Породична домаћинства: основ здраве економије

kastelece

Aktivan član
Poruka
1.076
Проф. др Милан Ст. Тошић
Основ јаке економије је јако село, а основ јаког села су породична домаћинства. Зато, стоп тајкунизацији Србије!
Београд, 07.03.2013
Као увод у овај прилог да се наведу два случаја:
- пре око 50 година чувени професор Денкер је затражио да га избришу из чланства Академине науке Берлин. Разлог? Није се слагао са политиком некадашње владе ДДР (Источне Немачке) - био је као научник и човек против тога да се породична газдинства претворе у задруге и државна имања (као колхозе и совхозе у некадашњем СССР-у). Тада је већ тврдио: без породичних газдинстава, без правог домаћинског рада и односа не може бити узспеха у пољопривреди! Доказ за то дошао је већ после 10-так година: влада ДДР је морала да уведе строга ограничења за потрошњу меса, бутера...
- Баварска, једна од 15 покрајина Немачке, има најситнија газдинства у пољопривреди и спада у најуређеније (најлепше) покрајине. Лепоту и уређење ствара – пољопривреда. На основу тога Баварска привреда остварује огромне вредности преко туризма, услуга, промета, . . Сматра се да је та вредност већа од укупне вредности пољопривредне производње!


И одмах у наставку: где је Србија? Да се за ову прилику издвоје само три ствари:
- географски положај: Није измишљено, већ вишеструко потврђено: Србија има идеалан географски положај као центар за југо-исток Европе и везу ка Азији као најмногољуднијем делу света;
- природни (климатско-земљишни) услови: Не мање идеално за појам богате пољопривреде, за успешан одгој скоро свих врста биљака и животиња;
- традиција: још од доба Немањића (преко Карађорђевића и Обреновића) све до данашњег дана Србију су одржали – село и пољопривреда;

Последњих година Србију у погледу села заокупљају бар две групе брига:
- објективно пољопривредна газдинства у Србији су врло мала
: Шта се овде може очекивати? У природном процесу истовремено: нестајање најмањих и настајање све већих породичних газдинстава. Први и најважнији услов: регулисање закупа пољопривредних површина на бар 10-так година. Тада ће млађи и стручно образованији пољопривредни произвођач да обрађује 10 – 20 или више хектара, да их негује као да је - своје. На таквим површинама ће усмеравати „надградњу“ у виду нове стаје и већег обима сточарства, подизање воћњака, винограда, уводити наводњавање, чак и дораду бар једног дела оног што је сам произвео! Тада ће и такво, још увек по величини скромно домаћинство запошљавати не само домаћина, већ још 2 – 3 (по правилу) сопствене радне снаге!

- велика техничко-технолошка (али и – образовна!) заосталост: Пољопривредни произвођач (или – сељак) – то је „занатлија“ за најмање 10-так делатности! Колико због њиве (од орања, сетве и неге па све до жетве) још више због стаје, где сваком грлу стоке треба сваки дан вишеструко угодити не само храном и одржавањем здравља, већ много више од тога! Ко схвати тај обим мора да прихвати и потребу за вишеструким стручним образовањем и потребу да се већ стечено образовање стално допуњава!

- - - - - - - - - -

А будућност?
Општи појам будућности пољопривреде света (па и Србије) је исти: очувати здраво плодно земљиште и производити здраву (контролисану) храну! У целом свету је одавно прихваћена једноставна оцена: богат сељак – богата држава! То доказује велики број држава управо у Европи, почев од Аустрије, преко Немачке-Француске па све до Белгије-Холандије!

Брзо повећање броја људи света и потреба да се тај број обезбеди храном довели су до разних злоупотреба. Неке од њих су већ „одомаћене“ (вештачка ђубрива, средства за заштиту као прави отрови), док се неке упорно намећу (неконтролисане генетске промене као пример). Последица су појаве недефинисаних болести и све већа бојазност за здравље будућих генерације. Из тог разлога управо (западна) Европа намеће потребу за очувањем природних богатстава и производњом контролисане (здраве) хране. Холандија већ сада троши мање од 1/3 ђубрива у виду вештачких – све друго је из класичног стајњака!

