Popis stanovnistva u Crnoj Gori 2011 i veliki pad Srba

ОБНАВЉАЊЕ ГРАДИВА ЗА ДУКЉАНСКУ ЖГАДИЈУ:

071-3.jpg


ДУкљанска СРПДАЧИНО, Крадљивче јаја испод кокошке,
упркос свим фалсификатима дукљанских шибицара и џепароша,
истина је истина:


ЊЕГОВОЈ ВИСОКОЈ ГРОФОВСКОЈ

СВЈЕТЛОСТИ

ЊЕНОГ ЦАРСКОГ

ВЕЛИЧАНСТВА

САМОДРЖИЦЕ СВЕРУСКЕ

државноме

вицеканцелару

правом тајном савјетнику
носиоцу разних ордена

МИХАЈЛУ ИЛАРИОНОВИЧУ
ВОРОНЦОВУ

милостивоме моме господару​




НАЈСВЈЕТЛИЈИ ГРОФЕ,

МИЛОСТИВИ ГОСПОДАРУ,

МИХАЈЛО ИЛАРИОНОВИЧУ

Налазећи се на најпресвјетлијем ЊЕНОГ ЦАРСКОГ ВЕЛИЧАНСТВА двору, ја, смјерни пастир славеносрпскога црногорскога народа, очекујући премилостиво упућивање у своју отаџбину и своме духовноме стаду, усудих се да овај опис положаја и пређашњих владара земље наше црногорске, с прилогом светих царева српских и деспота, ко су они и откуда бјеху, усрдно понудим Вашој Високој Грофовској Свјетлости, као трудољубивом министру који се интересује за стране народе, о чему јасно свједочи Ваше раније обилажење туђих крајева; с тим да би се допао Вашој Високој Грофовској Свјетлости да се штампа како би с народом нашим црногорским и други славеносрпски народи имали најусрднију жељу према високославном Руском Царству. Имам част да ово кратко историјско дјело Вашој Високој Грофовској Свјетлости уручим, што за добро најпокорније молим да примите, заувијек се предајем милости.

Ваше Високе Грофовске Свјетлости

милостивога господара

смјерни митрополит црногорски, скендеријски и приморски и трона српскога егзарх

ВАСИЛИЈЕ ПЕТРОВИЋ


10. марта
1754. године,

у Москви




ЧИБЕ, кере дукљанско!
 
Pa vi ni ime nemate ....Neznate sta ste ,preuzeli ste obicaje od Crnogoraca(Srba -Slavena ) a vi ste nesto sasvim drugo .
Rekoh već - bolje se zvat po svojoj zemlji no po svojijem opancima. Čije smo običaje "preuzeli" ne da se dokazat, ali čije ste vi preuzeli sami ste śedoci. Od svijeh današnjijeh Srba najbrojniji su oni bližega ili daljega crnogorskoga korijena (makar se tijem volite falit). A, to ne može ne ostavit dubokoga traga na srbsku kulturu, jezik, običaje...
 
Ni Turcima (dok ne pobjegoste), ni Austriji (kad joj dobjegoste)? Mjesto da ste ostali branit svoju đedovinu. Koji srbski car? Kakovi porezi? Koji to vaši pašnjaci? Šta bulazniš!
Znam da su tvoji išli u partizane pod moranje (eto i njih služiste). Moji su išli drage volje u partizane, jer su s njima obnovili svoju državu i izborili sva svoja prava. Ne znam samo kako im nije bilo ža višemilenijskoga srbstva... Baš su bili bez srca.

Car Dusan ,njemu su placali porez pojedini narodi kada im je dozvoljavao da vode na ispasu svoju stoku ,i da pasu na njegovoj teritoriji .Pa nema im sto biti zao ,kada tvoji verovatno nisu Srbi ,kao sto rekoh preuzeli ste ime i obicaje od Srba ,tvoji su prema mojoj proceni dosli kao Arbanasi katolici i vremenom preuzeli jezik i Srpske obicaje .Ogradjujem se od moguce greske ,koja je ruku na srce minimalna.
 
