Pokatoličavanje...

Слабо си ти читао те привилегије чак и оно што сам овде поставио:
https://www.scribd.com/document/53615748/Srpske-Privilegije-Carskog-Doma-Habzburskog
Што се тиче Хрватске, она тада није ни постојала осим као једна од области Хабзбуршког царства, па је привилегије издавао Бечки двор, а он Србе назива и Власима као и Рашанима, а за њих је формирао и илирску дворску канцеларију односно депутацију.
Ferdinand II. Privilegium für die sogenannten Wlachen (Serben) vom Jahre 1627,
у преводу: Povlastica za takozvane Vlahe (Srbe) iz godine 1627.
Pogledajte prilog 1418798
Kада надвојвода Фердинанд пише бану Петру Кеглевићу стоји следеће: "капетани и војводе Рашани или Срби односно Власи, које просто зову српскима": "capitanet et wayuode Rasciani siue Serviani atque Valachi, quos vulgo zrbschy vocant".
Да не буде забуне постоје и писма где се назив Власи односи на старе Римљане али се то наглашава онда.Влашки статути се односе само на простор између Драве и Саве, односно Вараждински генералат.
https://www.scribd.com/document/52701517/O-etnonimu-Vlasi-kao-Srbima
Које си то изворе наводио?Босна је под Турцима па је ту стање другачије, власи тамо јесу сточарски сталеж а не етничка група.Било је католика у Босни тада али не Хрвата.

О покатоличавању у Далмацији имаш доста литературе.
https://istrazivanja.ff.uns.ac.rs/index.php/istr/article/view/2155
Nigdje se ne spominju Srbi u Vlaškim Statutima. Da li se negdje drugdje spominju Rašani i Srbi prvo priloži konkretne primarne izvore s obzirom da nisam upoznat sa time. Što se tiče ovog primarnog izvora koji si postavio Srbi su navedeni u zagradi što znači da se oni ne spominju u dokumentu. Vrlo vjerojatno je to intervencija modernog autora.

Što se tiče primarnog izvora kojeg navodiš "capitanet et wayuode Rasciani siue Serviani atque Valachi, quos vulgo zrbschy vocant" odnosno "капетани и војводе Рашани или Срби односно Власи, које просто зову српскима", primarni izvor sa takvom informacijom ne postoji.

Postoji ovo: '"quod capitanei et woyvode Rasciani sive Servian atque Valachi, quos vulgo Zytschy vocant", odnosno "kapetani i vojvode Rašani ili Srbi i Vlasi koje se obično naziva Zytschy (Ćići).' izvor stranica 411 https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=iiif.v.a&id=214365&tify={%22pages%22:[2],%22view%22:%22scan%22}

onda imamo Vjekoslava Klaića, Povijest Hrvata, str. 26 https://issuu.com/mesicbooks/docs/vjekoslav_klajic_-_povjest_hrvata_o

i imamo ovo The Uskoks of Senj: Piracy, Banditry, and Holy War in the Sixteenth-Century Adriatic: Bracewell, Catherine Wendy https://books.google.hr/books?id=ht_-CgAAQBAJ&pg=PT77&dq=Serviani+atque+Valachi+Catherine+Wendy+Bracewell&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwi6-OH6lrfmAhXhpIsKHSEJA0sQ6AEIJjAA#v=onepage&q=Serviani atque Valachi Catherine Wendy Bracewell&f=false

Što se tiče izvora za Varaždinski Generalat i prelaske kmetova u Vojnu Krajinu postoji ovo: 'pojam Vlah.. preko teze srpske historiografije da taj naziv označava pripadnost srpskoj nacijiod 16. stoljeća, odnosno od obnavljanja Pećke patrijaršije, pa do mišljenja da on označava slobodnog vojnika krajišnika, bez obzira na vjeroispovijest ili podrijetlo.. u zaključku Hrvatskog Sabora iz 1628. godine, kada su se staleži žalili vladaru da u Krajini pod imenom “Vlaha” živi više starosjedioca (“ljudi naše nacije”), koji su težili doći pod zaštitu krajiških zapovjednika, nego pravih “Vlaha”.' Zlatko Kudelić, Prvi marčanski grkokatolički biskup Simeon (1611.-1630.) str.164 https://hrcak.srce.hr/clanak/44931

