Porijeklo imena "Srbin"

Naselili su Bohemiju/Saksoniju. Dakle Luzica i zapadna Ceska. Sto se tice 0.1% PH908 u italiji, to moze da bude nekoliko pojedinaca.
a zašto je srpska R1a dominantna R1a u Italiji i na potezu Italija Bohemija a ne hrvatska R1a?

alhig7wye8.jpg


e4953fddd303f55b67a0233b94b8fe22.jpg
 
Pa hoces li da kazes da luzicki Srbi nijesu Srbi? (iz Bojke)
mislim da nisu...njih ima jako malo...i oni su tek kasnije u vreme romantizma uzeli naziv Srbi......to je bilo ime koje su našli u nemačkim arhivama kao bitno u ranoj istoriji

oni Srbi koji su ostali u Bojki (to je Bohemija i Bavarija a ne Lužica koja je severnije) ostali su izginuli ratujući sa Francima a preostali se utopili u Bavarce i Čehe...
 
mislim da nisu...njih ima jako malo...i oni su tek kasnije u vreme romantizma uzeli naziv Srbi......to je bilo ime koje su našli u nemačkim arhivama kao bitno u ranoj istoriji

oni Srbi koji su ostali u Bojki (to je Bohemija i Bavarija a ne Lužica koja je severnije) ostali su izginuli ratujući sa Francima a preostali se utopili u Bavarce i Čehe...

To nije tacno...pleme Srbi su spomenuti na Lab i Luzicu u franackim analima, ajnhard itd u 7. 8. 9. vijeku.

Region Bohemija je siri pojam u 9. vijeku nego danas, i obuhvatio djelove Lusatije.
 
nemaju oni nešto puno zajedničko s nama...to je svega 60 do 80 hiljada ljudi čiji su govor i narodna nošnja i DNK i kultura mnogo bliži Česima nego nama..

Govor ima specificne zajednicke dodire sa nasim:

Srp: Dje Sorb: Hdze
Srp: Djed Sorb: Dzed
Srp: Što Sorb: Što
Srp: Vidji Sorb: Widzi
Srp: Činiti Sorb: Činić

Ove rijeci ne koriste ni Cesi ni Poljaci

Kao i zvuk "Ł" "-ao", sto se pojavljuje osim kod njih i Poljaka samo kod balkanskih Srba. Imał = Imao

Dakle laz je da luzickosrpski nema posebne veze sa balkanskosrpskim.

Isto tako i luzickosrpska kultura je povezana sa balkanosrpskim. Njihove stare muske kape su nalik crnogorskoj i krajiskoj kapi, i njihov najveci obicaj "vaskrsni jahaci", je jasan dokaz njihovog stepskog porijekla, kao kod balkanskih Srba.
 
У сваком случају Александар Лома говори да лужички показује неке особености под којим су се развили источни језици а не западни тако да је ставио порекло Срба и једних и других са истока. Седов и руска археологија такође јер северни Срби доносе културне особености са Дунава.
Мавро Орбин је чак ставио у 4. век директно из азијске Сарматије део је завршио преко Дунава други продужио на север и највероватније ће тако и бити. Јер северни српски етноним расте и доживљава експанзију од 7-9 века а требао би бити преполовљен и ослабљен.
 
Govor ima specificne zajednicke dodire sa nasim:

Srp: Dje Sorb: Hdze
Srp: Djed Sorb: Dzed
Srp: Što Sorb: Što
Srp: Vidji Sorb: Widzi
Srp: Činiti Sorb: Činić

Ove rijeci ne koriste ni Cesi ni Poljaci

Kao i zvuk "Ł" "-ao", sto se pojavljuje osim kod njih i Poljaka samo kod balkanskih Srba. Imał = Imao

Dakle laz je da luzickosrpski nema posebne veze sa balkanskosrpskim.

чеш. kde, пољ. : gdzie
чеш. děd, пољ. dziad
чеш. vidět, пољ. widzieć
чеш. činit, пољ. czynić

Горњолужичко što је, у западнословенском контексту, архаизам сачуван вероватно захваљујући периферном географском положају језика. Когнати те заменице присутни су у свим источнословенским и јужнословенским језицима.

Глас ł изговара се попут енглескога w, не као о. Штокавска промена л > о јавља се од 14. века и спроведена је само на крају слога, у лужичком је свако непалатализовано l постало ł и та промена посведочена је од 17. столећа.

