tvoja slutnja otkriti mogla, a moja čežnja i pomisliti smela . Rukom staklo brišem..odlazim da oči sklopim da te sretnem da te grlim...*:heart::heart:

305765_182140345194549_100001957542532_381037_8636  88296_n_large.jpg


 
Poslednja izmena:

Back
Top