Od Cara Lazara.............,,ko je bio Srbin....?A da je vodio Srbiju, ko ...Murat.....hahahhaha ,ko je vodio Srbiju,ko ....Srbin? Šumadinac , ccccc...
СВЕТИ ПЕТАР ЦЕТИЊСКИ:
КРАТКА ИСТОРИЈА ЦРНЕ ГОРЕ​

"Провинција Зета у стара времена зваше се Превала, докле по ријеци Зети, која тече од Херцеговине, не бјеше добила своје садашње име. Ова се провинција на двије части дијељаше, то јест на Горњу и Доњу Зету по ријеци Морачи, која такођер иде из Херцеговине и, састављајући се међу Спужом и Подгорицом, упада у Зетско, оли по садашњему названију, Скадарско језеро.

Под именом Горње Зете састојаше се у то вријеме и Црна Гора. Оне су свагда нераздвојно имале своје владатељне банове, како пређе српскијех царах од Немањића дома, тако и по пресјеченију те царске фамилије; не хотећи признати Вукашина цареубицу за својега краља остале бјеху под владом својијех књажевах од Балсића порода, о коме Мавраурбин, дубровачки архимандрит, напомиње. Ова фамилија бјеше онда прва међу дворјанством једне и друге Зете, будући по женској крви имаше неко сродство с Немањића породом. Но кад Србљи окрунише Лазара Гребљановића великијем и самодржавнијем књазом србскије, тадар и ове двије Зете пристадоше к Лазаревој страни, али на таки начин, да с њима управљају своји књажеви. - Балс или Баош, трећи Балшића дома књаз, имаше за жену србскога књаза Лазара кћер, именом Деспину. Ови Баош собра своју војску и пође на помоћ својему тасту и господару против турскога цара Амурата; но дошавши му на пут несрећни глас о погибији србске војске и самога књаза Лазара у Косово, принуђен би повратити се с горкијем плачем назад, проклињући Вука Бранковића за издају, учињену својему цару и отечеству. И тако, по такоме и толико плачевноме србскога царства паденију, обје Зете остадоше под управљенијем поменутога књаза Баоше. Жена његова, родивши сина преко мјере црномањаста, које га погледавши с неудовољствијем рече: "Ах! црно ли сам дијете родила" - и ова ријеч пође по народу, и народ стаде говорити, да се у књаза црни син родио, који на крштење би наречен Страцимир, и кад порасте бјеше чојек горостасан и храброга својства; али име "црни" за њега остаде, по чему и син његов Стефан прозван би Црнојевић, владатељ обојих Зетах. Тако и потомки његови под овијем прозванијем бјеху...." ..........

z;)


"Ми главари и старјешине и вас збор од Црне Горе, будући на данашњи дан сабрани на једно мјесто, а то чујући и видећи да се турци справљају и готове са свом силом и јакости супроћ нас и наше браће Брђанах, радећи и жудећи по ваздашњему њихову лукавоме обичају и мрзости супроћ христијанства јавнијем или тајнијем начином, како би нас разурили и у вјечно поданство и невољу подложили. Зато, разбирајући и мислећи на све оне несреће, које су се славено-српскоме роду нашему од издаје и неслоге догодиле, сви једнокупно рекосмо и одлучисмо и темељито са заклетвом утврдисмо, цјелујући частни и животворјашти крст Христа Господа и Спаситеља нашега и свето Јеванђелије, да хоћемо сви супроћ општега христијанскога непријатеља за православну вјеру и за свети закон и за нашу предрагу слободу и вољност нашу и за љубезно отачаство, за своје цркве и манастире и за жене и ђецу нашу војевати и трудити се са свом снагом и крјепошћу да не би допустили на себе и на посљедње наше тешки и жестоки јарам агарјански, од којега смо се до садашњега времена, с превисоком помоћи свесилнога Бога, по изгледу и примјеру блаженопочившијех родитељах и прародитељах нашијех, оружјем својијем бранили од времена и разоренија нашега српскога царства и потом од доба посљедњега принципа и господара нашега Ивана Црнојевића. И како се праведно и честито заклињамо, тако нам у свачему Бог помогао. Амин! Амин! Амин!" .........
..............

итд итд, Лажовчино и Фалсификатору дуПљански!
 
Ti bre ne znas sta pises. Malopre rece da je Crna Gora bila okupirana od strane Srbije a sad kazes ovo bodlovano. A koliko znam Srbija i CG nisu nikad ratovale jedna protiv druge sto znaci da nisu bili okupatori jedne druge vec da su se borile zajedno protiv okupatora.
Onda slabo znaš i slabo razumiješ. "Ono boldovano" prvjenstveno se odnosi na odpor Crnogoraca srbskoj okupaciji (Božićni ustanak, komitski pokret). Od kad se izpilila današnja Srbija "meračila" je Crnu Goru, podkopavala, plela špijunsku mrežu, obučavala i slala teroriste-janjičare.. i to su dočekali s krajem Prvoga rata, uz debelu pomoć Francuske koja vi je cijelu Crnu Goru, a i cijelu BiH, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju dala na pjat (s toga je tako slavite i dan danas). Da je samo do vas bilo ni Pašaluk ne biste sačuvali.
 