i imamo ovo: 'Zagrebački biskup Franjo Ergelski je 1635. tvrdio da je među pravoslavnim Vlasima bila gotovo polovica katolika – dijelom su to bili Slavonci, a dijelom Predavci. Isti biskup se ujedno žalio kako su mnogi kmetovi koji su pobjegli među Vlahe napuštali katoličku vjeru i prelazili na pravoslavlje.'
Hrvoje Petrić The resettlement of „runaway serf in the Varaždin general command. Contribution to the understanding of Early Modern.. str. 59
https://hrcak.srce.hr/clanak/127154
 
Vlasi u Vojnoj Krajini su Srbi koji su pripadali vlaškom stočarskom staležu. Imena i prezimena koja su zabilježena među tim ljudima su bila regularna srpska, a ne rumunska ili cincarska --- među Krajišnicima nema tragova nekog romanskog jezika, oni su govornici srpskog jezika odvajkada --- a genetska istraživanja zadnjih godina pokazuje da su Krajišnici bliski ostalim Srbima, Hrvatima iz nekih krajeve i bosanskim muslimanima, a ne romanofonim Vlasima.
'Vlasi nisu podvrsta srpskih stočara, kao što su podrazumijevali i još uvijek podrazumijevaju brojni srpski pisci. Vlasi uopće nisu specifično srpski problem. Oduvijek su živjeli u dinarskome zaleđu jadranske obale, kamo su poslije dolazile i vlaške skupine bježeći pred Turcima. Jedni i drugi su se ulijevali u hrvatsko okruženje, a dijelovi tih skupina su se naseljavali u distriktima primorskih gradova'
Sima Ćirković, Srbi među europskim narodima, str. 6 http://www.mo-vrebac-pavlovac.hr/attachments/article/451/Sima Ćirković SRBI MEĐU EVROPSKIM NARODIMA.pdf
 
'Vlasi nisu podvrsta srpskih stočara, kao što su podrazumijevali i još uvijek podrazumijevaju brojni srpski pisci. Vlasi uopće nisu specifično srpski problem. Oduvijek su živjeli u dinarskome zaleđu jadranske obale, kamo su poslije dolazile i vlaške skupine bježeći pred Turcima. Jedni i drugi su se ulijevali u hrvatsko okruženje, a dijelovi tih skupina su se naseljavali u distriktima primorskih gradova'
Sima Ćirković, Srbi među europskim narodima, str. 6 http://www.mo-vrebac-pavlovac.hr/attachments/article/451/Sima Ćirković SRBI MEĐU EVROPSKIM NARODIMA.pdf
Kad je Sima Ćirković plasirao tu teoriju genetska istraživanja nisu bila aktuelna.
 
Što se tiče izvora za Varaždinski Generalat i prelaske kmetova u Vojnu Krajinu postoji ovo: 'pojam Vlah.. preko teze srpske historiografije da taj naziv označava pripadnost srpskoj nacijiod 16. stoljeća, odnosno od obnavljanja Pećke patrijaršije, pa do mišljenja da on označava slobodnog vojnika krajišnika, bez obzira na vjeroispovijest ili podrijetlo.. u zaključku Hrvatskog Sabora iz 1628. godine, kada su se staleži žalili vladaru da u Krajini pod imenom “Vlaha” živi više starosjedioca (“ljudi naše nacije”), koji su težili doći pod zaštitu krajiških zapovjednika, nego pravih “Vlaha”.' Zlatko Kudelić, Prvi marčanski grkokatolički biskup Simeon (1611.-1630.) str.164 https://hrcak.srce.hr/clanak/44931

