Pojam krivice

Ima mesta i tome....
ali dvoje dece mogu imati iste roditelje, isti primeri - i jedno je empaticnije, a drugo je nemarnije prema drugima i okrutnije.

ali gresis ako to gledas kao dobro i lose, to su prosto ljudske osobine i same po sebi mogu biti dobre i lose, to da priskaces u pomoc ili ne. neki ljudi su vise takvi a neki nisu ali sama osobina moze biti dobra i losa. tj nekad priskakanje u pomoc ne ispadne dobro i nisu dobri motivi a nepriskakanje je nekada dobro
 
Dete na predskolskom uzrastu ne ume da prepoznaje emocije. U tom periodu se i te kako moze uticati na razvoj, podsticanje empatije . Ukoliko dete raste pored " hladnih" roditelja koji ne ispoljavaju emocije, ne pokazuju saosecanje prema njemu , drugima ne moze se ocekivati ni od tog deteta da ce se pretrgnuti od empatije. Roditelji su majstori da uzdignu ali i da uniste svoju decu. Deca uglavnom imitiraju svoje roditelje i ako roditelji ne pokazuju licnim primerom pozitivan emocionalni odnos prema drugima , kod deteta kakvo god ono po rodjenju bilo ,vremenom blede razne sposobnosti, pa i empatija.


Dete u predskolskom uzrastu razume emocije i prepoznaje ih od rodjenja.Oko pete do seste godine se formira svest o laganju.Medjutim dete predskolskog uzrasta nema jos svest o krivici tj. krivnji.Tako da ce npr.slagati kako nije pojeo kolace ali se nece osecati krivim ( jer je zadovoljio nagon) Izmedju trece i sedme godine zivota su deca svesna stida ( posramljenost) ali ne i krivice.Tek od seste godine (usko vezano sa krajem procesa formiranja svesti o laganju)pocinje da se dete oseca krivim.Tj.razume da posledice njegovog ponasanja imaju direktan povod u njegovim izborima, te da je odgovoran za postupke.Osim toga i ta odgovornost nije potpuno razvijena, pa ako normalan covek moze u nekoliko koraka unapred videti ( iskalkulisati) posledice, kod dece je to samo jedan korak bez daljeg razumevanja.



Iskreno, ovo je odlicna tema na Krsti.
 
Poslednja izmena:

Back
Top