Zeta je i Duklja posebna.....,i nema nikakve veze sa Srbijom.........Imali su svoje vladare........, svoje pismo i svoju zemlju...Nemanjići su zatrli trag Vojinovićima, kako bi prisvajali zemlje na čije pravo nisu imali...Vojinovići su bili žrtve nemanjićke agresije a za nekih tisuću godina to su na svojoj koži osetili i Petrovići od strane Karadjordjevića...,inače Vasojevića..posrbica..
 
Kaki ti je obraz takvo ti i pisanje. Sv.Petar Cetinjski nigda nije napisa ni kratku ni dugu "istoriju Crne Gore"... A, sad i tebe "častim". Vrći se u brlog iz kojega si izmilio, nesoju.
Незналице и шупци дуПљански од свега призиру:
Руски историчар Алексеј Петров у свом делу:
"Война России с Турцией",
и то у првом тому о плану Петра Првог Цетињског , стр.220-222:

"Према овом плану требало је присајединити Црној Гори Подгорицу, Спуж и Жабљак, Босну, Херцеговину, Дубровник и Далмацију. Од тих области планирано је да се образује царевина. У тој царевини предвиђена је митрополија славено-српске царевине, на чијем би челу био митрополит Петар I. Предвиђало се још и место и за три епископа, и то у Задру за Далмацију, у Требињу за Херцеговину и у Котору за митрополитовог намесника..."

nasl.jpg



МИ
НИКОЛА I
по милости Божјој
КРАЉ И ГОСПОДАР ЦРНЕ ГОРЕ​

проглашујемо и објављујемо свима и свакоме, да је Народна Скупштина ријешила и да смо Ми потврдили и потврђујемо:

ЗАКОН
о
Народнијем школама у Краљевини Црној Гори​



Члан 1.

Задатак је народнијема школама, да васпитавају дјецу у народном и религијском духу и да их спремају за грађански живот, а нарочито да шире просвјету и српску писменост у народу.
 
No zbilja postavlja se jedno suštinsko pitanje koje je sasvim jasno , ko ga naravno razume a to je..

Da u I-vom srpskom ustanku, nije bilo Crnogoraca, jer oni nisu bili ni okupirani a pre Srba ustali i odbranili se, što znači da su Srbi prije 200 godina odmah Crnogorce smatrali ka vanzemaljcima...

Eto, zamalo za himnu uzeše "Vostani Serbie"(1804), a tamo:
Vostani Serbije!
Davno si zaspala,
U mraku ležala.
Sada se probudi
I Serblje vozbudi!

A, Crna Gora i njezino okruženje ne počinuše
predhodna tri stoljeća.
 
Eto, zamalo za himnu uzeše "Vostani Serbie"(1804), a tamo:
Vostani Serbije!
Davno si zaspala,
U mraku ležala.
Sada se probudi
I Serblje vozbudi!

A, Crna Gora i njezino okruženje ne počinuše
predhodna tri stoljeća.


No bolje ovako...neka je Crna Gora vaspostavila državnost koja joj je uskraćena.., a i Srbija koja je zbog drugih jopet naivno ispaštala..., nekaionaima svoju državnost i ima zbog ćega da se ponosi............, samo da ne zloupotrebi...!!
 
Onda slabo znaš i slabo razumiješ. "Ono boldovano" prvjenstveno se odnosi na odpor Crnogoraca srbskoj okupaciji (Božićni ustanak, komitski pokret). Od kad se izpilila današnja Srbija "meračila" je Crnu Goru, podkopavala, plela špijunsku mrežu, obučavala i slala teroriste-janjičare.. i to su dočekali s krajem Prvoga rata, uz debelu pomoć Francuske koja vi je cijelu Crnu Goru, a i cijelu BiH, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju dala na pjat (s toga je tako slavite i dan danas). Da je samo do vas bilo ni Pašaluk ne biste sačuvali.

