Породице са више деце

А да ли ти је критеријум шта је боље, не шта мање кошта, мислим да бих се тиме руководио, а не само ценом дипломе.
Нешто ми је то превисока цифра кад се зна да ручак у мензи кошта 30дин.Јефтиније без ибзира на величину шерпе и број чланова укућана и њихов апетит. Углавном, гледао сам емисију о нашим клинцима који студирају преко, Мађарска, Румунија (ебга-ЕУ) и то им је јефтиније, а факултети са референцом за посао, па и даље школовање.
Поента је да не можемо да израчунамо тачно трошкове ђака-студента јер је то један континуирани процес, који траје деценијама :))
Ako koristi tri obroka u menzi, to je onda blizu 5000, dom je 2-3000, tu su još i knjige, skripte, računam na to ukupno 100 evra. Treba da ima i neki džeparac, pa mislim da je 100 evra minimum jer od tih para treba i nekad da dođe kući, plati autobus, voz, kupi nešto od sredstava za higijenu. Ne može jeftinije. Tu ne računam garderobu, a i izlasci teško da će se uklopiti u tu cifru.
 
Mislim da su višečlane porodice, a tu podrazumevam 3+dece mnogo skromnije i strpljivije, deca nauče da dele stvari, da se pomažu i da uče jedan od drugog.
Uopšte ne mislim da je finansijski momenat glavni i presudan (iako danas prilično bitan), već taj da ukoliko oba roditelja rade, posvećivanje deci je onda stvarno minimalno. Jedni uslov za tako nešto je da jedan dobro zarađuje ili da su situirani, pa drugi ne mora da radi i može da se posveti deci.
Ja sa moje dvoje sam imala čitave vratolomije i kombinatorike da bih uklopila muzičke škole, sportove, jezike, a ponavljam nas dvoje (muž i ja) +baba i deda koji su uskakali kad god je to bilo potrebno. I to je sve za dvoje dece, a gde su 3,4....?
Oko toga da treba prvo obezbediti sve preduslove, neću ni da komentarišem, jer je to potpuna besmislica i ako tako gledamo pola ljudi ne bi ni imali decu. Smešno!
Pojedinci su čak došli i do studija i plaćanja školarina-apsurd! Pa da mu nađem i posao pre nego što se rodi?
 
Mislim da su višečlane porodice, a tu podrazumevam 3+dece mnogo skromnije i strpljivije, deca nauče da dele stvari, da se pomažu i da uče jedan od drugog.
Uopšte ne mislim da je finansijski momenat glavni i presudan (iako danas prilično bitan), već taj da ukoliko oba roditelja rade, posvećivanje deci je onda stvarno minimalno. Jedni uslov za tako nešto je da jedan dobro zarađuje ili da su situirani, pa drugi ne mora da radi i može da se posveti deci.
Ja sa moje dvoje sam imala čitave vratolomije i kombinatorike da bih uklopila muzičke škole, sportove, jezike, a ponavljam nas dvoje (muž i ja) +baba i deda koji su uskakali kad god je to bilo potrebno. I to je sve za dvoje dece, a gde su 3,4....?
Oko toga da treba prvo obezbediti sve preduslove, neću ni da komentarišem, jer je to potpuna besmislica i ako tako gledamo pola ljudi ne bi ni imali decu. Smešno!
Pojedinci su čak došli i do studija i plaćanja školarina-apsurd! Pa da mu nađem i posao pre nego što se rodi?
...ожениш га/удаш је ...
Па још ако су кћери да се удају по реду.
:mrgreen:
 
Broj dece u jednoj porodici je stvar njihovog izbora, kao što su kontracepcija i abortus stvar izbora.
Materijalno siromaštvo i bogatstvo porodica ne određuju se prema broju dece.
Kao što je nekada bilo uobičajeno da u porodici ima mnogo dece, tako je i sada aktuelno da bračni parovi imaju jedno ili dva deteta.
Ponekad je jedinče u kući veća briga nego petoro-šestoro dece. Sklona sam da mislim da su jedinci hendikepiraniji od one dece koja imaju više braće i sestara.
Na mene su podsvesno uticali američki filmovi u kojima se prikazuju velike porodice sa velikom kućom, velikim travnjakom i velikim automobilom.
E sad, to što nisam Amerikanka, ne sprečava me da budem srećna sa troje dece i manjim stanom. A da li su deca zadovoljna što nemaju više, jeste priča za sebe.
Učim ih da čovek nije onaj koji ima mnogo, već onaj koji jeste mnogo.
 
