Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

d666f9b4adcc56bcb8f129c4cb27f17b.jpg
 
:heart:
117317151_2712900342284818_6894918919953950473_n.jpg

Wishing you all the things you wish for yourself Love and laughter, happiness and good health When times are hard and you feel all alone Remember we're all family, we are our home This is the year we found so hard to bear Feeling lost in time, apart and scared But we will remember, we all pulled together Through bad times so many, oh the storms we weathered Wishing you the strength to come out of the dark To raise our eyes and feel hope in our hearts To know we will get through, to endure and ascend To hold each other's hands once again Life humbles and betrays the dreams in our eyes Breaks us into pieces, dims the lights We shall overcome and love will show the way Look for the helpers, God bless each day Wishing on the stars that peace hold you tight And hope and kindness lead you through the fight Yes we've cried but united we are one Our trials will not defeat us, we go on... Wishing you the strength to come out of the dark To raise our eyes and feel hope in our hearts To know we will get through, to endure and ascend To hold each other's hands once again Wishing you all the things you wish for yourself Love and laughter, happiness and good health When times are hard and you feel all alone Remember we're all family, we are our home We are our home, a wish for you...
@ Maria Daines/Paul Killington
 
103965372_2661182484123271_7283063774049461035_n.jpg

"Nije vam tuga isto što i žalost...
Nema to veze.
Žalost je vidljiva na licu, prepoznaje se u telu, opipljiva je i nekako merljiva.
Po njoj vas razaznaju, njome iskačete od drugih, podseća da traje, stalno opominje da se zaboravom ne otrgne...
Žalost je stroga, obavijena u crno... ponekad licemerno merljiva nekim vremenom, oročena danima.
Previše glasna i primetna, lako govorljiva o sebi i uvek spremna da u samosažaljenju zaroni u suze... Teška je žalost. Preteška, jer je i svoja i svačija.
Drugo je tuga...
Sakrije se iza osmeha, natera telo da se malo više ispravi, da poslednjom snagom produži korak... i ona nije merljiva.
Obuzme vam biće u trenutku, učauri se negde duboko u telu i ne da da se napipa.
Pronađe neko skriveno mesto. Sklupča se u fetus, čvrsto zatvori oči, zgrčena miruje, spremna da hibernira dok god se diše.
Tuga je varljiva, spretna da zavara. Ne podseća na sebe i drugi lako na nju zaborave. Ne haje zbog toga. Tako joj bude lakše.
Tuga je tiha i ćutljiva. Umotana u tišinu. Neprepričljiva.
Suze tuge su samotne, krenu iznenada, a negde duboko, duboko ispod očiju uvek se liju. Talože se skeletom presušenih reka...
Tuga bude ponekad lepršava... Pretoči se u boje. Da zavara sivilo ispod duge što izmami osmeh.
Jedino trenucima sreće odmeri se tuga...
Jedino sreća pokaže prazninu koju vreme napuni tugom...
Ne, nije vam tuga isto što i žalost.
Žalost je opipljiva, vidna, glasna i stroga.
Tuga je drugačija. Zavara osmehom i tek negde, ponekad, se nazre u oku...
Onda kad bude neoprezno..."

 

Back
Top