i imamo ovo: 'Zagrebački biskup Franjo Ergelski je 1635. tvrdio da je među pravoslavnim Vlasima bila gotovo polovica katolika – dijelom su to bili Slavonci, a dijelom Predavci. Isti biskup se ujedno žalio kako su mnogi kmetovi koji su pobjegli među Vlahe napuštali katoličku vjeru i prelazili na pravoslavlje.'
Hrvoje Petrić The resettlement of „runaway serf in the Varaždin general command. Contribution to the understanding of Early Modern.. str. 59
https://hrcak.srce.hr/clanak/127154
Također, u većini izvora tih stoljeća ne spominju se Hrvati i Srbi u etničkom smislu nego geografskom ili vjerskom. U slučaju Srba & Rašana kao sinonimi za pravoslavce ili stanovnike s prostora koji su okvirno bili pod Raškom. Etnički identiteti u obliku kakve podrazumijevamo od 19. stoljeća u ono vrijeme nisu postojali ili bili su u nekom površnom obliku koji uopće nije nalik današnjem etničkom. Bio je nalik nacionalnom povezan u značenju za određenu državu, kralja, feudalca, a ne narod sa svojim posebnostima. Sve su to bili Slaveni, samo neki katolici, a drugi pravoslavci i to je bila jedina glavna karakteristika u etničkom identitetskom smislu. Jedino su kod Vlaha postojale neke značajke kao što su ostaci starog romanskog jezika, stil života, društvena organizacija i ostali ostaci simbioze Vlaha i Slavena. Radi toga su imali svoje posebnosti u etničkom smislu. Ono što se prati od 16. stoljeća je srbizacija i hrvatizacija tog subetničkog stanovništva. U feudalnom srednjem vijeku nisu postojali i bili aktualni moderni etnički identiteti, s tim genetika nema veze. Sima Ćirković je skroz u pravu.
 
Trebalo bi vidjeti na što je Ćirković točno mislio kad je to pisao. Treba razlikovati pravo vlaško stanovništvo koje je bilo plod simbioze Vlaha i Slavena (živjelo u katunima itd.) na prostoru Hercegovine i Dalmacije od onih nevlaških stanovnika svugdje po zapadnom Balkanu koji su postali Vlasi samo po staležu ili vjeri tražeći nekakva prava kao kolonisti od mletačke, austrijske ili turske administracije često bježući iz jurisdikcije od jedne do druge administracije.
 
Također, u većini izvora tih stoljeća ne spominju se Hrvati i Srbi u etničkom smislu nego geografskom ili vjerskom. U slučaju Srba & Rašana kao sinonimi za pravoslavce ili stanovnike s prostora koji su okvirno bili pod Raškom. Etnički identiteti u obliku kakve podrazumijevamo od 19. stoljeća u ono vrijeme nisu postojali ili bili su u nekom površnom obliku koji uopće nije nalik današnjem etničkom. Bio je nalik nacionalnom povezan u značenju za određenu državu, kralja, feudalca, a ne narod sa svojim posebnostima. Sve su to bili Slaveni, samo neki katolici, a drugi pravoslavci i to je bila jedina glavna karakteristika u etničkom identitetskom smislu. Jedino su kod Vlaha postojale neke značajke kao što su ostaci starog romanskog jezika, stil života, društvena organizacija i ostali ostaci simbioze Vlaha i Slavena. Radi toga su imali svoje posebnosti u etničkom smislu. Ono što se prati od 16. stoljeća je srbizacija i hrvatizacija tog subetničkog stanovništva. U feudalnom srednjem vijeku nisu postojali i bili aktualni moderni etnički identiteti, s tim genetika nema veze. Sima Ćirković je skroz u pravu.
Херцеговачки власи из касног средњег в. нису били романофони. Помени њихових имена су сачувани у дубровачким архивима. Имене су им била претежно словенска и у мањој мери библијска/хришћанска, нема имена која су била типична за романофоне Влахе.
Помени влаха Мириловића



https://html.scribdassets.com/5ssunkinb45pc9e8/images/4ae51342d0c.jpg
Као што се види из приложеног међу власима Мириловићима од 1365. до 1468. се јављају углавном словенска имена попут Његован, Вукац, Влатко, Новак Дејан, Вукоје, Богиша, Богдан, Вукосав, Медоје, Радивој, Добре, Владислав, Борисав, Бољеслав итд, а знатно мање хришћанска имена попут Стјепан и Николица. Таква су била и имена у другим херцеговачким влашким катунима из 14-ог и 15-ог в.