Пријатељски савет - читај и проучавај више уместо што с површним знањем трчиш пред руду.
За почетак: Gunter Schaarschmidt - A historical phonology of the upper and lower Sorbian languages
 
Poslednja izmena:
evo ti dominantni I2a Din u severnoj Italiji gde su bili Boii je isti podtip A3 koji kao dominantni imaju Srbi i Hrvati a nije kao raspodela koju imaju Slovenci naprimer.....i u Bavariji i Bohemiji je dominantan A3

Din-haplogroups-dystribution-map-v6_1.jpg




SerBoii su mogli da budu i kod Volge i u Bohemiji istovremeno..to je bilo normalno kod Sarmata...
Vidi naprimer susedne Alane..bilo ih je i na Kavkazu i u Bavariji pa na kraju i u Španiji
Tamo dje ima vise varijacija u podtipima, odatle potice haplogrupa.



Ne bi morali da imaju, jer I2a Din je mladji podtip. Da li Alani jos zive danas u Spaniji? Da li Alani poticu iz Spanije? :roll:
Хаплогрупа I2-Y3120 (I2-Din) је скоро на нивоу статистичке грешке у Италији, односно има је испод 1%. Нешто више је има у покрајини Фриули и тамо има пик у Италији, али и тамо је има мало. У Фриули се доселило нешто Словена у средњем в. (https://en.wikipedia.org/wiki/Slavia_Friulana). Осим тога пуно касније наши трговци су се досељавали у Трст док су га држали Хабзбури, а у Трсту је било и доста Словенаца.

haplogrupa-I2-Y3120 (2).jpg


@sumljiv_tip @Demagogic
 
Srbin m (Vuk), s individualnim -in, koji ispada u pl. Srbi i u pridjevskim izvedenicama srpski itd. prema f. na -ka + -yňi > -kínja Srpkinja.

Naziv Srpska (oko 1503) za zemlju kod nas potvrđen samo kod Šafárika, Pam. 55: vsa Srbbska idolu služaše Dagonu, otbsudb 1 Dagoni i Daky ітепщШь se; оіь Sera že Srbblje.

Po deklinaciji Ijudue pl. je glasio stsrp. Srblje, tako i ime zemlje (13. i 14. v., upor. češ. Cechy i Hrvati »kraj oko Zadra, danas Ravni kotari«) u naslovu srpskih vladara (kralj Srbljem; 1348. car Dušan kaže: spisasmo imena metohijama po Srbljah i po Romaniji, Mon. şerb. 140).

Takav naziv zemlje čita se još 1417: Dmitarb Skambša poslah iz Srbalj 70 Utar srebra, u Dubrovniku (Spom. srpski 88 — 89).

Pod Srblje razumijeva se majdan Trepča.

Od tog pl. pravi Porfirogenet gr. Σέρβλοι i naziv balkanske Srbije u Tesaliji Σέρβλια.

S lat. nenaglašenim sufiksom -ia u imenima zemalja Srbija, kreacija je iz doba srpskog ustanka. Odatle današnji nazivi Srbijanac m = Srbijanac (Kosmet) prema f Srbijanka — Srbijanka, s pridjevom srbijanski = srbijanski pored srbījskī.

Kod pisaca 17. i 18. v. (Gundulić) prema krivoj lat. etimologiji Servija, Servijanin, servijanski. Odatle naziv servijan m »latak narodni u žena oko Almaša (Slavonija)«.

Od starog pl. Srblje stvoren je analogijom novi singular Srbalj, gen. Srblja. Suglasnik lj za j poslije labijala nastao je i u izvedenicama na Srbljanin (v.) (upor. Hrvaćanin), Srbljanin m, na Srbljak (v.; upor. češ. Pražák »Prażanin« i Slovak, gen. -ako)

Sřbljak, gen. -âka »sřbulja, trebnik pisan jezikom bližim narodnom govoru negoli crkvenoslavenskom«.

Bez individualnog sufiksa -in Srb govori se u Kosmetu, pl. na -ovi Srbovi. Odatle hipo- koristik Srbo m, deminutiv na -če Srpče, gen. -eta, augmentativi na -enda Srb nda, na -ekanja (upor. momčekanja, štarčekanja, veza od -eka Radeka + -anja za -onja) Srbèkanja.

Kolektivi na složeni sufiks -adija < -od, gen. -d + -ija grčkog podrijetla Srbadija, na -čađ f Srpčad.

Sřbin 316 srce Individualno -in može ostati u pridjevu: srbinjski, odatle opet Srbinj. Ti oblici nastadoše po svoj prilici u zapadnim narječjima, gdje je pod uplivom analogije plurala nestao sufiks -in u sing., pa kad je opet došao u govor, izmijenjen je -n u -nj.

Za ime zemlje ima i poimeničen femininum pridjeva (tip Hrvatska, Mađarska) Srpska (v. gore).

Moderni apstraktum na -stvo srpstvo.

Denominali na -ovati srbovati, -ujem, na -irait srbizírati, -ām.

Naziv balkanske (tesalske) Serblia postade u novogrčkom toponimu Servia (11. st. : επίσκοπος των Σερβίων καΐ της Κοζάνης). Turci su ga zvali našim deminutivnim sufiksom -ica Srbica, po njihovoj fonetici Serfice.