Шта мислите о породицама са петоро и више деце и да ли се и колико сусрећете са њима?
Мислите ли да су сви сиромашни, ретроградни, да нису упознати са мерама контрацепције или да су то људи који истински желе велике породице и добро се брину о њима? Знам да је свака генерализација бесмислена па ме више интересује да ли мислите да је и сада могуће имати веееелику, здраву и срећну породицу?

Naravno da se ne srecem sa njima. Zivim u Srbiji, a ne u oblacima. Mnogo volim decu. Poznajem ih sa najvise troje, a jednu porodicu sa cetvoro i oni imaju mnogo (veoma mnogo) finansijskih mogucnosti, pritom i ne zive u zemlji.
Nije poenta u stancovanju, ako ces od njih da napravis sirocice.
U nasoj zemlji su oni sa petoro i vise u 99% slucajeva sirotinja. Nazalost.
 
Smatram da odgovorni roditelji treba da deci omoguće školovanje na fakultetu - a to košta!
Deca možda neće iskoristiti tu mogućnost ali se to unapred ne može znati.
Zato roditelji moraju biti spremni za školovanje dece na fakultetu. Kada se tako gleda malo ko ima stvarne mogućnosti za više dece.

Slažem se sa tim, samo što postoje brojne mogućnosti, bar za one koji žive u velikim gradovima. Sa druge strane, tu su domovi, a krediti i stipendije koje država daje (skoro ) svim pristojnim studentima pokrivaju troškove smeštaja, hrane u menzi i markice. Što se džeparca tiče neki novac biste deci davali i da žive sa vama, pa taman i da se ne školuju, a da ne napominjem da je veliki broj kolega i koleginica sa faxa i radio honorarno raznorazne poslove, iako većina njih i nije bila u situaciji da mora, naprosto extra novac uvek dobro dođe.
Neko je pomenuo i da su privatni fakulteti jeftiniji, mada je to diskutabilno, ali ajde, čak i oni daju stipendije i raznorazne olakšice za plaćanje kod najboljih studenata.
Sve ovo podrazumeva da su deca redovni studenti, zato što nikad nisam razumela roditelje koji se zadužuju i podižu kredite da bi platili još jednu obnovu godine deci koja sa svoje strane nisu uložila nikakav trud. Postoje zahtevni i manje zahtevni i privatni i državni fakulteti, ali ne postoje fakulteti koje je nemoguće završiti.
 
То су сад дисбаланси жеља и могућности родитеља, поверења у дететове способности, а и сама деца нису у таквим причама нарочито озбиљна...
Мени су боље приче оне као шта ће са 19., да осети студенстки живот. Као, нема везе да ли ће да буде успешан, него да осети...то не капирам.
 
Poznajem nekoliko porodica sa cetvoro i petoro dece...nisu ni ludi ni zatucani niti neobrzovani, vec su zeleli da imaju toliko dece. Tj ovi sa petoro zeleli su da stanu sa cetvrtim ali se desilo i peto. Oni su malo losijoj finansijskoj situaciji, ali u principu puno pruzaju svojoj deci. Prvih cetvoro su dobri djaci, bave se sportom i svi sviraju neki instrument. A peto je jos malo.

A ove porodice sa cetvoro dece prilicno dobro funkcionisu. A i finansijski sasavim dobro stoje. U takvim porodicama postoji i pravilo koje se samo nametne, a to je da se deca izmedju sebe cuvaju i pomazu u svemu. A kada se svadjaju, nije za javnost. Uvek je kod njih u kuci bucno i uvek neka rasprava medju decom.
 