У том погледу би Србија могла да „ускочи“ међу оне, који би постали водећи са производњом сигурне здраве хране не само за свој народ – то има велике шансе да постане сигуран будући стуб целе привреде! Да се придружи све сигурнијем појму: „здраво село - здрав народ“! Основу тога чини: помоћ државе за очување земљишта и онима који производе здраву храну! То се у ствари поклапа са појмом „одржива пољопривреда“! То је вишеструко одржавање: села и сељака, пољопривреде и здраве производње, важне привредне гране и државе у целини!

Извор: Српска магаза


Проф. др Милан Ст. Тошић
 
Jeste , ali odavno zdrava ekonomija nije cilj vladalaca Srbije.

Cilj je ekonomija u kojoj će se Srbija zaduživati dok ne ode na doboš.

Ima ovde mnogo istene, ali takodje treba istaci da porodicna domacinstva koliko god zdrava bila ne mogu sama da igraju na trzistu i neophodno im je da se na neki nacin udruze - e tu dolazi do izrazaja sva nasa glupost, inat i li nazovi te to kako hocete, jer uglavnom nisu u stanju da to urade - ociti primer su malinari koji svake godine strajkuju sto ih hladnjacari ucenjuju, umesto da se za sve ove godine udruzi par domacinstava proizvodjaca maline i napravi svoju hladnjacu.
 
Sa zemljom koju imamo i kakvog je kvaliteta, podnebljem i tradicijom sela, mogli bi biti izuzetno jaka zemlja. To se oduvek znalo. Zato je i uništavano selo decenijama. Imali smo mi i porodične zadruge i druge zadruge na principu udruživanja, i državne zadruge ali je sve studiozno upropašćavano i mlad živalj je odlazio sa sela. Pri svim tim promenama, koje traju već dugo, menjao se i mentalitet seoskog stanovništva. Naša nekad tradicionalna upornost, koja je ovaj narod prehranila i održala kroz vekove, se polako menjala i mešala sa gradskim jurećim mentalitetetom, pri čemu je gradski živalj brže-bolje usvajao odlike zapadnjačkog kapitalističkog i beskrupuloznog poslovnog ponašanja. Sa svetom se mora ići u korak, ali ne po svaku cenu. Česti odlasci u krajnjost izvitopere svrhu pa je ljudi i ne vide.
 
Jeste , ali odavno zdrava ekonomija nije cilj vladalaca Srbije.

Cilj je ekonomija u kojoj će se Srbija zaduživati dok ne ode na doboš.
To govori kakvi smo kao ljudi,kakvi smo kao drustvo,kao gradjani ove zemlje.Ti koje tispominjes su dosli u taj svet takve politike iz redova ovog naroda,to su bili nekada neki od nas.Njihov moralni pad jeste u stvari odraz naseg sveopsteg propadanja,a ponajvise moralnog.Kada je moral na visini,jak je i karakter pa se mnogo cemu covek moze suprostaviti;ali kad se ide linojom manjeg otpora,dodje se posle nekoliko decenija do svega ovoga sto danas imamo videti svakodnevno na stranicama crne hronike i prvim minutama ,,Dnevnika"

