Па кад ништа друго ниси прочитао, хрватска вики и јесте за спрдњу.
Па да су се борили у рату против Аустрије било би и више, овако је свако које то хтео могао да се активира и у војсци Краљевине СХС и да задржи чин.Главни терет рата изнели су србски официри зато их и има највише, а и добили су рата то ваљда значи да су способни.
Председник владе је био рецимо Антон Корошец који није био Србин, министар иностраних послова Анте Трумбић био у још неким министарствима, министар просвете Стјепан Радић, Нинко Перић председник скупштине и министар иностраних послова, било је још Хрвата у разноразним министарствима и владама, такве положаје могли су само да сањају у Аустроугарској, што је још важније хрватске стране су биле део владајућих коалиција равноправно учествовали у власти.
Колико је то хрватских сељака и радника убијено?Жељно очекујем одговор.
Зато је Александар шаховницу ставио и на свој грб као и на грб државе, зато што је забрањивао хрватски грб!!!!!!!Још једна лаж.
Ако мислиш на шестојануарску диктатуру тада су и србске странке забрањене, нова манипулација форумаша мупи.
Ниси одговорио каква страдања Хрвата од србског режима то помиње Степинац?
Bogun2.
Можеш ти да стајеш, али плашим се да немаш иза кога, мупи ти је морална и интелектуална мизерија, једва стиже да удахне ваздух да се не удави у својим будалаштинама.
Postavio sam ti pitanje:u preko 20 godina Kraljevine SHS ,koliko je bilo Hrvata ministara odbrane,unutrašnjih poslova,predsjednika vlade ili generala? Pusti prazne priče,konkretan odgovor.Da se naučiš kako je Hrvatima bilo u AU,bili poglavari drugih država i vojni upravitelji.Bili vrhovni komandanti mornarice i zrakoplovstva,bili fedmaršali,komandovali cijelim armijama.
Stjepan barun Sarkotić ( Sinac kod Otočca 4. listopada 1858. - Beč, 16. listopada 1939.) bio je hrvatski general Austro-Ugarske vojske, posljednji zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine, vojni upravitelj Dalmacije i Crne gore.
Grof Ivan Salis-Seewis (Karlovac, 8. prosinca 1862. - Zagreb, 24. listopada 1940.) bio je hrvatski general austro-ugarske vojske, glavni vojni guverner Srbije i zapovjednik glavnog stožera za Rumunjsku.
Anton Lipošćak (), Rumunjska, 9. travnja 1863. - Beč, 24. lipnja 1924.) bio je hrvatski general austro-ugarske vojske i posljednji glavni vojni guverner austrijske okupacijske zone u Poljskoj.
Luka Šnjarić (Čanak, 22. lipnja 1851. - Cluj-Napoca, 21. siječnja 1930.) bio je hrvatski general austro-ugarske vojske i jedan od posljednjih zapovjednika zagrebačkog XIII korpusa.
Mihovil (Mihael) Mihaljević (Oštarije, 26. listopada 1864. - Zagreb, 11. travnja 1925.) bio je hrvatski general austro-ugarske vojske i jedan od posljednjih zapovjednika Kraljevskog hrvatskog domobranstva.
Teodor vitez Soretić (Sarajevo, 23. srpnja 1858. - Maribor, 1. veljače 1933.) bio je hrvatski general austro-ugarske vojske i posljednji ratni zapovjednik 42. domobranske divizije.
Svetozar Borojević von Bojna (Umetić, kod Kostajnice, 13. prosinca 1856. – Klagenfurt, 23. svibnja 1920.) , austrougarski feldmaršal.Jedini fedmaršal nenijemac.
Radoslav Gerba (Ogulin, 1. svibnja 1849. - Opatija, 18. ožujka 1918.) bio je hrvatski general austro-ugarske vojske, zapovjednik zagrebačkog XIII korpusa i Kraljevskog Hrvatskog Domobranstva.
Maksimilijan (Maximilian) Njegovan (Zagreb, 31. listopada 1858 - Zagreb, 1. srpnja 1930.), hrvatski admiral u Austro-ugarskoj ratnoj mornarici. Poslije smrti velikog admirala Antona Hausa 1917. imenovan je admiralom i zapovjednikom austrougarske ratne mornarice.
Mitomane,da se upoznaš:
Sibinjske žrtve je događaj u Sibinju koji se dogodio 19. veljače 1935., kada su mučki ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije.
Poginuli su:
Petar Topalović, Jakačina Mala (r. 1901.), otac troje djece
Antun Ercegović, Jakačina Mala (r. 1916. ), neoženjen
Đuka Štimac, Jakačina Mala (r. 1909. ), otac jednog djeteta
Ivan Katalinić, Jakačina Mala (r. 1905. ), otac jednog djeteta
Stjepan Gunčević, Grižići, (r. 1897. ), otac petero djece
Antun Perković, Andrijevci, (r. 1904. ), neoženjen
Mato Pejić, Jakačina Mala (r. 1909. ),otac troje djece
Ivan Janković, Jakačina Mala (r. 1897. ), otac četvero djece
Vrbske žrtve je događaj u Brodu (danas Slavonskom Brodu) koji se dogodio 20. veljače 1935. kada su hrvatski seljaci iz Gornje Vrbe i Ruščice protestirajući protiv velikosrpskog terora dočekani ispred Gradskog groblja od srpske žandarmerije, te tamo prebijeni i mučki ubijeni.Dana 20. veljače 1935. na Gradskom groblju u Brodu ubijeno je šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe koji su, kao i sibinjski seljaci, prosvjedovali protiv velikosrpskog terora.