@darinko @Лекизан
 
Nigdje se ne spominju Srbi u Vlaškim Statutima. Da li se negdje drugdje spominju Rašani i Srbi prvo priloži konkretne primarne izvore s obzirom da nisam upoznat sa time. Što se tiče ovog primarnog izvora koji si postavio Srbi su navedeni u zagradi što znači da se oni ne spominju u dokumentu. Vrlo vjerojatno je to intervencija modernog autora.

Što se tiče primarnog izvora kojeg navodiš "capitanet et wayuode Rasciani siue Serviani atque Valachi, quos vulgo zrbschy vocant" odnosno "капетани и војводе Рашани или Срби односно Власи, које просто зову српскима", primarni izvor sa takvom informacijom ne postoji.

Postoji ovo: '"quod capitanei et woyvode Rasciani sive Servian atque Valachi, quos vulgo Zytschy vocant", odnosno "kapetani i vojvode Rašani ili Srbi i Vlasi koje se obično naziva Zytschy (Ćići).' izvor stranica 411 https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=iiif.v.a&id=10602&tify={%22pages%22

onda imamo Vjekoslava Klaića, Povijest Hrvata, str. 26 https://issuu.com/mesicbooks/docs/vjekoslav_klajic_-_povjest_hrvata_o

i imamo ovo The Uskoks of Senj: Piracy, Banditry, and Holy War in the Sixteenth-Century Adriatic: Bracewell, Catherine Wendy https://books.google.hr/books?id=ht_-CgAAQBAJ&pg=PT77&dq=Serviani+atque+Valachi+Catherine+Wendy+Bracewell&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwi6-OH6lrfmAhXhpIsKHSEJA0sQ6AEIJjAA#v=onepage&q=Serviani atque Valachi Catherine Wendy Bracewell&f=false

Što se tiče izvora za Varaždinski Generalat i prelaske kmetova u Vojnu Krajinu postoji ovo: 'pojam Vlah.. preko teze srpske historiografije da taj naziv označava pripadnost srpskoj nacijiod 16. stoljeća, odnosno od obnavljanja Pećke patrijaršije, pa do mišljenja da on označava slobodnog vojnika krajišnika, bez obzira na vjeroispovijest ili podrijetlo.. u zaključku Hrvatskog Sabora iz 1628. godine, kada su se staleži žalili vladaru da u Krajini pod imenom “Vlaha” živi više starosjedioca (“ljudi naše nacije”), koji su težili doći pod zaštitu krajiških zapovjednika, nego pravih “Vlaha”.' Zlatko Kudelić, Prvi marčanski grkokatolički biskup Simeon (1611.-1630.) str.164 https://hrcak.srce.hr/clanak/44931

i imamo ovo: 'Zagrebački biskup Franjo Ergelski je 1635. tvrdio da je među pravoslavnim Vlasima bila gotovo polovica katolika – dijelom su to bili Slavonci, a dijelom Predavci. Isti biskup se ujedno žalio kako su mnogi kmetovi koji su pobjegli među Vlahe napuštali katoličku vjeru i prelazili na pravoslavlje.'
Hrvoje Petrić The resettlement of „runaway serf in the Varaždin general command. Contribution to the understanding of Early Modern.. str. 59 https://hrcak.srce.hr/clanak/127154
Као што рекох прочитај прво ово што сам поставио, постоји прегршт повеља и писама где се Срби поистовећују са Власима, па онда доноси закључке.

Поставио си текст о добро познатој Марчанској унији, и српском православном епископу из манастира Марче Симеону Вретањи који се поунијатио и прешао у католичанство.Куделића је очигледно срамота да те Влахе назове Србима што и јесу били јер су се као православци из Турске ту и населили, такође измишља неко означавање њихове припадности од стране српских историчара српској нацији, која тада и није постојала, већ српски етнос, приписује српској историографији нешто што не сматра.
А што ти је чудно то што се племићи жале да су поједини њихови кметови напустили њихова имања и да су се населили у Крајини под именом Влаха и сада траже да им се врате и да се такви случајеви убудуће спречавају!Људи су увек тежили преласку у лакши положај, у овом случају из кметовског у војни граничарски.И да напоменем да то не значи да су променили веру нити је то био услов да би неко постао крајишник.
Ево шта каже исти аутор на истој страни:
Untitled.jpg
 