Sa zemljom koju imamo i kakvog je kvaliteta, podnebljem i tradicijom sela, mogli bi biti izuzetno jaka zemlja. To se oduvek znalo. Zato je i uništavano selo decenijama. Imali smo mi i porodične zadruge i druge zadruge na principu udruživanja, i državne zadruge ali je sve studiozno upropašćavano i mlad živalj je odlazio sa sela. Pri svim tim promenama, koje traju već dugo, menjao se i mentalitet seoskog stanovništva. Naša nekad tradicionalna upornost, koja je ovaj narod prehranila i održala kroz vekove, se polako menjala i mešala sa gradskim jurećim mentalitetetom, pri čemu je gradski živalj brže-bolje usvajao odlike zapadnjačkog kapitalističkog i beskrupuloznog poslovnog ponašanja. Sa svetom se mora ići u korak, ali ne po svaku cenu. Česti odlasci u krajnjost izvitopere svrhu pa je ljudi i ne vide.
Nije selo unistavano decenijama.Ispada da je dosao neko i unistio nam sela...neki Atila Bic Boziji ili Hitler sa svojim SS trupama za kaznjavanje.To smo tkdj.sami uradili sebi.Da se ne ponavljam,bila je tema o selu pre nekih godinu-dve i nasiroko se pisalo na tu temu.Bilo je dosta dobro napisanih postova.
 
Nisam rekla da je došao Atila ili neko drugi :lol: nego da je selo uništio način vodjenja politike i ekonomije unazad dosta decenija koji se nije brinuo za selo.
Selo nije uništio izvorni seljak.....da njega pitaš selo bi i danas postojalo, poljoprivreda i seljačka gazdinstva.
Naravno da je uništenju doprineo i naš mentalitet koji se usled svih promena takodje promenio te je upornost i žilavost seljaka postala inat i nemogućnost da se vidi zajednički interes.
 
Nisam rekla da je došao Atila ili neko drugi :lol: nego da je selo uništio način vodjenja politike i ekonomije unazad dosta decenija koji se nije brinuo za selo.
Selo nije uništio izvorni seljak.....da njega pitaš selo bi i danas postojalo, poljoprivreda i seljačka gazdinstva.
Naravno da je uništenju doprineo i naš mentalitet koji se usled svih promena takodje promenio te je upornost i žilavost seljaka postala inat i nemogućnost da se vidi zajednički interes.

Narodna Republika Yugoslavia je posle rata imala 90% seoskog stanovnistva i 91% nepismenih,a zemlja je bila razorena(infrastruktura), industrijski smo bili u ,,pelenama"i postojala je na trzistu potreba za razvojem svih industrijskih grana.Najvaznije da napomenem:bez obzira sto se drustvo naslo u komunistickom drus.sistemu gde nema privatne,preduzetnicke inicijative,nego sistemom rukovode odabrani rukovodioci sa kapitalom u rukama drzave;ovde se nezibezno drzava nasla u sistemu drzavnog mehanizma,pa je stoga...ogicno...i resenje se nametnulo po zakonima trzisnog mehanizma,tj.poslo se po jedinom mogucem resenju:ponude i potraznje.Drzava je morala po svim industrijama da se pocne razvijati,a na trizstu rada se pojavila ogromna potraznja za svim mogucim radnim profilima.Gde postoji potraznja,automatski ljudi odgovaraju ponudom,pa se tako pocelo masovno odlaziti sa sela i zapostavljati sve ono sto je seljak svojim radom iznosio kao svoju ponudu na trzistye.Odlazak sa sela je olaksalo sledece:masovno oduzimanje zemlje seljacima i prisilno odvodjenje u zadruge,otimanje roda sa zemlje i stoke,sudjenja kao piltickim i narodnim neprijateljima.Elektrifikacijom i urbanizacijom zivot je u gradovima postao daleko laksi nego ikada pre,a to je donelo jedno kolektivno ubedjenje da,,samo budala ne moze uspeti u gradu-pristojna plata i izvesna-seljaku je rod uvek neizvestan,skolovanje dece,vrtici,8 sati rada,godisnji odmori,13-ta plata...i sve te privilegije su ljude naprosto privukle da napuste selo.Dosla su neka,,moderna vremena" gde se vodi ,,moderan" zivot?Ime seljaka postalo je sinonim za nesto glupo i zaostalo,neprilagodjenog coveka koji ne zna u gradu ni ulicu da predje.Medjutim,odose,,moderna vremena",sad su neka jos ,,modernija",pa ko je na selu nece barem biti gladan.Danas,unatoc krizi koja nema resenje-naizgled,mnogima bi bilo najpamatnije da se vrate odakle su im roditelji dosli.Medjutim,nas mentalitet im to ne dozvoljava+nepomaganje drzave da se rad seljaka 100%isplati.Ako se tome dodaju zaparlozene njive,nedostatak znanja i mehanizacije-povratak je skoro nemoguca misija.
 