Srbica kao toponim dolazi još kod Skoplja, a bez deminutivnog sufiksa u Lici Srb.

Postoji još isti toponim sa rum. deminutivnim sufiksom -sor u pl. kao ime selišta (i сгьК ь svetago Georgija, što jestb zidah Berislavb na sdisti Snbbšori, 1293-1302), zacijelo naziv srednjovjekovnih srpskih Vlaha, Mon. şerb. 24.

Riječ srb u Loškom Potoku (Slovenija) znači banknotu od 1000 dinara, izdanje stare Srbije.

Na Labi kao ostatak polapskih Slavena postoje još gornji i donji Srbi, jezični rođaci Čeha i Poljaka. I njihovo se ime mijenja po deklinaciji na i: Srbja, Srbjo. Spominju se u starofrancuskom epu La Chanson de Roland prema srednjovjekovnom lat. Sorabi, njem. Surben, Sorben.

Ime je ušlo i u etnike okolnih naroda.

Arbanasko serp, serbi m (s članom) prema f sërpkë »Srpkinja«, Serbi »Srbija« su zacijelo noviji nazivi naprama starijem shqã, pl. shqe < sclavus iz balkanskog latiniteta, shqinikë < sclavinica »Makedonija«.

Kod Dakorumunja Sîrb m pre- ma f na -oaică < složenica od lat. -oneus + -ka Sîrboaică »Srpkinja«. Sírba je ples.

Madžarsko szerb itd. je novija riječ za starije Racz (također prezime kod Hrvata), od stsrp. Ras, naziva grada, odatle ime rijeke Raška i grada na njoj. Taj naziv preuzeše i Bunjevci.

Turci pre- uzeše Sîrf, u Bosni sîrfmilleti »pravoslavni« prema latinmilleti »katolici«.

* * *

Što se tiče etimologije, nema suglasnosti u nauci.

Bruckner dovodi ovaj etnonim u vezu s polį. pasierb m »pastorak« prema f pasierbica, ukr. i rus. paserb m prema paserbica »isto«. Taj naziv iz terminologije srodstva sadrži prefiks pa- »nepraví« i ie. i baltoslav. korijen onomatopejskog podrijetla *serbh-, *srebh-, *surbh-, *srubh- očuvan kod nas samo u narječjima i u slov. srbati (v.) »srkati«. Ako je tumačenje ispravno, pastorak je ovako nazvan zbog toga »što se ne služi majčinim mlijekom«. Ne vidi se kako je takav naziv mogao postati etnik.

Po drugom tumačenju praslav. *SгъЬъ u prasrodstvu je sa sebrt (v.) »slobodan seljak«. To je nazalirani oblik *sebrt. Ali je gola pretpostavka metateze odatle u *SгъЬъ.

Masing dovodi Srbin i servus u vezu sa starim nazivom Serbi kod Plinija St. iz 1. v. naše ere i sa Σέρβοι, Σίρβοι kod Ptolomeja iz 2. vijeka naše ere, koji su dovođeni i prodavani kao sluge i robovi. Odatle kasnije značenje Srbin = servus »rob«.

Iljinskome znači Srbin »član zadružnog i plemenskog saveza«.


Lit.: ARj'll, 14. 14, 868-69. 16, 185-93. 319-22. Elezović 2, 261. 263. Filipović, SKGl 1937, 612-625. (cf. Vaillant, RES 17, 288). Radojčić, PPP 9, 199. Bune, NJ 2, 213. Miklošič 292. Bruckner 485. Slávia 3, 193. sl. (cf. IJb 11, 471). WP 2, 456. Boisacq3 844. GM 382. Zupanič, Novi život 9, 60-61. (cf. IJb 10, 359). Sutnar, ZbJ 612-617. (cf. RSl 2, 254). Niederle \, 34. 94. 97. 211. Iljinski, IzvORJAS 24, 1, 113. si. (cf. IJb 10, 341). JF 12, 204-208. Slávia 5, 657. Masing, Prace Baud. 1921, 84-92. (cf. JF 3, 209). Respond, LP 10 (1965), 15-28.
i ja sam nesto nacuo da srbijanac dolazi od reci servijanac (serbien) , nesto kao, stoji na usluzi, servilan, sto se moze reci kao rob,
Al da nismo jedini na balkanu sa tako poniznim tumacenjem naseg nacionalnog imena, pokazuje i podatak da rec cigan dolazi od nemacke reci zigauner, kojom su nemci nazivali hrvate radi toga sto su hrvati bili pastiri sa kozama a koza se na nemacki kaze ziege. Posto su tada hrvati bili veoma primitivni, zaostali, nemci i danas tako nazivaju svakog ko je primitivan i civilizacijski zaostao.
 
