Prije mnogo i mnogo godina, 
U carstvu kraj mora to bi, 
Djeva je zivjela koju su zvali 
Imenom Annabel Lee; 
S tek jednom je zivjela mislju: 
Da voli i da se volimo mi. 
Bio sam dijete i bila je dijete 
- U carstvu kraj mora to bi - 
Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili, 
Ja i Annabel Lee - 
I zbog toga nebeski krilati serafi 
Bili su zavidni. 
I to je razlog sto jednom davno 
- U carstvu kraj mora to bi - 
Vjetar se spusti iz oblaka, nocu, 
Sledivsi moju Annabel Lee. 
I dosli su plameniti rodjaci njeni, 
Meni je oteli, 
Da je zatvore u grobnicu tamnu 
U tom carstvu sto kraj mora bi.
Zavidjeli su nam andjeli s neba, 
- Ni upola sretni ko mi - 
Da! To je razlog (kao sto znaju 
U tom carstvu kraj mora svi), 
Sto nocu je vjetar iz oblaka doso 
I sledio, ubio Annabel Lee. 
Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih 
Sto stariji bili neg mi - 
I mudriji mnogo neg mi - 
I niti andjeli, gore na nebu, 
Ni podmorski demoni zli 
Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse 
Lijepe Annabel Lee. 
Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese 
O lijepoj Annabel Lee; 
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore 
Tek oči Annabel Lee. 
Tako ležim pokraj svoje drage do zore, 
Svoje drage, - drage -, života i mlade, 
U njezinoj grobnici uz more, 
U njenom grobu uz šumorno more 
E. A. Poe