''Odakle dolazis, mališa? Gde je to "kod tebe"? Kuda hoćeš da odneseš moju ovcu?
On mi odgovori posle dubokog ćutanja:
-Kutija koja si mi dao ima tu dobru stranu sto moze noću da joj posluži kao kuća.
-Naravno. I ako si dobar, dobićeš i konopac da je danju vežes. I kočić.
Izgleda da je taj predlog zgranuo malog princa:
-Da je vežem? Kakva čudna misao!
-Ali ako je ne vežeš, odlutaće, pa ce se izgubiti...
Moj prijatelj prasnu u smeh:
-Ali kud hoćeš da odluta?
-Ma kud. Pravo ispred sebe...
Tada mali princ primeti ozbiljno:
-Ništa ne mari, kod mene je sve tako malo!
I sa malo tuge, možda, dodade:
-Pravo ispred sebe daleko se ne stiže...'