Na slavonskobrodskom Gradskom groblju ubijeni su:
Mirko Milec (iz Ruščice),
Ivan Martić (iz Ruščice),
Stipo Mirković (iz Ruščice),
Tomo Vargić (iz Gornje Vrbe),
Ivan Borevković (iz Gornje Vrbe),
Franjo Borevković (iz Gornje Vrbe).
Senjske žrtve naziv je za tragičan događaj 9. svibnja 1937. u Senju, kada su jugoslavenski žandari bez ikakvog povoda pucali na skupinu mladih Gospićana koji su sa hrvatskom zastavom došli u Senj. Tom prigodom žandari su ubili sedam mladića i djevojaka.
Tome Nikšić
Nikola Bevandić
Marko Smolčić
Katica Tonković
Frane Jelača
Dok su teško ranjeni i istoga dana podlegli ranama:
Jakov Milković
Pere Frković
Zločinu u Primoštenu na 27.XI.1938.godine.
Toga dana u Primoštenu je bio predizborni skup za Hrvatsku seljačku stranku, gdje je bilo više od dvije tisuće naroda, koji su se okupili na prostoru, oko crkve Sv. Roka, sa hrvatskim zastavama i povicima, Živija Maček i Živila Hrvatska. Tu su pred narod izašla dva žandara. Jedan od njih uzeo je pušku i ubio je Vicu Bolanču.
Obadva žandara nastavili su pucati. Ubili su i Radu Radića i teško su ranili, Jeru Petrinu i Ivana Tunkova, kojega su probili sa nožem na puški. Tu su ostali ležati mrtvi i Ante Gaćina i teško ranjeni Ante Skorić, koji je od rane preminuo u bolnici u Šibeniku.
Tako su tada ubijeni Hrvati, Vice Bolanča, Ante Gaćina, Ante Šušnjara, Rade Radić i Ante Skorić, koji je od rane preminuo u bolnici u Šibeniku.
19.05.1935 – u Kravarskom su žandari otvorili vatru na seljane i ubili dvoje ljudi: Đuru Bireka i Antoniju Jambriš.
03.09.1933 – U svojoj kući na Tuškancu (u jednome od zagrebačkih kvartova) pronađen mrtav hrvatski znanstvenik, publicist i povjesničar, dr. Ivo Pilar. Službeno priopćenje govorilo je da je riječ o samoubojstvu. Međutim, budući da se radilo o čovjeku koji je dobar dio svoga života posvetio upravo proučavanju mehanizama i metoda ostvarivanja srpske imperijalne politike u Bosni i Hercegovini, te da je te radove publicirao i hrabro stajao iza svojih teza, vjerojatno se radi o smišljenoj likvidaciji.
15.07.1933 – U Dugom Selu, ubrzo nakon što je pušten iz zatvora, na pragu svoje kuće ubijen je potpredsjednik HSS-a Josip Predavec,
09.04.1936– U Lici, u selu Trnovcu kod Gospića, ubijen je zastupnik HSS-a Karlo Brkljačić.
Milan Šufflay (Lepoglava, 9. studenoga 1879. - Zagreb, 19. veljače 1931.), hrvatski povjesničar, Pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, koja je uživala kraljevu zaštitu, pričekali su ga, 18. veljače 1931. godine, na pragu kuće i razbili mu lubanju čekićem. Provalili su potom u stan i odnijeli u rukopisu zgotovljen III. svezak Codex albanicus. Umro je 19. veljače od posljedica zadobivenih ozljeda glave. Policijski agenti Belošević i Zwerger, koji su razbojstvo počinili, sklonili su se u Beograd i uzaludno je, poslije uspostave Banovine Hrvatske, traženo njihovo izručenje.
Stjepan Javor (Brinje, 27. studenoga 1877. - Srijemska Mitrovica, 27. ožujka 1936.), bio je hrvatski političar.Robijao je u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici. Štrajkao je glađu. Bio je zlostavljan u zatvoru. Umro je od upale pluća u Srijemskoj Mitrovici 27. ožujka 1936. godine.
Đuro Basariček (Zagreb, 13. ožujka 1884. - Beograd, 20. lipnja 1928.), bio je hrvatski političar, pravnik, publicist i društveni aktivist. Bio je članom Hrvatske (pučke) seljačke stranke od njenog osnivanja 1904. godine. Ubijen je u atentatu u beogradskom parlamentu 1928. godine.
Pavle (Pavao) Radić (Trebarjevo Desno, 10. siječnja 1880. - Beograd, 20. lipnja 1928.), bio je hrvatski političar.Pavle Radić ubijen je u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine
Poslednja izmena: