Pol Elijar

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Freedom
Upon my school notebooks
Upon my school desk and the trees
Upon the snow sand
I write your name

Upon the pages already read
Upon all the white pages
Stone blood paper or ash
I write your name

Upon the golden images
Upon the weapons of warriors
Upon the crowns of Kings
I write your name

Upon the jungle and the desert
Upon the nests upon the brooms
Upon the echo of my infancy
I write your name

Upon the wonders of nights
Upon the white bread of days
Upon the seasons betrothed
I write your name

Upon all my azure cloths
Upon the pond moldy Sun
Upon the lake living Moon
I write your name

Upon the fields upon the horizon
Upon the wings of birds
And upon the mill of shadows
I write your name

Upon each puff of dawn
Upon the sea upon the boats
Upon the insane mountain
I write your name

Upon the foam of clouds
Upon the sweats of the thunderstorm
Upon the thick and bland rain
I write your name

Upon the glimmering shapes
Upon the bells of colors
Upon the physical truth
I write your name

Upon the awakened senses
Upon the outstretched roads
Upon the places that overflow
I write your name

Upon the lamp that is illuminated
Upon the lamp that goes out
Upon my reunited houses
I write your name

Upon the fruit sliced in two
From the mirror and from my bedroom
Upon my bed empty shell
I write your name

Upon my greedy and tender dog
Upon his upright ears
Upon his clumsy paw
I write your name

Upon the springboard of my door
Upon the familiar objects
Upon the flood of blessed fire
I write your name

Upon all granted flesh
Upon the front of my friends
Upon each hand that extends itself
I write your name

Upon the window pane of surprises
Upon tenderized lips
Well above the silence
I write your name

Upon my destroyed safe-havens
Upon my collapsed lighthouses
Upon the walls of my boredom
I write your name

Upon the absence without desire
Upon the naked solitude
Upon the death marches
I write your name

Upon the returned health
Upon the faded risk
Upon the hope without memory
I write your name

And for the power of a word
I restart my life
I was born to know you
To call you
 
I Said it to You
I said it to you for the clouds
I said it to you for the tree of the sea
For each wave for the birds in the leaves
For the pebbles of sound
For familiar hands

For the eye that becomes landscape or face
And sleep returns it the heaven of its colour
For all that night drank
For the network of roads
For the open window for a bare forehead
I said it to you for your thoughts for your words

Every caress every trust survives.
 
DA NE BUDU VIŠE SAMI

Kao talas crnih ptica oni su igrali u noći
Srce im je čisto nije se videlo dobro
Ko je od njih momak a ko devojka

Svi su imali puške o ramenu

Uhvatili se u kolo i igrali i pevali
Stari napev na nov glas pesmu o slobodi
I tama je time bila ozarena i ona se blistala

Neprijatelj se bio uspavao

A odjek je ponavljao njihovu ljubav za životom
I njihova mladost bila je kao beksrajna obala
Na kojoj more nudi sve poljupce ovog sveta

Malo je njih videlo more

Međutim lepo živeti putovanje je bez graničnih međa
Živeli su dobro živeći između sebe i za svoju braću
Za svoju braću odasvud oni su o njima snevali glasno

A planina se spuštala ka ravnici i morskoj obali
Preživljavajući njihove snove i njihova luda postignuća
Dok se ruka primicala ruci kao izvor moru.
 
Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena,
Sam.
Milosrđe je na višem i može tamo ostati,
Krepost stvara milostinju od njenih grudi,
A ljupkost se uhvatila u mrežu njenih vjeđa.
Ona je ljepša od kipova na stubištu,
Ona je tvrđa,
Ona je dolje s kamenjem i sa sjenama.
Ja sam joj se pridružio.
Tu jasnoća gubi svoju posljednju bitku.
Ako zaspim, to je zato da više ne sanjam.
Kakvo će tada biti oružje moje pobjede?
U mojim velikim otvorenim očima
sunce pravi pukotine.
O perivoji mojih očiju!
Plodovi su ovdje da bi predstavljali cvjetove,
Cvjetove u noći.
Prozor od lišća
Otvara se naglo sred njena lica.
Gdje da spustim usne, prirodo bez obala?
Žena je ljepša od svijeta u kome živim,
I zatvaram oči.
Odlazim u naručje sjena,
Evo me podno sjena,
I sjene me čekaju
 