Херцеговачки власи из касног средњег в. нису били романофони. Помени њихових имена су сачувани у дубровачким архивима. Имене су им била претежно словенска и у мањој мери библијска/хришћанска, нема имена која су била типична за романофоне Влахе.
Помени влаха Мириловића



https://html.scribdassets.com/5ssunkinb45pc9e8/images/4ae51342d0c.jpg
Као што се види из приложеног међу власима Мириловићима од 1365. до 1468. се јављају углавном словенска имена попут Његован, Вукац, Влатко, Новак Дејан, Вукоје, Богиша, Богдан, Вукосав, Медоје, Радивој, Добре, Владислав, Борисав, Бољеслав итд, а знатно мање хришћанска имена попут Стјепан и Николица. Таква су била и имена у другим херцеговачким влашким катунима из 14-ог и 15-ог в.

@darinko @Лекизан
Није нешто у реду са линком, али ево сад. Доминирају српско-словенскса народна имена!

IMG_20230928_222204.jpg


@Лекизан @DuKaraka @darinko
 
И више је него јасно да назив власи у том случају не означава етнос него сталешку групу људи.
On kasnije obilježava i status ali vjerojatno može označavati i etnicitet. To bi trebalo svaku ispravu istražiti, staviti u kontekst tako da je moguće da negdje označava etnicitet drugdje status. Ista stvar može biti i sa Rašanima koji mogu označavati pravoslavce i sa druge strane Srbe.
 
Херцеговачки власи из касног средњег в. нису били романофони. Помени њихових имена су сачувани у дубровачким архивима. Имене су им била претежно словенска и у мањој мери библијска/хришћанска, нема имена која су била типична за романофоне Влахе.
Помени влаха Мириловића



https://html.scribdassets.com/5ssunkinb45pc9e8/images/4ae51342d0c.jpg
Као што се види из приложеног међу власима Мириловићима од 1365. до 1468. се јављају углавном словенска имена попут Његован, Вукац, Влатко, Новак Дејан, Вукоје, Богиша, Богдан, Вукосав, Медоје, Радивој, Добре, Владислав, Борисав, Бољеслав итд, а знатно мање хришћанска имена попут Стјепан и Николица. Таква су била и имена у другим херцеговачким влашким катунима из 14-ог и 15-ог в.

@darinko @Лекизан
Oni se spominju kao Vlasi a očito su tada već slavenizirani. Za to područje odnosni istočnu Hercegovinu postoji podatak kojeg navodi Sima Ćirković a radi se o Vlasima koji dolaze u opustjela sela ranije naseljena Srbima što znači da ti novodošli Vlasi nisu istog porijekla kao Srbi.
 
On kasnije obilježava i status ali vjerojatno može označavati i etnicitet. To bi trebalo svaku ispravu istražiti, staviti u kontekst tako da je moguće da negdje označava etnicitet drugdje status. Ista stvar može biti i sa Rašanima koji mogu označavati pravoslavce i sa druge strane Srbe.
Зато што је термин власи такве природе.У средњовековној Србији је био сточарски сталеж па зато имамо забрану преласка и женидбе земљорадника у сточаре, католичко становништво Дубровника се такође понекад називало Власима, Власи су и заостало романофоно становништво Балкана, у Турској је влах био погрдан назив за Србина и то је дуго опстало.Рашани се искључиво односи на Србе, по некадашњој држави Рашкој, чак је у Славонији постојала област Рациа по насељеним становништву одатле, док је прво име Новог Сада било Рацка варош.
 
Oni se spominju kao Vlasi a očito su tada već slavenizirani. Za to područje odnosni istočnu Hercegovinu postoji podatak kojeg navodi Sima Ćirković a radi se o Vlasima koji dolaze u opustjela sela ranije naseljena Srbima što znači da ti novodošli Vlasi nisu istog porijekla kao Srbi.
Како гласи дефиниција Влаха? Романофоно становништво Балкана? Да ли су ти Власи романофони? Нису? Зашто?
Одговори на ова питања су једноставни ако човек мало укључи ум у баратању доступним подацима.
Власи су потомци насељених ислужених римских легионара којима су додељена имања на граници, јер за активну службу више нису.
Они се већином жене и стичу потомство са домицилним женама стварајући потомство којем матерњи није исти са патерним.
Потомци тих легионара чије су мајке Српкиње говорници су српског језика и интегришу се у српски етнички корпус, јер ту проналазе
функционалну заједницу која их прихвата себи равнима. За разлику од нехомогене, нефункционалне романофоне заједнице, Сиријаца, Сицилијанаца,Талијана, Грка, Картагињана и иних других бивших припадника легије.
 