Dokle ces da se brukas vise. Taj Bozicni ustanak je brojao oko 2000-4000 ustanika (uz pomoc Italije) koji su se pobunili protiv Podgoricke skupstine koja je donela odluku o pripajanju CG Srbiji. Odliku su doneli jer je ogromna vecina bila za to sto je i ocigledno. Ti ustanici su se nazivali zelenasima svi znamo ko su i jasno je da su bili vecina u tom ustanku.
 
Znam podosta Bokeza, ali te koje ti spominješ ne sretoh... sem par što žive u Beograd, što i nije začudo. I ne postoji alhemija koja može spojit starinom bokeške pravoslavce i katolike. Veza su im doseljenici s crnogorskijeh brda. Podjela koju spominješ postoji samo u vašijem glavama, ali u Boku to od davna ne nastava. Lokalni pravoslavci srbske provenijencije amorfna su masa i njih "oblikuju" doseljenici.

Zato im je jeste tako kako im je.Vera ih je podelila i od jednog naroda napravila dva,tri.Umesto da vole svoje oni vole Hrvatsku,Srbiju,Crnu Goru,Brazil .. Kad shvate da su jedni drugima najbliži i da im niko drugi ne treba,biće im kasno.Ne mislim samo na starosedeoce pravoslavce i katolike nego na sve građane Boke,dobronamerne.
 
Poslednja izmena:
Neutralni demograf izvan CG

z:shock:

E moram da ti kažem da si me pošteno nasmejao. Nemam pojma koliko Srba ima u CG ali ste ti i neutrali demografi izvan CG opasno opičeni likovi.

Nemoj pogrešno da me shvatiš ali je totalno poremećeno da neko konstruiše ovako decidirana predviđanja pre samog popisa. To je opsesivno, nije normalno. I svakako nije smešno već tužno, ali nisam mogao da ostanem korektan čitajući ovo što pišeš.
 
Poslednja izmena:
2104zivko.jpg


Uprkos institucionanoj podršci, udio Crnogoraca, kao većinske nacije u nacionalnoj strukturi Crne Gore, između dva popisa smanjio se sa 61 na 40 odsto. Što je uzrok ovog fenomena: nepoznavanje vlastite istorije, priopagnada spolja ili, ipak, neki unutrašnji autohtoni faktori?

U ovom tekstu treba obratiti pažnju na nesporne činjenice. Stavovi autora u vezi sa nespornim činjenicama, koji vam mogu izgledati problematični, zlonamjerni, glupi ili genijalni, ne mogu promijeniti značenje činjenica.

Evo činjenica: Na popisu u Crnoj Gori 1991. godine, 61 odsto stanovnika nacionalno se izjasnilo kao Crnogorci, a 9 odsto kao Srbi. Na popisu 2003. godine pripadnicima crnogorske nacije smatralo se 40 odsto stanovnika Crne Gore, a srpske 30 odsto . Ove činjenice ukazuju na postojanje jednog fenomena u savremenoj istoriji Crne Gore, a taj fenomen je: drastičan pad crnogorskog nacionalnog opredjeljenja u relativno kratkom periodu.

Institucionalna podrška crnogorskom identitetu: Prije nego što analiziramo neke uzroke ovog fenomena, treba navesti još neke nesporne činjenice. Najprije, da smanjivanje broja pripadnika crnogorske nacije nije posljedica pritiska ili nasilja. Zatim, da je u vrijeme popisa 2003. godine, vlast podržavala političke ideje i identitet crnogorske nacije, da su dva, od tri, vodeća dnevna glasila, kao i najuticajniji elektronski mediji, bili naklonjeni crnogorskoj političkoj ideji i posvećeni afirmaciji crnogorske nacije.

Činjenica je da su najvažnije institucije nauke i kulture, kao i najuticajniji intelektualci, 2003. godine bili naklonjeni crnogorskoj ideji. Nijesu bile bez uticaja ni brojne nevladine organizacije i udruženja, koja su za afirmaciju ideje državne nezavisnosti i afirmaciju identiteta crnogorske nacije, dobijali udarni medijski prostor.

Dakle, uprkos ovoj institucionanoj podršci, udio većinske nacije u nacionalnoj strukturi Crne Gore između dva popisa, smanjio se sa 61 na 40 odsto. Što se sve navodilo kao uzrok ovog fenomena?

Istorija (ni)je uzrok: Neki intelektualci, koji su bili glavni promoteri crnogorske nacionalne ideje, posredno su, kao uzrok ovog “velikog pada Nacije”, naveli manipulaciju, tj. zavođenje nacionalno nedovoljno svjesnih građana od strane srpskih političkih stranaka u Crnoj Gori i Srpske pravoslavne crkve.