PUSTOLOVINA VISI O VRATU SVOG TAKMACA

Pustolovina visi o vratu svog takmaca
Ljubav koje se pogled ponovo nađe ili izgubi
Na trgovima očiju pustim ili napućenim.
Sve pustolovine lica ljudskoga
Krikovi bez odjeka znakovi smrti vreme zaboravljeno
Toliko lica lepih tako lepih
Da ih suze skrivaju
Toliko očiju tako sigurnih u svoju noć
Koliko ljubavnika umirući zajedno
Toliko poljubaca tajnih i toliko vode bez oblaka
Aveti ponikle iz odsutnosti večnih
Sve beše dostojno ljubavi
Blaga su zidovi i njihova sena je slepa
I ljubav je na svetu radi zaborava sveta.
 
Smrt Ljubav Život


Verovao sam da bih mogao skršiti dubinu beskraja
Svojom patnjom posve golom bez dodira i odjeka
Pružio sam se u svojoj tamnici čistih vrata
Kao razuman mrtvac koji je znao umreti
Mrtvac okrunjen jedino svojim ništavilom
Pružio sam se na besmislenim valovima
Otrova što ga je upila ljubav praha
Samoća mi se činila življom od krvi

Hteo sam razuditi život
Hteo razdeliti smrt spomoću smrti
Vratiti svoje srce praznini i prazninu životu
Izbrisati sve što nije ništa ni staklo ni para
Ni ništa ispred ni ništa iza potpunog ništa
Bejah uklonio led iz sklopljenih ruku
Bejah uklonio zimski kostur
Zaveta življenja koje se poništava.
 
Večna pesma

Očima prstiju proučavam osmehe
I zoru i uspavane trave
One se bude na pojavu životinja
I grudi koje nemaju više gladi
Ni više stida
I ženu koja postaje saučesnik
Ljubavi mlake i ljubavi plahe
Ženu obazrivu prema životu
U oluji jecaja
Ili zelenom ostrvu tišine
Očima prstiju ispitujem osmehe
I prenosim ih dalje
Pa kakva su to bića umiljata
Koja govore shodno mome odmoru
I osmehuju se na rosu
Blago je sunce kao krtica
Kovrdža na niskom čelu
Duga i nepomična noć je napukla
I lepa maska razbijena
Lanac prekinut
Listak na grani savio se
A osmeh nastavio put
Oči moje prsti moji
I naša mladost nežno i blago
Rađaju novu zoru na zemlji
 
Intima

Hoću samo da te volim
Oluja ispunja dolinu
Jedna riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
Čitav svijet da se sakrijemo
Dane i noći da bismo se razumjeli

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
Osim onoga što mislim o tebi
I o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim vjeđama.
 
Kazao sam ti to radi oblaka
Kazao sam ti to radi drveta na moru
Radi svakog vala radi ptica u lišću
Radi poznatih ruku
Radi oka što postaje lice ili pejzaž
A san mu vraća nebo njegove boje
Radi cele ispite noći
Radi rešetke puteva
Radi otvorenog prozora radi jednog otkrivenog čela
kazao sam ti to radi tvojih misli radi tvojih reči
Svako se milovanje svako se poverenje nadživljava
 
Osećanja

Ako ništa drugo ono svetlost
Svetlost ovoga jutra
Vratiće te na zemlju

Svetlost ovoga jutra
Igla je zabodena u tamnu svilu
Bela trunka na crnini
Oko otvoreno nad riznicom

U lišću tvojih dlanova
Kliziće igra darivanja
Toplog
Velika opasnost odbijanja
Bledog

Na putu slučajnosti
Grubi zid kruni svoje kamenje

Svetlost ovoga jutra
Razgolićuje preda mnom tvoje grudi
I sve mirise jednoga buketa
Od ljubičice do jasmina

Prolazeći kroz sunce
Prolazeći kroz misao

Šum mora šum je obalskog šljunka
Mahovina i miris šumskog cveta
Med miris vrućeg hleba
Paperje mladih ptica

Svetlost ovoga jutra
Plamen je koji me je stvorio
Rađa se plavkast a umire zelen
Pogled prvi prva je kap krvi

Na polju uzbudljive puti
Prva reč sreće
Osvežava svoju žestinu
Velovima rose
Nebo je na tvojim usnama

• Preveo s francuskog Nikola Trajković
 

Back
Top