Pogrešna procjena

ne postoji intuicija,osecaj, nista, postoje cinjenice u vidu detalja, ne uvek izrazenih i jasnih, sta vise retko israzenih i jasnih, koje mi primamo i obradjujemo. ili ako intuicija postoji, ja je ne koristim, vec samo ono sto vidim i cujem. i upravo sam danas jos jednom to potvrdila. da li je moguce da covek podsvesno prima informacije, obradi ih i onda deo vraca u svest, nazivajuci to intuicijiom? jer sto neko rece svest obradjuje samo 7-8 informacija u sekundi. ne bih rekla, ne znam ni sta hocu da pitam, ne umem ni da objasnim. osim da ja zakljucke iskljucivo donosim na onoga sto se vidi i cuje, delici, trzaji, gotovo neprimetni, ali registrovani svesno. i uvek se ispostave kao tacni.

sta je to intuicija? kakav je to osecaj? nemam osecaj, dok mi se ne ukazu detalji, a detalji se prikazuju cak i kod vrlo kratkog kontakta.
 
Poslednja izmena:
pa upravo to..
cak i generisanje emocija se obavlja na tom nivou..
ljudska podsvest obradjuje informacije metodom podudaranja obrazaca
svaku novu informaciju koju posalju cula podsvest klasifikuje prema stepenu vec vidjenog i poznatog i ide napred..

medjutim..ta obrada uopste ne mora da bude ..tacna..podsvest moze i da da potpuno pogresan impuls..sta vise to je cesci slucaj.zasto? zato sto podsvest nije neki svemisrski kompjuter koji sve zna..glavni limit je u tom.."vec vidjenom i vec dozivljenom" u skladu sa prethodnim iskustvima bice i obrada podataka..
kao i zakljucci te obrade..emocije utisci..razni osecaji impulsi..sve sa gradacijom jacine ..trajanja..itd
 
Intuicija i jeste osećaj na osnovu viđenog, tačnije predosećaj. Znaš, a ne znaš odakle potiče "saznanje", postoji objašnjenje da se do njega stiže logikom, postoji i da je intuicija imulsivan doživljaj, pripisuje se uglavnom životinjama, što nikako ne može da se dovede u vezu sa logikom, mislim na životinje.
Inače, intuicija nema veze ni sa razumom, ni sa svešću, ni sa podsvesti... pre bih je nazvala nekom vrstom šestog čula. Razum češće greši, nego intuicija, postoji neko psihološko istraživanje na temu, ne znam ko ga je radio, u svakom slučaju, došlo se do zaključka da ono što svest previdi, intuicija nepogrešivo markira.
To što je kod nekoga manje, kod nekoga više "tačna", ne znači da ne postoji. Samo je manje, ili više razvijena.
Ne odnosi se samo na procenu ličnosti, ili situacije, dešavalo se, barem meni da nepogrešivo osetim opasnost... iako je na prvi pogled nema. Dešavalo se da ne verujem čoveku, a nijedan realan razlog nemam, i ispostavilo se kasnije da sam u pravu. Dešavalo se da znam, osetim da li ću nešto uspeti, nebitno što sam svesna da se nisam zalagala dovoljno. Ne moram da podvlačim da nisam omanula pri oviim nekim primerima. Dešavalo se da omanem, kada je osećaj nejasan, pa se napinjem da ga na silu iskristališem, s druge strane i sam negativan osećaj mi je dovoljan da oglasi alarm za uzbunu. Znam da nešto ne štima, a šta je to nešto, ne znam uvek. Često se dešava da mogu da sagledam suštinu, bez nekog udubljivanja u tematiku, ali se dešava i da pored svih putokaza ne vidim ono što mi je pred očima, jednostavno nema poklapanja. Intuicija u tim nekim slučajevima može da pomogne. Ako se uopšte javi, to nije nešto što je kontrolisano.
Ono što mnoge buni je to što misle da intuicija treba da predvidi nešto, pa se uspinju, i obično "proriču" suprotno. To su već pretpostavke i svi znamo da su u većini slučajeva pogrešne, jer se do njih dolazi svesnim razmišljanjem. Intuicija se javi, ili se ne javi, nesvesno, pri kontaktu, bljesne ti u glavi... i što se mene tiče, radije ću posumnjati u razum, nego u intuiciju. Na osnovu iskustva, jednostavno joj više verujem.
Svest i podsvest obrađuju primljene informacije i na neki način diktiraju obrazac ponašanja... intuicija je instant obrada podataka. Ne umem bolje da objasnim.
 