Narodna Republika Yugoslavia je posle rata imala 90% seoskog stanovnistva i 91% nepismenih,a zemlja je bila razorena(infrastruktura), industrijski smo bili u ,,pelenama"i postojala je na trzistu potreba za razvojem svih industrijskih grana.Najvaznije da napomenem:bez obzira sto se drustvo naslo u komunistickom drus.sistemu gde nema privatne,preduzetnicke inicijative,nego sistemom rukovode odabrani rukovodioci sa kapitalom u rukama drzave;ovde se nezibezno drzava nasla u sistemu drzavnog mehanizma,pa je stoga...ogicno...i resenje se nametnulo po zakonima trzisnog mehanizma,tj.poslo se po jedinom mogucem resenju:ponude i potraznje.Drzava je morala po svim industrijama da se pocne razvijati,a na trizstu rada se pojavila ogromna potraznja za svim mogucim radnim profilima.Gde postoji potraznja,automatski ljudi odgovaraju ponudom,pa se tako pocelo masovno odlaziti sa sela i zapostavljati sve ono sto je seljak svojim radom iznosio kao svoju ponudu na trzistye.Odlazak sa sela je olaksalo sledece:masovno oduzimanje zemlje seljacima i prisilno odvodjenje u zadruge,otimanje roda sa zemlje i stoke,sudjenja kao piltickim i narodnim neprijateljima.Elektrifikacijom i urbanizacijom zivot je u gradovima postao daleko laksi nego ikada pre,a to je donelo jedno kolektivno ubedjenje da,,samo budala ne moze uspeti u gradu-pristojna plata i izvesna-seljaku je rod uvek neizvestan,skolovanje dece,vrtici,8 sati rada,godisnji odmori,13-ta plata...i sve te privilegije su ljude naprosto privukle da napuste selo.Dosla su neka,,moderna vremena" gde se vodi ,,moderan" zivot?Ime seljaka postalo je sinonim za nesto glupo i zaostalo,neprilagodjenog coveka koji ne zna u gradu ni ulicu da predje.Medjutim,odose,,moderna vremena",sad su neka jos ,,modernija",pa ko je na selu nece barem biti gladan.Danas,unatoc krizi koja nema resenje-naizgled,mnogima bi bilo najpamatnije da se vrate odakle su im roditelji dosli.Medjutim,nas mentalitet im to ne dozvoljava+nepomaganje drzave da se rad seljaka 100%isplati.Ako se tome dodaju zaparlozene njive,nedostatak znanja i mehanizacije-povratak je skoro nemoguca misija.

E vidiš tu je greška države, resenje se nametnulo po zakonima trzisnog mehanizma....zato država i postoji, sa svim svojim resornim ministarstvima da kanališe i usmerava zarad opšteg dobra.

Ponuda i potražnja je normalna stvar i niko ne spori da je trebalo razvijati industriju. Ali država je ta koja je trebala da uvidi kuda će je to odvesti......to je sistem spojenih sudova i nije teško videti kud vodi toliki odliv žitelja sa sela. Da je tada država reagovala....da je reagovala pre 30 godina umesto da dozvoli da postoje propisi koji onemogućavaju dolazak na selo i omogućavaju birokratama da se iza njih sakriju.....sada bi.....bilo drugačije.
 
