Породична домаћинства: основ здраве економије

Naravno privatnici . Država treba samo da pomogne ili da ne smeta mnogo.

Ulogu drzave, najvise vidim u kontroli.
Da se postuje propisani kvalitet, da se proizvodnja odvija na odgovarajuci nacin, kako niko ne bi odleteo u nebo. (mada su na tom planu uglavnom zakazali)
I mogu nekim oslobadjanjima, da olaksaju pocetak proizvodnje.
 
nemoj da pomaže......dovoljno je da ne smeta

Ulogu drzave, najvise vidim u kontroli.
Da se postuje propisani kvalitet, da se proizvodnja odvija na odgovarajuci nacin, kako niko ne bi odleteo u nebo. (mada su na tom planu uglavnom zakazali)
I mogu nekim oslobadjanjima, da olaksaju pocetak proizvodnje.

Bravo momci i devojke!
 
Demagogija... Po nepisanom pravilu, što se veći deo stanovništva bavi poljoprivredom to je zemlja bednija

Verovatno zato i nije napisano
Niko ne kaže da većina stanovništva treba da se bavi poljoprivredom, već da jedan deo koji ima uslova za to, treba te uslove da iskoristi za bavljenje ovom granom, jer ova zemlja, bogu hvala, ima plodne zemlje.
 
Problem je novac,a nasi seljaci nemaju novac niti ga daje drzava u obliku subvencija.Drugi to imaju i njihova roba je konkurentnija od nase.Posto nemamo visoke tehnologije koje oni imaju( npr.Holandjani) mozda bi se mogli za mesto na trzistu izboriti proizvodnjom zdrave hrane.Manji su prinosi,ali je to skuplja roba i ima potraznju.Ne bavim se poljoprivredom,ali mislim da bez otkupnih stanica i drzavnih subvencija za pocetak-ni tu zdravu hranu ne mozemo progurati za prodaju.
 
Одгајање поврћа и неких сората воћа може да се отпочне на мањој површини земље,па и на туђим парцелама.Ту не мора одмах да се има много капитала,али је потребан велики рад и доста знања.Као доказ за своју тврдњу могу поменути јагоде.Живићи истих се у почетку могу добити и бесплатно.
Ко је без посла неби ништа могао да изгуби ако би се бавио повртарством и воћарством.Могао би једино да из године у годину све више шири производњу.
 
Одгајање поврћа и неких сората воћа може да се отпочне на мањој површини земље,па и на туђим парцелама.Ту не мора одмах да се има много капитала,али је потребан велики рад и доста знања.Као доказ за своју тврдњу могу поменути јагоде.Живићи истих се у почетку могу добити и бесплатно.
Ко је без посла неби ништа могао да изгуби ако би се бавио повртарством и воћарством.Могао би једино да из године у годину све више шири производњу.
Koliko npr.kosta zakup tih parcela koje spominjes i koliki mora biti pocetni kapital?
 
Koliko npr.kosta zakup tih parcela koje spominjes i koliki mora biti pocetni kapital?

Izvinite sto upadam u vasu konverzaciju.
Ali koliko znam za parcelu od 50 ari, zasad jagoda(ne najbolji kvalitet, ali dobar), folija i sistem navodnjavanja, kostaju oko 2-3 hiljade evra, plus radna snaga da bere i odrzava 5-10 ljudi minimum i zastita u toku godine.
Zasad traje 3 godine, a radnici i zastita moraju da se plate svake, ako porodica nije dovoljno velika, za radnike verovatno treba odvojiti do 100 evra/dnevno, ali nisam siguran.
Puno zavisi od cene prodaje, moze da se zaradi, ali moze i da se pukne.
Prijatelj je radio dva zasada, nije lose prosao.
 