Poslednja izmena od moderatora:
naravno da se kod osecaja ne zna razlog zasto se tako oseca, jer je podsvest obradila podatke i rezultat obrade je poslala nazad u vidu osecaja.
ako svest radi obradu postoji informacija-tok obrade-rezultat, pri cemu uvek postoji veza izmedju informacije i rezultata, odnosno uvek se moze reci - mislim to zbog toga (postoji odnos izmedju zasto i zato). u tome je stvar, ja uvek mogu to reci. ne kazem samo onda kada me mrzi da objasnjavam ili kada necu da objasnjavam.
najsveziji primer je moji kontakt sa odredjenom osobom sa kojom sam trebala da imam neki posao. cim sam ugledala coveka, nije mi se dopao, ne zbog nekog osecaja, nego zbog toga sto ima odredjeni oblik lica kome nikada ne bih poklonila poverenje, sa kojim sam se vec sretala. suzdrzala sam se od te pomisli, jer o coveku ne treba suditi na osnovu lica. :lol: a onda je postavljeno pitanje naplate. on ga je postavio (promrmljao je to i zaustavio se, jer nije na njemu bilo da odlucuje), a gazda je rekao da ce biti naplata umanjena iz odredjenog razloga (nebitno), primetila sam odredjeni trzaj njegovog tela (nelagodnost), koji je ukazao da mu nije pravo. i na kraju njegov pogled, uzaren, alav. klasifikovala sam ga kao nekog extremno alavog na novac i kao ne bas dobru osobu. sto se vec iduceg dana ispostavilo kao tacno.
ne znam koliko je moja podsvest ucestvovala u celoj prici i koliko je bila ukljucena (mozda samo delimicno), jer sam sve informacije obradjivala svesno. za svako "zasto", postoji "zato sto". sto se mene tice, jedna informacija obradjena u svesti, vredi vise nego 10 obradjenih u podsvesti i datih kao osecaj. zbog veze izmedju informacije i rezultata obrade. pri tome uvek se moze uraditi preispitivanje, ukoliko se pojave nove informacije.
ne secam se da li sam ikada pomislila nesto, osetila, a da ne znam sta je uzrok tom misljenju. makar taj uzrok bio na mikro nivou, trenutak meren u sekundi.
 
Da li vam se dešavalo da nekoga pogrešno procjenite i zbog čega ?
Po čemu se ljudi poznaju i prepoznaju
Koliko formirani obrazci, a koliko prmljeni podaci preko čula utiču na formiranje mišljenja i stava prema nekome
Da li je potrebno poznavati osobu da bi se bilo sa njom (i u prijateljskom i partnerskom smislu)
Šta je važnije od pogrešne procjene

Poznato je da svi ljudi imaju iste osobine u razlicitim dozama zato ne postoje univerzalni obrasci pristupa odnosno stvaranja misljenja o nekome i stavu prema njemu. Pored ovoga postoji i interakcija sa svakom osobom pojedinacno i na kraju postoje uslovi koji su promenjlivi i primenjljivi. O ovome je napisano i moze da se pise dosta pa je kratak odgovor sledeci:
Jeste, zbog interakcije i neadekvatnog odgovora.
Glavni je primarni osecaj iliti prvi utisak, na visem nivou dogradjen procenom odnosa uzrok posledica i procenom naseg odgovora na taj odnos.
Formirani obrasci primenjeni na primljene podatke preko dela cula mnogo uticu na formiranje misljenja i zovu se predrasude,a isti je uticaj i na stav.
Na ovo pitanje ne treba odgovor jer se podrazumeva da je bolje poznavati nekoga nego ga ne poznavati za navedeni nivo komunikacije.
Najvaznije je da nivo komunikacije prati nivo poznavanja osobe i medjusobnu interakciju.
A sve ovo primenjeno na zivotne situacije znaci pusti osecaj da te vodi koliko imati u nekoga poverenja i kada treba ici napred, a kada sacekati.
 
Poslednja izmena:
svesna obrada je UVEK na visem nivou od podsvesne..
s tom razlikom sto je kod 99.9999 posto ljudi svest zapravo..zakrzljala..odnosno sprega svest podsvest ne funkcionise kako treba..pa se podsvesni impulsi pogresno protumace ili podsvest proizvede pogresne akcije emocije na svesno donete odluke itd itd..
poenta je da ..koju god recimo emociju covek da oseti..emociju..osecaj whatever//prozivod je neke obrade podataka ..zatim nekog zakljucka donetog obradom a zatim i odluke donete na osnovu zakljucaka..

drugim recima..covek ne cini NISTA..cak i kad ne cini nista to necinjenje je proizvod odluke donete na nekom nivouu uma..

onih gorepomenutih 99.99999 posto ljudi zivi zivot na tzv autopilotu..potpuno nesvesni odluka koje njihov um donosi ..moze se sasvim tacno zakljuciti da su svi ti ljudi...neuracunljivi..
s trece strane gledano..nekima takvo stanje stvari jako odgovara..naime ljudima koji zive zivot na autopilotu se lako manipulise..
 

Back
Top