Poslednja izmena:
Da bi cvrčci prodavali svoje cvrčačke šarene stakliće , moraju postojati mravi koji će to plaćati.

Ta vremena su iza nas,, tako da će mnogi cvrčak morati nazad u mravlju družinu odakle mu je deda došao.

Zato mi ne prodajemo zemlju......ni mašine. Mada ćemo morati jedan kombajn da prodamo. I dalje obradjujemo sve parcele sa komšijom. Prosto nam sve vrste poštovanja koje osećamo prema zemlji i starima ne dozvoljavaju da pustimo da se njive zaparlože.Bar imamo gde da se vratimo...mada nikad nismo zaista ni odlazili.
 
E vidiš tu je greška države, resenje se nametnulo po zakonima trzisnog mehanizma....zato država i postoji, sa svim svojim resornim ministarstvima da kanališe i usmerava zarad opšteg dobra.

Ponuda i potražnja je normalna stvar i niko ne spori da je trebalo razvijati industriju. Ali država je ta koja je trebala da uvidi kuda će je to odvesti......to je sistem spojenih sudova i nije teško videti kud vodi toliki odliv žitelja sa sela. Da je tada država reagovala....da je reagovala pre 30 godina umesto da dozvoli da postoje propisi koji onemogućavaju dolazak na selo i omogućavaju birokratama da se iza njih sakriju.....sada bi.....bilo drugačije.

Pitanje je da li drzava to svesno uradila ili je to prosto bila nepredvidjena posledica odredjene odluke.
O tome mozda vredi raspravljati, ali ne znam da li je ovo pdf za to.
 
E vidiš tu je greška države, resenje se nametnulo po zakonima trzisnog mehanizma....zato država i postoji, sa svim svojim resornim ministarstvima da kanališe i usmerava zarad opšteg dobra.
Fale ti osnove ekonomije,ali one realne,prave klasicne ekonomije.Zadatak drzave nije to sto ti spominjes,nego je prvenstveno da pruzi fizicku zastitu svojim gradjanima,kako njihovim zivotima tako i njihovoj imovini.Da bi drzava to uradila,ona mora imati mehanizme koji ce to osigurati:policiju,vojsku,zakone,pravosudna tela koja ce ih doslovce postovati i primenjivati,lekare koje ce brinuti o zdravlju tih gradjana,vatrogasce,sanitarce.... i sve ostale neophodne organe koji omogucuju jedno normalno funkcionisanje zivota-kako pojedinca,tako i logicno i celog drustva.Gradjani su duzni da plate drzavi porez za obavljanje te zastite,tj.te privilegije da uzivaju normalan zivot.Da bi imali odakle da plate i drzavi njen deo,oni moraju negde ekonomski delovati.Vizuelno receno,to mesto zovemo trziste.Trziste funkcionise po svom mehanizmu delovanja,kao i svaki drugi zivi organizam.Trziste je zivo,ono nikada ne spava i uvek deluje po zakonu ponude i potraznje.Od kad je pocelo potrazivanje i ponuda na trzistu niko od nas ne zna sta ce se sve danas desiti ili sta ce se izdesavati na trzistu u buducnosti,ali ono najbolje funkcionise kada je slobodno tj.nema intervencije u obliku drzavne intervencije ili intervencija nasilnih od strane pojedinca ili interesnih grupa(pricam o monopolu koji se tkdj.pojavljuje putem drzavnog protekcionizma).Nemoguce je omesti zakon ponude i potraznje,a da se kasnije ne ispostavi los rezultat.Tako je bilo i kod nas;dakle drzava je isla putem kojim je isla i to se nije moglo zaustaviti nekim dekretom.Najbolji primer za to jeste najpre oduzimanja zemlje seljacima,a potom vracanje zemlje seljacima.To je nesto sto se mora prihvatiti kao neporeciva istina,dakle ponudjeno-potrazeno i ima li balansa i u kojoj meri.Ne moze drzava nikome od nas narediti da sad ode da zivi u napustene zaseoke na Staroj Planini i da tamo cuva ovce.Ljudi sami odredjuju svoje migracije i idu uvek tamo gde misle da ce im biti bolje.