Зато што је термин власи такве природе.У средњовековној Србији је био сточарски сталеж па зато имамо забрану преласка и женидбе земљорадника у сточаре, католичко становништво Дубровника се такође понекад називало Власима, Власи су и заостало романофоно становништво Балкана, у Турској је влах био погрдан назив за Србина и то је дуго опстало.Рашани се искључиво односи на Србе, по некадашњој држави Рашкој, чак је у Славонији постојала област Рациа по насељеним становништву одатле, док је прво име Новог Сада било Рацка варош.
Prvi put čujem da je u Turskoj Vlah bio pogrdan naziv za Srbina. Turci su Vlaški naziv upotrebljavali odvojeno da bi kasnije ta dva naziva spajali s obzirom da su Vlasi i Srbi bili izmiješani i to je vrijeme kada preko Srpske pravoslavne crkve dolazi do srbizacije Vlaha.

Što se tiče tvrdnje da bi Vlah bio samo zamjena za naziv Srbin stočar, Sima Ćirković je jasan kada kaže da tome nije tako. Moramo u ovom slučaju vjerovati akademiku međutim i razni drugi povjesničari dio Hrvatskih, Austrijski, Mađarski ne ukazuju da bi naziv Vlasi bio drugo ime za Srbe ili Srbe stočare.

Što se tiče Rašana u Hrvatskoj taj se naziv koristi za pravoslavce i to uglavnom od strane katoličkog klera. Koriste se i drugi nazivi.
 
Како гласи дефиниција Влаха? Романофоно становништво Балкана? Да ли су ти Власи романофони? Нису? Зашто?
Одговори на ова питања су једноставни ако човек мало укључи ум у баратању доступним подацима.
Власи су потомци насељених ислужених римских легионара којима су додељена имања на граници, јер за активну службу више нису.
Они се већином жене и стичу потомство са домицилним женама стварајући потомство којем матерњи није исти са патерним.
Потомци тих легионара чије су мајке Српкиње говорници су српског језика и интегришу се у српски етнички корпус, јер ту проналазе
функционалну заједницу која их прихвата себи равнима. За разлику од нехомогене, нефункционалне романофоне заједнице, Сиријаца, Сицилијанаца,Талијана, Грка, Картагињана и иних других бивших припадника легије.
Tko su Vlasi nije pitanje uključivanja uma već je to stvar historiografije. Ono što ja znam je to da su oni samostalni etnicitet koji se kasnije slavenizira i asimilira u područjima gdje su boravili. Ako se netko slavenizira u našem području i počne koristiti naš jezik ili preuzimati naša imena ili imena iz nekih lokalih područja, to ne znači da su oni postali izvorno Hrvati ili Srbi. Međutim sigurno do miješanja dolazi ali naziv Vlasi ostaje. A iza tog imena mogu bii i lokalni, Hrvati, Albanci, Crnogorci itd.
 
Tko su Vlasi nije pitanje uključivanja uma već je to stvar historiografije. Ono što ja znam je to da su oni samostalni etnicitet koji se kasnije slavenizira i asimilira u područjima gdje su boravili. Ako se netko slavenizira u našem području i počne koristiti naš jezik ili preuzimati naša imena ili imena iz nekih lokalih područja, to ne znači da su oni postali izvorno Hrvati ili Srbi. Međutim sigurno do miješanja dolazi ali naziv Vlasi ostaje. A iza tog imena mogu bii i lokalni, Hrvati, Albanci, Crnogorci itd.
Мудровањем нећеш ништа постићи. Како могу бити Албанци ако говоре матерњи Српски?
Нису ваљда албанизовани па посрбљени? Колики временски период је потребан да забораве
романски и албански језик?
Гледајући суђење Војиславу Шешељу открих да су у Хртковцима живели неки Арбанаси католици,
дошли ту са Србима у сеобама. Неасимиловани од стране домаћег српског становништва, већ напротив
асимиловани у хрватство само због своје римокатоличке вере а да Хрвате никад нису ни видели.
Зашто прескачеш хрватизацију Влаха, историјски потврђену у Дубровнику?
Ја ти објасних ко су Власи и како су се утапали у поједине етносе ради сопствене некомпатибилност.
Са друге стране можда су их писали власима због посебног статуса у АУ монархији, по угледу на српску
средњевековну државу одакле долазе.
 