Имају ли неке везе Срби и Суеби које историчари сврставају у древно германско племе? Код нас се каже Свеви али сам налетео у некој високо буџетној историјској игрици на назив Суеби што веома личи на Срби...
 
Poslednja izmena:
и налазе се на мапи на отприлике истој локацији као и Лужички Срби што би могао бити доказ лажне германизације од стране историчара древних словенских племена јер ако су Суеби Лужички Срби дакле Словени...хм...онда то говори да су Римљанима итекако били познати Словени и пре Христа што онда захтева озбиљнију ревизију историје...
 
чеш. kde, пољ. : gdzie
чеш. děd, пољ. dziad
чеш. vidět, пољ. widzieć
чеш. činit, пољ. czynić

ceski: dědeček poljski: dziadek
ceski: delat poljski: rabić

Dakle, ne znam cemu instistiranje na tome da je luzickosrp isto sto je poljski/ceski a "potpuno drugaciji" od srp.

Горњолужичко što је, у западнословенском контексту, архаизам сачуван вероватно захваљујући периферном географском положају језика. Когнати те заменице присутни су у свим источнословенским и јужнословенским језицима.

Глас ł изговара се попут енглескога w, не као о. Штокавска промена л > о јавља се од 14. века и спроведена је само на крају слога, у лужичком је свако непалатализовано l постало ł и та промена посведочена је од 17. столећа.

Пријатељски савет - читај и проучавај више уместо што с површним знањем трчиш пред руду.
За почетак: Gunter Schaarschmidt - A historical phonology of the upper and lower Sorbian languages

-w i -ao su istovjetni glasovi. Dakle opet pitam, cemu ovo insistiranje na "nikakve veze" luzickog i balkanskog srp?

Meni lici na autohtoniste koje glavom kroz zid ponavljaju mantre...
 
На пример треба испитати да ли данашње Швабе(Немци из покрајине Швабленд) имају словенско порекло у основи...не знам шта каже генетика за ту област ако има доста Р1а онда је врло могуће да су изворни Суеби-Швабе у ствари Срби...
 
Имају ли неке везе Срби и Суеби које историчари сврставају у древно германско племе? Код нас се каже Свеви али сам налетео у некој високо буџетној историјској игрици на назив Суеби што веома личи на Срби...

Suebi su Germani, Srbi ne
 
Vecina ne zna niti je razmisljao o pravom porijeklu naziva "Srbin", odnosno ime srpskog naroda.

Znacenje narodnog naziva veoma bitno za kulturu, samosvijest i drustvo jedne zajednice, i govori o dubinskom karakteru i duhu tog naroda.

Rijec "Srb" potice iz staroslovenskog "sьrbъ", sto u zvanicnim rjecnicima znači: saveznik, saborac

Od "sьrbъ" potice i rijeci:

Staroslovenski: pasьrbъ (posinak)
Ruski: paserb
Belaruski: paserb
Ukrajinski: paserb
Poljski: pasierb
Ukrajinski: priserbitisja (prikljuciti se/pridruziti se)

Ovo nam moze govoriti o odnosu koji izvorni Srbi su imali sa proto-Slovenima, da su im bili saveznici, saborci.

Ako gledamo dalje porijeklo rijec "Srb" prije staroslovenskog, vecina lingvista i istoricara se slaze da to bi se nalazilo u iranskim jezicima.

Kao iranski jezik smatran za potomka sarmatijskih jezika, u Osetijskom, nalazimo rijec Srb, kao særibar (slobodan, slobodar, junak) iz staro osetijskog særъbъ, od korijena sær glava, korijen, izvor, pocetak.

Osetijski: сæрибар - særibar (slobodni, slobodar, junak)


Dakle po ovoj teoriji mozemo pretpostaviti da prvi Srbi su sebe nazvali slobodarima/junacima, i kad su dosli medju proto-Slovene i postali saveznici Slovena, njihovo narodno ime je dobio znacenje saveznika. Dok kod samih Srba, znacenje Srbina do dan danas je sinonim za junaka, slobodara.

Isto interesantna konekcija: Ser'bar (osetijski) i Srbalj (starosrpski)

Poznato je da u iranskim jezicima je bila cesta promjena glasova R u L. Arjan -> Alan itd.

Знам тако каже званична историја бечко берлинска школа али превише је сличности да би била случајност...

Vibius Sequester jasno pise 400.g. "Albis Germaniae Suevos a Servetiis dividiit" (Rijeka Lab, koja dijeli germane Suebe i Srbe")
 
Ок али су Суеби познати много раније на мапама пре нове ере још...можда су тада 400. године били већ германизовани Словени...

Ako vjerujes u slovenske Suebe i druge epske fantastike otvori temu o tome...:roll:
 

Back
Top