Ponuda i potražnja je normalna stvar i niko ne spori da je trebalo razvijati industriju. Ali država je ta koja je trebala da uvidi kuda će je to odvesti......to je sistem spojenih sudova i nije teško videti kud vodi toliki odliv žitelja sa sela. Da je tada država reagovala....da je reagovala pre 30 godina umesto da dozvoli da postoje propisi koji onemogućavaju dolazak na selo i omogućavaju birokratama da se iza njih sakriju.....sada bi.....bilo drugačije.
Pre 30 godina,tj.pocetkom 80-tih mi smo mislili da smo najzaostalija zemlja na svetu,a imali smo bolje uslove za zivot nego vecina ljudi na Zapadu.Imali smo takve plate i takav standard,a da nicim to nismo bili zasluzili.Ta je drzava vodila politicki mir u zemlji i ekonomsku stabilnost tako sto je uzimala kredite,jer iz svog profita takav standard ne bi imali sigurno.Dakle,da zakljucim,u to vreme nije bilo moguce poceti,,restartovanje"mozgova vecine gradjana ove zemlje.Sto se tice birokratije,nju upravo sada,ovih dana pokusavaju resiti u USA,pa ne ide nimalo lako,tj.ne ide nikako.Budzet je skresan,ali onaj ko ga krese,taj ce visoku cenu platiti na izborima.Daleko od toga da je to jedno veliko,veliko zlo,ali to je za ovo nase drustvo jedan ipak manje vazan problem.Nije birokratija kriva za ovo,nego vrh drzave koji je konstantno mesao prste u slobodno delovanje ekonomije.Birokratija je bila samo jos jedna stavka koju su namirivali iz nasih plata.
 
Trebalo se jacati zadruge posle 5. oktobra a ne prodavati imovinu nekim biznismenima.

I te velike zadruge koje imaju i masine, skladista da idu na svetsko trziste.

Problem je vreme, svako ko ne upravlja zemljom kako treba vremenom ce poceti da gomila gubitke i morace da je proda drugome,nekome ko zna kako da iskoristi zemlju.

Obicno kad nesto nestane, ne postoji nacin da se vrati u istom obliku. Medjutim pojavljuju se ljudi koji samostalno ili u zajednici obradjuju velike povrsine zemlje, cak u toj meri da im je potrebna strucna pomoc da to rade, oni ce vremenom usavrsavati svoju proizvodnju i obnoviti nasu poljoprivredu, ali vreme...
 
Tekst je najobičnija demagogija, evo objasniću kratko kako i zašto. Najgore je kada postoji mnogo malih poljoprivrednih poseda kao što je to bilo kod nas i još uvek postoji u malo manjoj meri. Takvi mali podeljeni posedi daju manje prinosa koji su različitog kvaliteta i cena im je veća pored toga što im je kvalitet lošiji. Sadašnji poljoprivredni proizvodi iz Srbije su skoro najlošijeg kvaliteta u Evropi i nisu ni za šta, prema tome moramo da raskrstimo sa našim zabludama
 
Poslednja izmena:
Naprotiv.Najbolje za državu , a i za porodicu je kad proizvodi sopstvenu hranu i nešto viškova proda na tržištu.

Zdrava hrana ima mnogo veću vrednost od one koja je proizvedena u plastenicima ili na brojlerskim farmama.
Većinu prihoda potrebnih za opstanak, gazdinstva mogu ostvariti proizvodnjom energenata, biodizela i bioetanola.

Takvo gazdinstvo daje novac državi umesto da traži od nje nekakve subvencije.


Sustainable je budućnost planete, a ne samo Srbije
 

Back
Top