Neka bude da je partijsko-crkvena manipulacija uzrok ovog velikog preobraćanja, i da je jedan dio građana, koji su se ranije nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci, podlegao srpskoj propagandi. Ali, zar u tom slučaju nije logično postaviti pitanje: zbog čega ovaj dio građana, koji su neotporni i naivni kada je u pitanju manipulacija, nije podlegao crnogorskoj propagandi?

Znamo da je, uslovno rečeno, crnogorska propaganda bila jača i prisutnija u javnom i medijskom prostoru, a tzv. “crnogorski kadrovi” na čelu većine vodećih institucija? Kako to da jedan dio nacionalno labilnih građana pokazuje otpornost na jači, a neotpornost na slabiji propagandni uticaj?

Neuvjerljivo objašnjenje ovog fenomena dao je i jedan pjesnik, ujedno predsjednik uticajne nacionalne institucije, koji je kao razlog velikog pada Nacije, naveo nepoznavanje osnovnih i nespornih činjenica iz istorije Crne Gore. Prema njegovom rezonu, ako ništa ne znate o istoriji Crne Gore, ili znate sve same laži, onda se na popisu lako izjasnite kao Srbin, a ako znate pravu i cjelovitu istinu, onda ste stameni Crnogorac.

Naravno da je ovo netačno, jer je za obične ljude istorijska istina samo ona istina koja im je zbog nekog ličnog razloga bliska i prihvatljiva. Čak i ako je ta “istorijska istina” – laž. Istoričar, bio on akademik ili nobelovac, ne može određivati što će biti čija istina, jer je Istorija za običnog čovjeka, kao i svako drugo sjećanje uostalom, lična svojina!

Zbog toga izgleda neuvjerljivo objašnjenje da nepoznavanje “prave” istorije može biti jedan od važnih razloga za drastičan pad procenta crnogorskog nacionalnog korpusa. Da je “prava” istorija uistinu toliko moćna, broj ljudi koji se nacionalno izjašnjavaju Crnogorcima upravo bi u periodu popisa drastično porastao, jer se nikada ranije nije toliko pričalo i pisalo o “crnogorskoj” istoriji Crne Gore.

Uticaj Srbije: Uzrokom drastičnih promjena u srpsko-crnogorskoj nacionalnoj strukturi, ne može se smatrati ni jedan od važnih “spoljnih faktora” – Srbija, s kojom je Crna Gora u vrijeme popisa bila u zajedničkoj državi. U vrijeme popisa, političke, intelektualne i medijske strukture iz Srbije bile su prisutne u Crnoj Gori, ali njihov uticaj nije bio dominantan. Neka bude da je - bio značajan.

Ako prihvatimo da je uticaj iz različitih struktura Srbije u znatnoj mjeri opredijelio građane da se umjesto kao Crnogorci, nacionalno izjasne kao Srbi, onda moramo postaviti pitanje: zbog čega Srbija ima toliki uticaj? Jedan od odgovora bio bi da ovaj dio građana Crne Gore Srbiju smatra bliskom i dobronamjernom. Ali onda moramo postaviti pitanje: zbog čega ovaj dio građana ne doživljava Crnu Goru na takav način? Zar nije neobično da na jedan dio građana Crne Gore, koji pri tome Crnu Goru smatraju svojom državom, veći uticaj ima zemlja u kojoj ne živi, od one u koju su rođeni i u kojoj živi?

Naravno, teško je sporiti da se u Crnoj Gori lako primaju srpske nacionalne i političke ideje. Uzmimo kao primjer prevrat 1988/89. godine. Četrdeset godina nakon apsolutne vladavine komunističke ideologije, odjednom je u Crnoj Gori 1988/89. godine buknula najprimitivnija srpska nacionalistička ideologija i izvela na ulicu sto hiljada ljudi. Kako to da se ideologija koje je faktički četrdeset godina bila uklonjena iz javnog života, odjednom vrati takvom snagom? Neuvjerljivo je objašnjenje da su je “dakićevci” i razni šolevići vratili u život. Prije će biti da ona među stanovništvom pravoslavne vjeroispovijesti u Crnoj Gori, nikada uistinu i nije umrla.