http://forum.krstarica.com/showthre...a-puno-dece-gladuju-!?p=24703759#post24703759
O ovome sam pričala. Ne kažem da ne treba omogućiti adekvatnu socijalnu zaštitu svim ugroženim kategorijama društva, ne kažem ni da porodicama nije potrebna veća podrška države, ali sama ideja da (samo) zato što neko ima više dece treba da ima prvenstvo u svemu, i to prvenstvo od onih koji bi trebalo da mu pomognu ( jer nisu sami voljni da se "žrtvuju" za natalitet, pa nek bar svoj deo "plate") čini višestruku štetu samoj želji ljudi da budu u višečlanim porodicama.
Kada sam govorila o podršci države, mislila sam na smisleno uređenje iste koje bi olakšale život svim njihovim stanovnicima, bez obzira na " reproduktivni status". Mislim konkretno na beskrajno, beskonačno i podjednako besmisleno čekanje u redovima, zamajavanje sa birokratijom i tome slično. Ne mislim da bi država u kojoj gotovo trećina stanovništva prima penziju trebalo da daje penzije ženama koje odluče da rode treće ili četvrto dete. Ne mislim da je mama koja ima troje dece " više " mama od one sa dvoje pa joj zbog toga treba dati platu. Ne mislim da se iko odlučuje da ima decu " zarad države". Ljudi imaju više dece zato što ih to ispunjava.
Postoje ljudi sa jednim detetom i ljudi sa četvoro dece koji ne mogu da priušte fakultete. Postoje divni ljudi, uspešni u svojim oblastima, sposobni da se sami izdržavaju bez fakulteta, i ljudi koji su sa završenim fakultetom godinama na birou.
Roditi dete ne znači izneti trudnoću do kraja i time dati svoj doprinos društvu. Imati dete znači brinuti o njemu i voleti ga, prići kroz sve dečije bolesti, nespavanja, prebrinuti operacije krajnika, bruha, astmu, alergije i brojne druge stvari od kojih vas bar neka zadesi sa svakim detetom. Imati dete znači dati sve od sebe da se podstakne ono najbolje u njemu i truditi se maksimalno da mu omogućite sve što možete. Ukoliko u slučaju više sile, poput rata, kriza, ne budete u trenutku da mu za dvadeset godina nešto pružite ne znači da ste loš roditelji ili da niste ni trebali da ga rađate. Ali da, biti odgovoran roditelj znači da treba uzeti u obzir i to da li ćete biti u mogućnosti da budete uz to dete. Svakoga mogu da zgaze kola dok prelazi ulicu, ali je statistički verovatnije da ćete biti sa detetom do punoletstva ako ga dobijete u dvadesetim ili tridesetim nego u pedesetim.
Kad god vidim ljude sa puno dece poželim da i mi imamo dovoljno hrabrosti za tako nešto. Svi ti ljudi se lavovski bore i mislim da je neopravdano da budu suočeni sa predrasudama i nipodništavanjem.
 
Poslednja izmena:
Па, они људи ни не рачунају на неку помоћ државе и олакшице које могу мачку ореп.
Мени је неумесно имати петоро деце јер би у том сл. требало да будем бродовласник, у супротном, добију од чике бомбону, ал нек остану код своје маме и тате.
Ја бих усвојио стотину деце, није проблем, то захтева заисте предуслове, на пример да живим милион година да бих се сваком од њих посветио онако како ја сматрам и како детету треба.
 
Ali najgluplje moguce izgovore citam kako deci treba placati silne pare za fakultet i slicno. Pa ti fakulteti sto platite mogu samo da okace diplome o klin i da rade u trafici...
A koliko sam upucena, jos uvek postoji neki budzet na drzavnim fakultetima? Valjda je nesto i do te "dece"..i da li su vredna, pametna i sposobna a ne samo da cekaju da im mame i tate kupe diplome..

A i danas svako zeli da zavrsi fakultet, ne samo onaj ko je sposoban za to. Znam ih par, jedva su srednju skolu zavrsili, i to treci stepen..pa posle kao polaze se razlika pa se upisuje megatrend i slicna srranja, i naravno cim se plati, zavrsi se, pa makar glava bila prazna..i onda lepo mogu sebe da nazivaju "akademskim gradjanima", dok sede kuci kod mame i tate i cekaju dzeparac..jer im je ispod casti da rade posao za koji su sposobni, nego tripuju kako ce da budu neki tamo menadzeri i sefovi :lol:
 