Oni se spominju kao Vlasi a očito su tada već slavenizirani. Za to područje odnosni istočnu Hercegovinu postoji podatak kojeg navodi Sima Ćirković a radi se o Vlasima koji dolaze u opustjela sela ranije naseljena Srbima što znači da ti novodošli Vlasi nisu istog porijekla kao Srbi.
Osmanski defteri većinom pišu o društvenom-profesionalnom staležu, rijetko se obaziru na etnički identitet. U to vrijeme, putem srpske administracije, ustalilo se i korištenje pojmova Srbi/Serbi/Sebri za zavisne zemljoradnike, a Vlasi za zavisne stočare.

Мудровањем нећеш ништа постићи. Како могу бити Албанци ако говоре матерњи Српски?
Нису ваљда албанизовани па посрбљени? Колики временски период је потребан да забораве
романски и албански језик?
Romanski jezik nije glavna i jedina odrednica Vlaha nego društvena organizacija u katunima i ostalom. Vlasi su od 12. do 15. stoljeća slavenizirani. To je etnička grupacija stanovništva koja je nastala simbiozom Vlaha i Slavena, većinski po porijeklu su možda bili i Slaveni, ali imali su karakteristike koje su ih po identitetu odvajale od ostalih Slavena. Etnički identitet je kulturološka pojava. Vlasi i Albanci su se bavili sličnim stilom života i plemensko-katunske organizacije, ali nikada nisu činili većinu stanovnika i zato su od slavenske većine bili slavenizirani. Vlasi koji se spominju u srpskim i dubrovačkim povijesnim izvorima su katunski Vlasi sa svojim katunarima i knezovima, a jasno se vidi kako su etnički specifični jer se stalno spominju odvojeno od Albanaca, Srba, Latina, Grka, Saksonaca koji su živjeli na prostoru srednjovjekovne Srbije. Ako Vlasi nisu bili etnička grupa onda nisu bili ni Albanci, Srbi, Latini, Grci i Saksonci. Oni su bili etnička grupacija odvojena od Srba. Sva vlaška i albanska plemena u Hercegovini i Crnoj Gori su upravo ti pravi Vlasi i Albanci. U svim povijesnim izvorima se Mirilovići, Maleševci, Kuči i mnogi drugi spominju kao Vlasi ili Albanci sa svojim katunima i u svim izvorima se nikada ne spominju kao Srbi. Ako su bili Srbi, zašto ih strana dubrovačka administracija od 13. stoljeća ne naziva Srbima nego stalno i uvijek kao Vlasima i Morlacima? Jer nisu bili ni etnički ni staleški Srbi. Proces etničke srbizacije počinje od 15. ili 16. stoljeća, a jedan od uzroka je sve više i veće korištenje pojma Vlah u staleškom ili vjerskom smislu, često i kao istoznačnica sa Srbima i Rašanima koji su bili istoznačnica s pravoslavcima. Tako oni koji nikada nisu bili pravi katunski Vlasi postaju Vlasima, oni koji su bili pravi Vlasi prestaju biti Vlasima u etničkom smislu. Stanovništvo rado prihvaća, ali i teško odbacuje vlaški identitet zbog povlastica koji idu zajedno s tim nazivom.
 