Plodno tlo ideologije: A zbog čega nije umrla? Pa zbog istog razloga zbog kojeg nakon četrdeset godina komunizma ova ideologija nije umrla ni u Srbiji, ili zbog istog razloga zbog kojeg hrvatska nacionalna ideologija nije umrla u Hrvatskoj. A taj razlog je lako dokučiti: nije umrla, jer je iskonski njihova! Uostalom, uzalud bi Srbija potpirivala srpstvo po Crnoj Gori, da za tu ideologiju ovdje nije imala plodno tlo. Da je srpska nacionalna ideologija bila strano tijelo u crnogorskom biću, teško da bi takva ideologija mogla da preživi više od četrdeset godina pod oklopom komunizma. Nasuprot tome, istoričari koji se budu bavili suverenističkom idejom i suverenističkim partijama iz ranih devedesetih, objasniće na kakvo je tlo pala, i kako se “primila” crnogorska ideja. Brojke i procenti iz tog perioda dovoljno govore.

Da se u Crnoj Gori odvija veliko prepobraćanje u svijesti najdominantnije nacionalne grupacije, ne potvrđuju samo rezultati popisa iz 2003. godine, već i rezultati referenduma o državnoj nezavisnosti Crne Gore iz 2006. godine.

Referendumske naznake: Upravo rezultati referenduma ukazuju da se nastavlja trend velikog smanjivanja crnogorskog nacionalnog korpusa, a rasta srpskog. Ako se za zajedničku državu Crne Gore i Srbije izjasnilo na referendumu 44,5 odsto glasača, onda Srba u Crnoj Gori nema 30 odsto, kako pokazuju rezultati popisa iz 2003. godine, već više od 40 odsto.

Referendumska kampanja koju je vodio blok za zajedničku državu, apsolutno je bila posvećena afirmaciji “srpskog karaktera” Crne Gore i ideji svesrpskog jedinstva, s jasnom porukom da za njihovu opciju treba da glasaju oni koji se u nacionalnom smislu smatraju Srbima. Takvo stanovište bilo je i logično, jer što bi za ovaj klasični “srpski projekat” glasali oni koji to nijesu?

Shodno tome, zvanični rezultat referenduma pokazao je koliko u Crnoj Gori ima onih koji se nacionalno osjećaju Srbima – više od 40 odsto. Ili neko hoće reći da je za zajedničku državu glasalo onih 30 odsto Srba iz 2003. godine i 14,5 odsto ostalih? Što se to desilo između 2003. i 2006. godine?

Nužnost uopštavanja podataka: Činjenice koje smo naveli u vezi sa ovim fenomenom nacionalnog preobraćanja, ukazuju na neophodnost kompleksnijih i istraživački utemeljenijih analiza. Mislim da smo se naslušali teorija zavjere i optužbi da se glavni krivci za ovu pojavu nalaze u okolnim državama i njihovim institucijama. Dobro bi bilo da se ove zaludne opsjednutosti najprije oslobode oni koji su u ovom procesu nacionalnog preobraćanja slabija strana.

Sviđalo se to nekome ili ne, crnogorska i srpska nacija imaju svoje prirodno stanište na prostoru Crne Gore, bez obzira da li je njihovo utemeljenje posljedica nasilnog nametanja, zablude ili zavjere. One postoje, i što je još važnije, imaju uslove da postoje. Iako tendencija mijenjanja njihovog međusobnog procentualnog omjera u posljednjih petnaestak godina, i to uvijek u istom pravcu, ne mora da bude neminovna i trajna, ona je u ovom trenutku realnost. A realnost možete prihvatiti ili je osporiti i prećutati, već prema procjeni što je u tom trenutku za vas pametnije. Ako realnost prihvatite, veoma je važno koji će biti vaš sljedeći potez. Ako se opredijelite da realnost osporavate ili prećutkujete, sasvim je nevažno koji je vaš sljedeći potez i da li će ga uopšte biti.
 
Sad će popis, pa da skinemo i tu temu s dnevnoga reda.
Samo valja podśetit da je 2003. vrijeme pripreme za osamostaljenje CG i da su mnogi od protivnika toga nauma vlasti sebe pisali u Srbe kako bi spriječili odvajanje od Srbije koje im se činjelo krajem svijeta. To je jedini razlog nagloga povećanja "Srba" u CG. Sad kad su viđeli da bi im sa Srbijom bilo gore, samo će ih lažni ponos ćerat da se i dalje inate. Ali, pad je neminovan. Kule od karata ne traju dugo. Makar srbske bile.
 

Back
Top