Slažem se sa Sally, u ovoj državi je moguće da praznoglavac postane dr. nauka, samo ako ima ko da ga finansira (ne bih sada imenovala pojedine poznate političare:confused:). Zato mi je smešno da pričamo na temu finansiranja studija nerođenog deteta/dece, a nemamo pojma da li će to dete biti sposobno za to i da li će uopšte želeti da studira. Lepo je biti ambiciozan, naročito roditelj i preko svoje dece, ali potpuna glupost.
Mnogi roditelji ne mogu da prihvate da njihova deca nisu za škole i knjigu, pa ih guraju po svaku cenu u to, a ne shvataju da na taj način možda uništavaju njihovu sreću. Možda bi ono bilo savršeno srećno kao vodoinstalater ili krojačica, ali ovde je to valjda pitanje prestiža, a ne kapaciteta i inteligencije. Zašto je sramota da neko zarađuje na najpošteniji način radeći neki zanat koji mu leži ili obrađujući zemlju? Ali ne, daj samo da se dokopam Beograda i neke kancelarije, pa makar buđave i ušljive, ali što kaže Sally samo da se zovem neki menadžer:roll:
 
Људи који имају само једно дете, од њега очекују све - да буде добар ђак, да студира, да се добро запосли, да им остави унуке...
Са те стране је много лакше деци из вишечланих породица - једно воли да учи, друго не али воли да црта, треће нешто свира, четврто ништа од тога али је добро и послушно.
Лакше је и родитељима, добију све, али не од истог детета.
 
Људи који имају само једно дете, од њега очекују све - да буде добар ђак, да студира, да се добро запосли, да им остави унуке...
Са те стране је много лакше деци из вишечланих породица - једно воли да учи, друго не али воли да црта, треће нешто свира, четврто ништа од тога али је добро и послушно.
Лакше је и родитељима, добију све, али не од истог детета.

Ja imam samo jedno dete a ocekujem od njega, tj. nje samo da bude srecna!
 
O porodicama koje imaju vise dece mislim da su bogate, bez obzira na finansijsku situaciju.
Poznajem dosta porodica koje imaju vise dece, najcesce troje. Imam komsinicu koja ima 2 para blizanaca + jedno "solo". Uvek kad ih vidim u meni probude neki lep osecaj i izmame mi osmeh, kako god da se u tom trenutku osecam!
Sestra od strica mog muza ima 11-toro dece. Da, dobro ste procitali, 11. Zive na Floridi, ona je prevodilac, i objavila je nekoliko svojih knjiga. Tata im je stomatolog, tako da im nije lose. Imaju tri dadilje, jednu stalno zaposlenu med. sestru...
Nikada necu zaboraviti svoje uzbudjenje kad sam trebala da je upoznam, kao ni odusevljenje njenom skromnoscu i lepotom!
 
Људи који имају само једно дете, од њега очекују све - да буде добар ђак, да студира, да се добро запосли, да им остави унуке...
Са те стране је много лакше деци из вишечланих породица - једно воли да учи, друго не али воли да црта, треће нешто свира, четврто ништа од тога али је добро и послушно.
Лакше је и родитељима, добију све, али не од истог детета.

Ово и јесте најчешћи случај са јединцима, бар оним које сам ја упознала.
Или превише родитељи захтевају од њих или им толико све дозволе и толеришу и када ништа не раде.

Зато јесте лепо имати макар још једног брата и сестру да нас подстичу да и ми будемо бољи.
Постоји неко здраво такмичење међу децом, оно природно као када се мачићи или штенци као бију и грицкају,
а после ипак заједно пајке. (моја маца чека мачиће па ми паде ово поређење напамет :) )

Познајем само једну породицу са четворо деце, они су прилично богати, тј. отац ради и има своју фирму,
а мама је код куће са децом. Ово што је неко овде написао да се људи одмах ишчуђавају оним породицама које имају више од троје деце, то је у најмању руку непристојно, али ме не чуди зато што се овде ишчуђава свему што не прати неку општеприхваћену слику како треба да изгледа једна породица.