Мудровањем нећеш ништа постићи. Како могу бити Албанци ако говоре матерњи Српски?
Нису ваљда албанизовани па посрбљени? Колики временски период је потребан да забораве
романски и албански језик?
Гледајући суђење Војиславу Шешељу открих да су у Хртковцима живели неки Арбанаси католици,
дошли ту са Србима у сеобама. Неасимиловани од стране домаћег српског становништва, већ напротив
асимиловани у хрватство само због своје римокатоличке вере а да Хрвате никад нису ни видели.
Зашто прескачеш хрватизацију Влаха, историјски потврђену у Дубровнику?
Ја ти објасних ко су Власи и како су се утапали у поједине етносе ради сопствене некомпатибилност.
Са друге стране можда су их писали власима због посебног статуса у АУ монархији, по угледу на српску
средњевековну државу одакле долазе.
Nema tu nikakvog mudrovanja, tu se radi o slavenizaciji Vlaha. I dio Slovenaca je germaniziran a koji govore materinjim njemačkim ali i dalje imaju slavensko porijeklo.
Ne mogu reći koji je potreban period ali znam da su se Vlasi miješali i sa Albancima. Moguće je da su kasnije obje skupine slavenizirane u Srpskom području.
Sigurno da postoji i hrvatizacija Vlaha, tu nema ništa sporno.
Što se tiče spominjanja Vlaha u Austrougarskoj ne znam za podatak da bi to bilo po uzoru na Srpsku državu.
 
Osmanski defteri većinom pišu o društvenom-profesionalnom staležu, rijetko se obaziru na etnički identitet. U to vrijeme, putem srpske administracije, ustalilo se i korištenje pojmova Srbi/Serbi/Sebri za zavisne zemljoradnike, a Vlasi za zavisne stočare.
Sima Ćirković je tu informaciju stavio u etnički kontekst jer on smatra da Srbi nisu Vlasi stočari. Pa je informaciju o dolasku Vlaha u Hercegovinu stavio u etnički kontekst s obzirom da se u opustjelim selima spominju Srbi kao autohtoni element. Ali sigurno da defteri ne prikazuju etnički identitet.
 
Nema tu nikakvog mudrovanja, tu se radi o slavenizaciji Vlaha. I dio Slovenaca je germaniziran a koji govore materinjim njemačkim ali i dalje imaju slavensko porijeklo.
Ne mogu reći koji je potreban period ali znam da su se Vlasi miješali i sa Albancima. Moguće je da su kasnije obje skupine slavenizirane u Srpskom području.
Sigurno da postoji i hrvatizacija Vlaha, tu nema ništa sporno.
Što se tiče spominjanja Vlaha u Austrougarskoj ne znam za podatak da bi to bilo po uzoru na Srpsku državu.
Da su se povijesni faktori i događaji drugačije dogodili, pravoslavna crkva nije bila autokefalno srpska, a katolička s hrvatskim predznakom, veliki dio tih Vlaha bi bili zasebna etnička manjina pa možda postali i većina, a da su uspjeli imati vlastite institucije (kao što su Vlasi u Makedoniji i Grčkoj), nije nemoguće da bismo imali vlašku državu ili autonomnu pokrajinu na prostoru Hercegovine i malo šire.
 
Као што рекох прочитај прво ово што сам поставио, постоји прегршт повеља и писама где се Срби поистовећују са Власима, па онда доноси закључке.

Поставио си текст о добро познатој Марчанској унији, и српском православном епископу из манастира Марче Симеону Вретањи који се поунијатио и прешао у католичанство.Куделића је очигледно срамота да те Влахе назове Србима што и јесу били јер су се као православци из Турске ту и населили, такође измишља неко означавање њихове припадности од стране српских историчара српској нацији, која тада и није постојала, већ српски етнос, приписује српској историографији нешто што не сматра.
А што ти је чудно то што се племићи жале да су поједини њихови кметови напустили њихова имања и да су се населили у Крајини под именом Влаха и сада траже да им се врате и да се такви случајеви убудуће спречавају!Људи су увек тежили преласку у лакши положај, у овом случају из кметовског у војни граничарски.И да напоменем да то не значи да су променили веру нити је то био услов да би неко постао крајишник.
Ево шта каже исти аутор на истој страни:
Pogledajte prilog 1418889
Postoji i bezbroj povelja u koijma se nabrajaju i Srbi i Vlasi kao dva potpuno različita etnosa.
 

Back
Top