Јагоде се могу гајити без фолије и без наводњавања.Нормално је да се морају окопавати.
Мање количине кромпира производим годинама без хемије,а златицу повремено отресам у неки суд.
Све што успем да произведем на више од 30 ари је без употребе хемијских средстава.Но,то не значи да се могу потпуно изоловати од штетних материја,јер живим у граду а део земљишта је близу магистралних путева.
У неким срединама годишњи закуп за један хектар зрмље је 50 евра,а има и власника који ће дозволити коришћење земљишта и бадава.
 
Poslednja izmena:
Јагоде се могу гајити без фолије и без наводњавања.Нормално је да се морају окопавати.
Мање количине кромпира производим годинама без хемије,а златицу повремено отресам у неки суд.
Све што успем да произведем на више од 30 ари је без употребе хемијских средстава.Но,то не значи да се могу потпуно изоловати од штетних материја,јер живим у граду а део земљишта је близу магистралних путева.

Zavisi zasto gajis, ako gajis za sebe, onda moze, ako gajis za prodaju, onda je velika prednost uraditi navedeno i zbog kvaliteta i zbog kolicine ploda.
Krompir se isplati samo na velikim povrsinama, a da bi zaradio na mladom krompiru moras da prodas sve u veoma kratkom periodu kada je cena velika, a to cesto nije moguce, slicno je i sa jagodama, jer lokalne pijace obicno ne mogu da potrose vise od 3-4 hektara zasada jagode, ako i toliko, pa je potrebna dobra otkupna cena, nekog preradjivaca ili za izvoz da bi se zaradilo.
 
GDE ULOŽITI 10.000 EVRA: Gajite povrće

Gde da uložite 10.000 evra, koji biznis ima prođu i zbog čega, te u kom roku uloženo može da vam se vrati savetuju vodeći srpski biznismeni, direktori i vlasnici najuspešnijih domaćih kompanija.Direktor Imleka Slobodan Petrović predlaže ulaganje u poljoprivredu.

- U Srbiji kao da je pogrdno biti seljak iako imamo puno neobrađene zemlje. Ukoliko imate 10.000 evra, investirajte ih u poljoprivredu, odnosno povrtarstvo. Dovoljno je da imate hektar zemlje, nekoliko plastenika, PVC foliju – kaže Petrović.

Prema njegovom mišljenju, gajenjem povrća može da se bavi cela porodica, pa i deca.

- Sve što vam uspe od povrća iznesite na pijacu. Od te zarade, sigurno može da se živi. Ovde je drugi problem, što takav posao svi izbegavaju. Ljudi stalno misle da je za uspešan biznis neophodna neka fenomenalna ideja. Pre mislim da treba da budete vredni i uporni – dodaje Petrović.

Prvi čovek Imleka priznaje da u Srbiji nedostaje privatne inicijative iako smo ušli u sistem u kojem je daleko bolje raditi za sebe, nego za nekog drugog.
 
Ovo zavisi od velicine trzista.
Nama je preko potreban izvoz poljoprivrednih proizvoda, jer nase trziste ne moze da primi robu koja relativno lako moze da se proizvede.
A posto je to specificna roba, koja nema dug vek trajanja i mora odmah da se proda, dolazi do velikog snizenja cena i veoma male zarade, mozda cak i gubitka.
Mnogo zavisi od umesnosti proizvodjaca da tempira proizvodnju i proda kad je cena velika.
 
Ovo zavisi od velicine trzista.
Nama je preko potreban izvoz poljoprivrednih proizvoda, jer nase trziste ne moze da primi robu koja relativno lako moze da se proizvede.
A posto je to specificna roba, koja nema dug vek trajanja i mora odmah da se proda, dolazi do velikog snizenja cena i veoma male zarade, mozda cak i gubitka.
Mnogo zavisi od umesnosti proizvodjaca da tempira proizvodnju i proda kad je cena velika.
Zato postoje subvencije proizvodjacima od strane drzave,ali...da bi imala kod sebe pare u budzetu za takvu vrstu davanja,ostale ind.grane u toj drzavi moraju biti i te kako uspesne.
 

Back
Top