Лепо је у начелу имати велику породицу, али то изискује доста новца, данашње време намеће неке нове ствари, и то не из хира (прескупе патике, мобилни) него да не би остали слепи код очију, зато што тек тада неће имати никакву перспективу ни овде а камоли у иностранству. Врло битан је и стамбени простор и углавном је лакше онима који живе ван града или у кући,
која може и да се надогради.
А ови што причају да је студирање бесплатно, нека се уозбиље и нека не пишу о њиховом времену, него нека питају неког
данашњег студента на буџету колико је стварно бесплатно школовање у Србији.
 
Nijednoj državi na svetu, pa ni Srbiji, nisu potrebni isključivo lekari, inženjeri, arhitekte i td, a vi zapeli studiranje, pa studiranje. Mislim da je mnogo teži put izvesti to dete do studija i fakulteta. Na zapadu se tada (sa 19-20god) smatra već odraslom osobom i verovatno mnogo samostalnijom nego kod nas. Osim toga, tamo se ne podrazumeva da roditelj plati školovanje, čak i ako ima mogućnosti, već se deca zadužuju i ulaze kredite, pa tako opterećena otplatom počinju svoj život. Tako malo više cene pare za školovanje, pa posle posao, jer moraju da rade da otplate dugove.
Ne kažem da je to način, ali se ovde mnogo toga podrazumeva...pa i to da roditelj finansira studije.
 
Добро, не будите срца каменога. Жена је рационална и упис детета на факс јој је нешто о чему сви размишљају у породици, још мало па ће уписи.
Како бисте ваших троје-троје петоро објаснили сутрадан да не могу сви да се школују, а реално је то врло тешко са већим бр. деце.
Реалан проблем. Сви су добри ђаци, а нема за све. И мушки су, становаће на грани, вероватно, кад је мало треба му кревет, па засебна соба, па ред је, па онда шта, нека се сналази...Не морају сви ни да имају где да живе или са родитељима до 50, :)))

Успут, гајите неосноване илузије о неразмажености "Западне деце", врло се то променило са новим генерацијама...
 
Poslednja izmena:
..razvigore, nas je troje, svi smo zavrshili fakultete, ja krajem devedesetih, sestra pochetkom veka, brat skoro..
..drzavne, na budzetu, bez doma, menze etc - troshkovi su se svodili na gsp i udzbenike..

..dodushe, realno, petoro na megatrendu, u iznajmljenoj garsonjeri blizu istog - jesu troshak,
narochito kad podvuchesh crtu posle 10-15 godina koliko je najmanje koliko treba da prodje od kad najstariji upishe pa dok i najmladji krene na faks.. :roll:
..ne dobije chovek 4-5-6 dece odjednom, pa da su svi u istoj fazi troshkova i aktivnosti i vrste paznje i vremena koji su im potrebni..


..ocemo li se maknuti od materijalnog, svi su se slozili da je to preduslov odgovorno planiranog roditeljstva..?
 
tu neko mora da trpi
pre svega majka koja u tom slučaju teško da može da bude zaposlena
ako jeste onda bi verovatno trpela deca
ćale bi morao dobro da rmbači i zarađuje
to možda na selu gde svako ima svoja zaduženja
ili ako stvarno imaju neki biznis pa da su svi uključeni
u običnom životu mislim da je to besmisleno
 
evo recimo moji u familiji imaju troje
sreca sto je redoled 15-9-2
pa je svako dete doslo na red i funkcionišu ok
jer su relativno obezbedjeni a takav je posao da keva je uglavnom kod kuće
a opet su večito u haosu što se tiče organizacije
e sda zamišljam još da su u tipičnij situaciji da oboje rade 8-16 i da žive od 2 prosecne plate
 
a i kad smo kod razmašenosti
ovde uglavnom većini po postovima
sve funkcioniše ko švajcarski satić i sve je skrojeno po meri
hoću reći nema nerazmažene dece, nema dece bez i neosnovanih potreba i želja
i ne znam nisma video tu sterilnu porodicu gde su svi srecni sa 3 obroka i plaćanjem prijemnog za fakultet

- - - - - - - - - -

Ja imam samo jedno dete a ocekujem od njega, tj. nje samo da bude srecna!

dok god je to tvoj kalup sreće i dok tebe ne unesrećuje

ništa lično, ovo je tipčno razmišljanje koje stoji iza ovakve izjave
 

Back
Top