Da se ne radi tu o bulimiji?
-bulimiju nervozu karakterišu česti napadi pretjeranog uzimanja hrane, pretjerana kontrola tjelesne težine, praćeno povraćanjem i upotrebom purgativnih sredstava. Postoji sličnost sa anoreksijom nervozom i oni se ponekad smjenjuju. Izražena je briga za izgled i težinu tjela.
Dublja istraživanja otkrivaju neprijateljstvo ovakvih osoba prema roditeljima, naročito prema majci, ili rivalstvo sa braćom i sestrama, osjećanje krivice zbog agresivnosti u seksualnim željama i odbijanje seksualne uloge. Osoba često doživljava svoju majku kao ličnost, koja vrši stalnu superkontrolu, osjeća kao da gubi svoj lični identitet, te želi da po svaku cijenu izbjegne da poraste u odraslu osobu sličnu roditeljima, prema kojima je neprijateljski raspoložen. Sa druge strane, postoji simbolična identifikacija: hrana - to su roditelji (oni nam daju hranu od malena), pa se odbacujući hranu, u stvari odbacuju roditelji, majka pretežno ...
Radilo se o bulimiji ili ne anksioznost jeste u pitanju.
Doduše postoji i kompulzivno jedenje, a kod opsesivno kompulzivnih poremećaja terapija se sastoji od psihoterapije i farmakoterapije. Antidepresivi iz grupe SSRI su osnova farmakoterapije OKP-a danas.