Daj oprostaj... Oprostaj meni, jer pogreskom svojom dadoh ti krila da odes iz sveta koji bio je nas, i koji krojili smo sami...
Daj oprostaj samom jutru koje podarilo mi je zmijsku ideju da sebe prognam iz vlastitog raja koji okrecis bojama nase ljubavi...
Daj oprostaj samom sebi jer uprkos ljutnji i bolu koji osecas, u dusi si covek, bice koje me voli, koje se predalo meni, onako kako nikome nikada nije..Oprosti svom izboru sto za sebe odabrao si bice kojem podario si sebe, a to bice savrseno nije..
Daj oprostaj nasim danima, trenucima koji te sada, kao i mene proganjaju, oduzimaju san, svakodnevicu kupaju vodom beznadja, i bude suze iz krletke hrabrosti.
Daj oprostaj nama samima, jer jedno za drugo smo, vise no bilo koja rec sto mnozinsko je jedinstvo, i neraskidiva tajna koju emocije pisu..
Oprostaj daj...