Pokloniti osmjeh

Molim iskrenost a ne laganie! Kad ste poklonili poslednji put iskren prijateljski osmjeh

  • Juče

    glasova: 2 14,3%
  • Danas

    glasova: 9 64,3%
  • Ima već par dana

    glasova: 1 7,1%
  • Ne sjećam se

    glasova: 2 14,3%

  • Ukupno glasova
    14

RužnaKoLopov

Buduća legenda
Moderator
Poruka
37.777
Kad ste se poslednji put prijateljski nasmjesili nepoznatim osobama ?

Kad ste poslednji put prebacili dve tri reci u čekaonici kod doktora, u supermarketu , na stanici čekajući autobus ili čisto u setnji kroz grad ?

IMG_4121.jpeg
 
Kad ste se poslednji put prijateljski nasmjesili nepoznatim osobama ?

Kad ste poslednji put prebacili dve tri reci u čekaonici kod doktora, u supermarketu , na stanici čekajući autobus ili čisto u setnji kroz grad ?

Pogledajte prilog 1413027
Ja to uvek radim...
I u samoposluzi, i u apoteci, i u čekaonici kod doktora... i na ulici...
Pre dva dana su mi bili prijatelji na ručku...
Zagrlila sam ih, zahvalila što su bili i što su mi ukrasili dan...

Divan je osećaj kada se to daje...
 
Skoro svaki dan.
Kasirka, vozač gradskog prevoza, radnik gradske čistoće...
Pre nekog vremena mi je žena u busu poželela lep dan kada je izlazila jer sam joj uputila osmeh kada je sela pored mene, a pre par dana sam na odmoru započela razgovor sa ženom za susednim stolom. Razgovarale smo sat vremena, ona iz Venecuele, ja odavde u trećoj državi pričamo o prijateljima i putovanjima.

Sve kreće od osmeha i lepe reči.
 
Skoro svaki dan.
Kasirka, vozač gradskog prevoza, radnik gradske čistoće...
Pre nekog vremena mi je žena u busu poželela lep dan kada je izlazila jer sam joj uputila osmeh kada je sela pored mene, a pre par dana sam na odmoru započela razgovor sa ženom za susednim stolom. Razgovarale smo sat vremena, ona iz Venecuele, ja odavde u trećoj državi pričamo o prijateljima i putovanjima.

Sve kreće od osmeha i lepe reči.
Ne postoji ni lepše, niti lakše ophođenje sa onima oko nas...osim - sa osmehom i prijateljski.
 
Ne znam
Bilo jače od mene
Moram nešto radikalno preduzeti
psiholozi bi ti rekli da nećeš ništa poduzeti dok ne preuzimaš odgovornost za vlastite emocije, pišeš da je jače od tebe. A čim si svjestan sebe, ali ostaješ isti-znači da biraš da takav budeš-nije to više jače od tebe. Bilo je jače, dok nisi prepoznao problematiku.
+ izjava da 'nešto moraš preduzeti' u budućnosti ne znači ništa, em je neodređeno ni kada, ni šta, em ne preuzimaš odgovornost SADA. Tako nećeš nikada, a sada samo osjećaš krivicu...


Nismo mi ni svjesni sa tim malim sitnicama koliko sebi škodimo.
Nisam ni ja drugačija od tebe, ali možda ti pomogne ovo što primjetih.
 
psiholozi bi ti rekli da nećeš ništa poduzeti dok ne preuzimaš odgovornost za vlastite emocije, pišeš da je jače od tebe. A čim si svjestan sebe, ali ostaješ isti-znači da biraš da takav budeš-nije to više jače od tebe. Bilo je jače, dok nisi prepoznao problematiku.
+ izjava da 'nešto moraš preduzeti' u budućnosti ne znači ništa, em je neodređeno ni kada, ni šta, em ne preuzimaš odgovornost SADA. Tako nećeš nikada, a sada samo osjećaš krivicu...


Nismo mi ni svjesni sa tim malim sitnicama koliko sebi škodimo.
Nisam ni ja drugačija od tebe, ali možda ti pomogne ovo što primjetih.
Razumem
Ali užasna je blokada straha ka tom što bih preduzeo
 
Kad ste se poslednji put prijateljski nasmjesili nepoznatim osobama ?

Kad ste poslednji put prebacili dve tri reci u čekaonici kod doktora, u supermarketu , na stanici čekajući autobus ili čisto u setnji kroz grad ?

Pogledajte prilog 1413027
Divan film.

Ja se stalno nasmijem bebama u prolazu. :)
Pročitala sam prije desetak godina citat Dostojevskog kako tako djeci usađujemo klice, u skladu sa time šta vide na našem licu. Pa ja tako imam svoju, ličnu misliju da ostavljam klice pozitive u djeci :-)

P.S. ranije sam više bila sunčana osoba, pa sam se stalno osmjehivala svima, i bila najljubaznija i najpozitivnija verzija sebe. Sada radim na tome da opet budem.
 
Razumem
Ali užasna je blokada straha ka tom što bih preduzeo
Pa to što sada radiš i kako živiš ti škodi. Treba nešto mijenjati.
Nije to komplikovano toliko.
Ako previše misliš, a malo se krećeš - idi sada u šetnju odmah.
Ako se previše krećeš, onda uspori, lezi i samo diši.


Čitaj knjigu Emocije od Zorana Milivojevića
i promeniti život od Goulding-a.

To je literatura za psihologe, pa ako voliš čitati - eto.


A uvijek će se popraviti život ako poradiš na mikrobiobu crijeva, jer se 90% serotonina stvra u crijevima. Istraži šta su probiotici, prebiotici, itd.
Fizička aktivnost dovodi do dopamina i serotonina.


Ma mi komplikujemo svojim izgovorima: Ne mogu, Sutra ću, Ne da mi se, Takva sam, Obakva sam...

Jednostavno je, ali treba na silu na početku

P.S. i ja sada odoh u setnju, tjeram se na silu, po prvi put nakon dugo vremena... Da ne bude da pametujem, kada ovo pišem, pišem i sebi. Ne zamjeri mi
 

Back
Top